Pise: Adnan Učambarlić
Kada se spomenu talijanska pića obično se odmah pomisli na vino, a zatim na kafu. Talijanski kult kafe je jedinstven u svijetu sa svojim ritualima i vrstama kafe za svaku priliku. Skoro da je potreban rječnik kafe i protokol ponašanja za naizgled trivijalan čin njenog ispijanja. Ipak, nisu kafa i vino jedina pića u Italiji, tu je ledeni sorbetto, desertni specijalitet za kojeg Talijani tvrde da potiče direktno sa Neronovih bakanalija. Također, Talijani se ponose svojim osvježavajućim i, donekle, ljekovitim likerima te svojom rakijom -grappom, za koju je Bachelard zapisao da je „voda koja pali jezik i koja se rasplamsa na najmanju iskru. Ona nestaje za onim što pali. Zajednica je života i vatre.”
Kafa na sto načina
Talijani godišnje popiju oko 9 milijardi šoljica espressa. Espresso se ispija na brzinu, u dva do tri gutljaja, iz šoljice koju talijanski ugostitelji nikada neće napuniti više od jedne trećine, pa makar čekali cijeli dan, a naručivanje dvostrukog espressa smatraju svetogrđem.
Ukoliko vas put nanese u Italiju, mogao bi vam dobro doći mali riječnik talijanske kafane:
Caffe - Želite li piti espresso, malu šoljicu jake kafe koja će vas brzo razbuditi, naručit ćete caffe. Talijani često dodaju pjenu od karamele koju zovu ‘crema’ a ona je vrlo bitan sastojak ove kafe.
Caffe lungo - Duga kafa. Drugi naziv je Caffe Americano, koju Talijani nazivaju i acqua sporca (prljava voda). Pravi se tako da se voda iz aparata pušta sve dok kafa ne postane gorka. Kod nas je zovu produžena.
Caffe ristretto - Kratka kafa mora biti kompaktna, ali ne i gorka. Isticanje kafe iz aparata se prekida ranije nego što je uobičajno, što kafi daje poseban okus. Kod nas je zovu kraća.
Caffe corretto - Prepravljena kafa. Pod time se podrazumijeva da je u nju dodano malo likera, konjaka ili rakije. Napomena: Nije nimalo bezopasna, može se vrlo lako napiti od nje.
Caffe con panna - Espresso sa šlagom.
Caffe con zucchero - Espresso sa šećerom. Obično sami dodajete količinu šećera koju želite, ali u nekim dijelovima Italije, poput Napulja, kafu dobijete gotovu sa šećerom. Ukoliko ne želite šećer morate posebno naglasiti da pijete bez šećera (senza zucchero).
Caffe macchiato - Kafa s mlijekom, s malo pjene na vrhu. Servira se u šoljici za espresso.
Caffe latte - Espresso sa toplim mlijekom bez pjene. Servira se u staklenoj čaši. Ne preporučuje se naručivati van turističke zone, jer riskirate da dobijete samo pregrijano mlijeko u čaši.
Caffe freddo - Ledena kafa.
Caffe Shakerato - Kombinacija espressa, šećera, leda i čokoladnog sirupa. Sve se dobro promiješa i servira u lijepoj staklenoj čaši.
Osvježavajući sorbetto
Poslije kafe, jedan od najpopularnijih talijanskih specijaliteta/osvježenja je sorbetto. To je ledeni talijanski desert spravljen od zaslađene vode sa ledenim voćem, čokoladom, vinom ili likerima. Porijeklom je sa Srednjeg Istoka, a ime je dobio, kao i naša riječ šerbe, od turske riječi şerbat/şerbet, što znači piće. Narodno vjerovanje je da je sorbetto izumio Neron, koji je slao svoje najbrže trkače do vrhova Apenina po kante svježeg snijega. Snijeg se poslije, na gozbama, miješao sa medom i vinom.
