Vegetarijanci sa Nila
Egipatska kuhinja sastoji se od lokalnih egipatskih kulinarskih tradicija i u velikoj je mjeri naslijeđe starog Egipta. U Egiptu se iznimno puno jede razno povrće, s obzirom da bogate doline uz rijeku Nil proizvode velike količine vrlo kvalitetnog povrća.
Drevni Egipat
Arheolozi su kroz iskopine došli do saznanja da su radnici koji su radili na velikim piramidama u Gizi bili plaćeni u hljebu, pivu i luku, uobičajenoj hrani egipatskih seljaka. Zahvaljujući dentalnoj analizi mumija, otkriveno je da su drevni Egipćani jeli isti hljeb kao i danas: bogat i hrskav, od pšeničnog brašna. Nakon pohoda muslimana na Egipat 654 g., pivo je nestalo iz upotrebe, ali luk je i dalje osnovno povrće u Egiptu. Mahune se također puno koriste, kao bogat izvor proteina. Drevni Egipćani bili su poznati i po velikoj upotrebi bijelog luka, a i danas ga obilato koriste. Zgnječeni svježi bijeli luk sa začinskim biljkama koristi se u ljutim salatama od paradajza, te za punjenje patlidžana. Egipćani su poznati i po tome što ljutom rižom pune povrće poput paprika, patlidžana, tikvica i paradajza, koju nazivaju „mashi“. Njome također pune vinovu lozu ili listove kupusa.
Vegetarijanska kuhinja i sveprisutni hljeb
Kuhinja Egipta najprije se može opisati kao vegetarijanska, jer se u velikoj mjeri sastoji od jela od povrća. Iznimka su hrana u Aleksandriji i uz obalu gdje se koristi puno ribe i morskih plodova, ali većina egipatske kuhinje bazira se na namirnicama koje rastu na zemlji. Meso je u Egiptu oduvijek bilo skupo, tako da ga nadomještaju velikim količinama povrća. Neka od tipičnih egipatskih jela slična su kao i u drugim mediteranskim zemljama, poput kebaba i falafela. Hljeb je Egipćanima osnovna namirnica i jede se uz gotovo svako jelo. Konzumiraju puno „pita“ hljeba kojeg zovu „eish“ što znači „živjeti“, na taj način pokazujući koliko im je hljeb bitan.
Ma’edat Al Rahman – ramazanski stol
Za vrijeme svetog mjeseca Ramazana, Egipćani još više posvećuju pažnje pripremi bogatih i raznovrsnih jela, jer je to vrijeme kada se cijela familija okupi oko stola nakon zalaska sunca. Mnogi Egipćani pripreme i poseban stol na koji iznesu jela za prolaznike ili siromašne, obično u malim šatorima na ulici, a koji nazivaju „Ma’edat Al Rahman“ što u doslovnom prevodu znači „Stol (Boga) Veličanstvenog (Milostivog)“. Egipatski kršćani pak, većinom Kopti, imaju puno duže periode posta prema liturgijskom kalendaru, koji traju čak i duže od 2/3 godine. Njihova je dijeta uglavnom vegetarijanska. Za vrijeme posta, Kopti najviše jedu prženo povrće jer izbjegavaju meso, piletinu, pa čak i mliječne proizvode.
Punjeni patlidžani
(za 4 osobe)
4 patlidžana 4 kašičice maslinovog ulja
400 g paradajz pelata (iz konzerve) 4 kašičice nasjeckanog peršuna
2 sitno nasjeckane ljutike 2 kašičice paradajz pirea
4 sitno nasjeckana režnja bijelog luka So i svježe mljeveni biber
100 g oguljenih paprika (iz tegle) Grančice mažurana i timijana za ukras
Zahtjevnost: srednje zahtjevno za pripremu.
Ljutina: blago ljuto
Patlidžane operite, odsijecite im krajeve i zasijecite po dužini, cca do 3 cm od dna (ne sijecite do kraja). Kašikom izdubite meso patlidžana, da ostane oko 2 cm mesa oko rubova. Stavite na nauljenu tepsiju i pecite u zagrijanoj pećnici na sredini, na 180°C oko 30 minuta.
Zagrijte ulje i prepržite luk na laganoj vatri, tek toliko da omekša. Umiješajte bijeli luk i pire od paradajza, pa kratko popržite. Zatim dodajte pelate od paradajza i pirjajte oko 20 minuta. Na kraju dodajte peršun i posolite i pobiberite.
Izvadite patlidžane iz pećnice, lagano rastvorite i napunite paradajz sosom. Paprike isijecite na trakice i pospite po vrhu. Zatvorite patlidžane, pa ostatak paradajz sosa prelijte po njima. Vratite u pećnicu i pecite još oko 40 minuta. Poslužite ukrašeno grančicama mažurana i timijana.
Posljednji komentari