Pravilna ishrana za dobro zdravlje
Bliže se praznici, vrijeme pretjerivanja u jelu, piću, izležavanju i svim aktivnostima koje nas vesele, ali koje nam ne bi smjele preći u naviku jer i nisu tako bezopasne. Da je tako, saznali smo i od prof. dr. Rusmira Mesihovića, šefa Klinike za gastroenterohepatologiju u KCU Sarajevo, uvaženog stručnjaka koji se bavi liječenjem pacijenata koji su ponekad zbog genetske predispozicije, a nekad pak zbog loše ishrane, navika i stila života upućeni baš na njegovu kliniku. Dr. Mesihović, poznat i po nadimku Šanko, ali i po svojim brojnim profesionalnim dostignućima i diplomama, među kojima je i doktorat iz 2002. godine, tri objavljena udžbenika, stotinjak stručnih radova i mnogobrojni certifikati iz priznatih evropskih centara, dao nam je kratak ali edukativan i upozoravajući pregled kako loša ishrana može dovesti do ozbiljnih problema, poput malignih oboljenja. Ne želimo nikome kvariti pretpraznično raspoloženje, ali nije zgorega podsjetiti se da je bolje spriječiti nego liječiti. Stoga, malo se educirajmo, pa krenimo u praznike dobro raspoloženi, vedri, ali i sa korisnom informacijom više.
Razgovarala: Sara Krajina
Malnutricija, pothranjenost i anoreksija
Sa dr. Mesihovićem razgovarali smo o nekoliko tema koje se tiču ishrane, a krenuli smo od malnutricije, pothranjenosti i anoreksije. Da bi bilo jasnije, prema definiciji malnutricija je poremećaj nutritivnog statusa koji nastaje zbog smanjenog ili prekomjernog unosa hrane, ali i zbog poremećaja u metabolizmu pojedinih nutrijenata. Budući da se često pridaje puno pažnje preuhranjenosti, mi smo htjeli saznati nešto više o manje poznatoj, ali jednako prisutnoj pothranjenosti.
Koji znakovi upućuju na pothranjenost i ko najviše trpi od ovog stanja?
- Malnutricija koja se manifestira pothranjenošću se javlja zbog prisilnog ili dobrovoljnog gladovanja, zatim zbog anoreksije, nervoze, stresa ili pak zbog patoloških promjena koje se dešavaju u crijevima. Osnovni znakovi su mršavljenje, gubitak apetita, nadutost trbuha, pretakanje u crijevima, atrofija mišića, mekana stolica, slabost i malaksalost. U težim oblicima može doći do naticanja nogu, pojave slobodne tečnosti u stomaku, zatim do problema sa resorpcijom vitamina itd. Prema nekim procjenama, najviše trpe srednja generacija i ljudi stariji od 65 godina, te pacijenti koji imaju teška maligna oboljenja.
U čemu je razlika između pothranjenosti i anoreksije?
- Pothranjenost se najčešće javlja zbog malignih, organskih oboljenja, dok se anoreksija javlja zbog nervoznih stanja i raznih psihičkih poremećaja. Znači, pothranjenost je uglavnom uzrokovana fiziološkim problemima dok je anoreksija najčešće rezultat psiholoških problema.
Kako prepoznati anoreksika u svojoj sredini?
- Ako pacijent gubi na težini, tj. ako ima simptome koje sam nabrojao, a ako se isključi neko organsko oboljenje, dakle, ako je inače zdrav, tada se najvjerovatnije radi o anoreksiji.
Da li je onda osobu za koju sumnjamo da pati od anoreksije najbolje povesti psihologu ili psihijatru?
- Apsolutno. Prvo se trebaju isključiti svi fiziološki razlozi kroz dijagnostičke metode, npr. CT, endoskopiju, kolonoskopiju, pregled tankog i debelog crijeva, uzimanje bioptičkih uzoraka itd., pa ako se utvrdi da zaista ne postoji organsko oboljenje, onda se pacijenta vodi psihijatru da mu on dadne svoju terapiju. Naravno, čim se psihičko stanje pacijenta popravi nakon psihijatrijske terapije, shodno tome popravlja se i njegov cjelokupni sistem i on počinje normalnije funkcionirati.
Koji to uzrasti najviše pate od anoreksije?
- Slučajeva ima već od 16. ili 17. godine života, dakle u osjetljivim tinejdžerskim godinama pa nadalje. Međutim, zna se javiti i kod žena nakon trudnoće, koje zbog promijenjenog izgleda i načina života mogu pasti u postporođajnu depresiju, ili pak kod osoba koje su pretrpjele neke teže oblike depresije ili su doživjele psihičke šokove.
Ima li kod nas zabilježenih slučajeva anoreksije?
- Ima, kako da ne. Opet kažem, to je više psihički poremećaj, tako da nama takve pacijente šalje psihijatrija prvo na dijagnostičke preglede kako sam maločas naveo, a onda ih oni preuzimaju. Najčešće se uklanjanjem depresije ili nekog drugog psihičkog poremećaja ta osoba onda počne vraćati u normalu i u fizičkom smislu.
Prevencija, imunitet i maligne bolesti
Dr. Mesihović nam je dao i neke korisne podatke o tome kako ishranom možemo djelovati preventivno te šta se dešava ako ipak dođe do oboljenja.