Limoncello - liker od limunove kore
Talijani su također poznati po svojim likerima. Jedan od najpopularnijih i najjednostavnijih za napraviti je limoncello. To je liker na bazi limuna koji se proizvodi u južnoj Italiji, uglavnom u regijama Napuljskog zaljeva, Sorentinskog poluostrva, Kaprija, Sicilije i Sardinije. Pravi se od limunove kore, šećera, alkohola, vode i šećera. Boja mu je svijetložuta, a slatkog je okusa i uopće nije kiseo, budući da ne sadrži limunov sok. Kod nas ga nema u prodaji, ali ga uopće nije teško napraviti kod kuće. Za proizvodnju vlastitog limoncella potrebni su vam samo flaša vodke (40 posto alkohola), neprskan limun od kojeg ćete naribati koricu, te šećer i voda. Limoncello se smatra talijanskim specijalitetom te u Italiji gotovo da nema prodavnice sa nacionalnim specijalitetima koja nema bar jednu vrstu limoncella. Služi se dobro ohlađen, uglavnom poslije večere, kao digestiv.
Cynar - gorki, biljni liker
Pored limoncella, koji van granica Italije i ne uživa toliku popularnost, tu je i cynar, koji je i globalno popularan, a od 1995. se proizvodi i distribuira kao dio Campari grupe. Cynar je talijanski gorki liker spravljen od 13 različitih biljaka od kojih najviše dominira artičoka (Cynara scolymus), po kojoj je liker i dobio ime. Cynar je tamnosmeđe boje i ima gorkosladak okus, sa 16.5 posto alkohola. Pije se kao aperitiv (uglavnom sa ledom) ili kao koktel. Miješa se sa sodom i kriškom limuna ili narandže, a također se može miješati i sa colom, tonikom ili bitter lemonom. Evropljani ga najčešće piju sa sokom od narandže. Zbog artičoke se često koristi i kao digestiv. Kod nas se Cynar može kupiti u većim tržnim centrima i košta oko 20 KM.
Sambuca - liker s mirisom anisa i zove
Posebno mjesto među talijanskim alkoholnim pićima i ritualima njihovog ispijanja pripada sambuci. Sambuca je talijanski liker sa mirisom anisa. Pravi se od ekstrakta zvjezdanog anisa. Radi ublažavanja anisovog mirisa u napitak se dodaje i esencija zovinog cvijeta, a u neke vrste se stavlja i ekstrakt limuna. Historijat sambuce traje od Srednjeg vijeka, kada su Arapi u Rim donijeli napitak sa osnovom zvjezdanog anisa koji se zvao zammut. Sambuca je providno slatko piće sa 38 do 42 posto alkohola, ali postoje i tamne, pa čak i crvene varijante sambuce.
Tradicionalni talijanski način posluživanja je sambuca con mosca (sa muhama), što znači da se služi sa tri zrna kafe ubačena u čašu. Ona simboliziraju zdravlje, bogatstvo i sreću. Sambuca se obično pije tako što se piće zapali u čaši i pusti da gori. Plamen se uskoro sam ugasi, a sambuca se pije dok je još topla. Pije se čista i kao aperitiv. U nekim krajevima se sambuca prvo gucne, pa se udahne njen miris. Ukoliko u caffeima talijanskih uličica vidite ljude koji udišu kroz specijalne slamčice u čaši, nemojte svašta pomisliti. Ovaj običaj nalaže da se uzmu dvije čaše, u jednu se sipa sambuca koja se zapali pa prespe u drugu. Nakon gašenja plamena, iz druge se pije, a iz prve se, kroz slamčicu, udiše miris.
Kod nas se sambuca može kupiti u tržnom centru Merkur po cijeni od 16.55 KM. Dobra alternativa za sambucu je grčki ouzo koji joj je veoma sličan.
Grappa - omiljena rakija
Nisu sva alkoholna pića koja Talijani piju likeri, a u jednoj navici su nam jako slični - gaje neobičnu sklonost ka rakiji. Grappa je talijanski naziv za rakiju lozovaču, dok je uopćeni naziv za rakiju acquavite.
Skoro da nema razlike između naše lozovače i grappe, izuzev u vrstama grožđa koja se koriste pri destilaciji, a identična je grčkoj lozovači sa kojom dijeli i ime. Izuzetak je grappa menta koja je prirodna rakija kumovica sa dodatkom ljekovitog aromatskog bilja mente. Obilježje mente je njezin jak miris, a okus je ljut i pomalo hladi. Talijanske grappe su sve popularnije u zadnje vrijeme u evropskim objektima najviših profila i sve više se cijene i razlikuju ovisno o sorti, stilu itd.
Posljednji komentari