Koju vrstu hrane imuni sistem voli, a koju ne voli?
- Voli bijelo meso, žitarice, puno vitamina, povrća, voće, plave ribe i sve tvari koje u sebi sadrže antioksidanse jer one jako pozitivno utiču na prevenciju i na podizanje općeg imunološkog statusa, a ne voli hranu koja je dimljena, masna, puno crvenog mesa, posebno prerađenog i konzerviranog solju. Ne voli ni hranu koja izaziva alergijske reakcije, ali s tom hranom stvarno nema pravila i ne može se reći generalno da jedna hrana više izaziva alergije od druge. To je vrlo individualna stvar.
Koliko možemo prehranom preventivno djelovati i smanjiti rizik od malignih bolesti?
- Normalno da čovjek može učiniti jako puno za sebe u smislu prevencije oboljenja, time da izbjegava hranu koju sam nabrojao, a konzumira korisne namirnice. To znači da treba izbjegavati svu prekancerogenu hranu, tj. faktore rizika. Ukoliko ipak dođe do malignog oboljenja, mi tada obično preferiramo tu tzv. enteralnu i paraenteralnu prehranu. To je prehrana putem visoko koncentriranih pripravaka koji sadrže najbolje omjere masti, vitamina, kiselina itd., tj. sve ono što je čovjeku potrebno. To se dakle daje u suportivnoj, potpornoj terapiji kod recimo onkoloških pacijenata koji su na zračenju ili kemoterapiji. To je sada veoma popularna terapija koja se primjenjuje uz pomoć specijalnih pumpi i koja se plasira direktno u krvotok u određenim intervalima.
Koje su to maligne bolesti od kojih ljudi u BiH najčešće obolijevaju?
- Kod muškaraca to je definitivno karcinom kolorektuma, tj. debelog crijeva. U Evropi godišnje od te bolesti oboli oko 400.000 ljudi, što znači da je jako rasprostranjen, pa i kod nas. Ovo je jako maligan karcinom, međutim, dobrim preventivnim programima koje radimo - nedavno smo započeli program preventivnog screeninga u BiH, problem je rješiv čak i 100 posto. Preventivni screening uključuje uočavanje promjena poput krvi u stolici, bilo da to utvrdite testom ili se čak može vidjeti očima, zatim slanje pacijenata na preventivne kolonoskopije na kojima se skidaju ti polipi koji su prekanceroza, i time uspješno zaustavite razvoj bolesti. Uz to, važno je pomenuti da takav jedan postupak košta društvo 300-400 KM, a ukoliko dođe do razvoja karcinoma, ti se onda troškovi penju i do 90.000 KM za samo jednog pacijenta. Da i ne govorim o kvalitetu života pacijenta koji je reagirao preventivno u poređenju sa drugom opcijom. Ukoliko se bolest otkrije na vrijeme i ako je u najblažem stadiju, petogodišnje izlječenje je uspješno u čak 95 posto slučajeva. Ukoliko su pak stadiji teži, a postoje četiri stadija, sa svakim višim stadijem sve su niži postotci izliječenja. Danas pak postoje i tzv. ‘pametni’ onkološki lijekovi koji kod recimo proširenosti bolesti (metastatske bolesti) jako dobro reagiraju. Oni naime sprečavaju stvaranje krvnih sudova oko svake te promjene, svakog tumora, jer se svaki tumor ishranjuje krvnim sudovima, tj. krvlju. Da vam to laički kažem kako biste me shvatili - taj lijek zatvara te krvne sudove, on ih uništava, i na taj način ‘izgladnjuje’ tumor.
A zašto su muškarci skloniji tom oboljenju?
- Pa, ponajviše je to genetska predispozicija, zatim alkohol, cigarete te loša ishrana koja dovodi do loše stolice koja potom može izazvati probleme.
Kako stojimo sa statistikama u BiH, u smislu da li imamo precizne podatke koliko ljudi obolijeva, gdje i od čega?
- Jako loše stojimo sa statistikama zato što nemamo nikakvu državnu agenciju ili zavod za statistiku. Ono što mi imamo su podaci sa klinike (KCU Sarajevo), pa vam mogu reći da od ukupno svih pacijenata koji leže kod nas, godišnje njih 10 posto boluje od karcinoma debelog crijeva.
Može li se reći da se uopće rizik od obolijevanja smanjuje ako unosimo sve one namirnice koje ste maločas nabrojali?
- Apsolutno. To je jedan dobar preduvjet da čovjek ima urednu stolicu, da se što manje stolice zadržava u crijevu, jer kako se ta stolica dotakne sa crijevom, na tom mjestu gdje stolica dugo stoji može doći do problema. Dolazi do nastanka polipa, a polip kasnije preraste u maligno oboljenje.
Za zaključak, možemo znači reći da trebamo raditi na jačanju imuniteta i unosu dobrih namirnica radi prevencije bolesti te da pazimo na crijeva?
- Tako je. Vrlo je važno i kretanje, aktivnosti - nekretanje jako ide naruku bolesti, uz veliko konzumiranje alkohola i cigareta te neredovnu ishranu jer ovo sve pravi problem u crijevima i odatle sve kreće.
Posljednji komentari