Lijepo je biti svjetski putnik, obilaziti mjesta čija imena poneki put ne znate ni izgovoriti, isprobavati strana jela, vina, kulturu i običaje. Neki put se uklopite kao da ste se rodili u tom čudesnom stranom mjestu, a neki put, nenaviknuti na razlike, počnete trčati, gonjeni prijekom nuždom, što brže, jer u mislima vam se mota ona stara narodna: “Bjež’te noge, pos.. vas guzica!”. Pardoniram na izrazu, ali desi se to nekad baš tako, nekad figurativno, a nekad bogme i potpuno doslovno…
Piše: Sara Krajina
Mali trikovi svjetskih putnika
Ova je izreka posebno istinita s putnicima u Indiju - na stranu tamošnje higijenske navike, već je i sama kombinacija začina i namirnica u indijskoj kuhinji dovoljna da nevini evropski stomačići dožive šok, pa konsenkvetno, putnik namjernik završi u hali i iz nje ne izlazi danima… Kakav Taj Mahal, kakvi bakrači, ne stigne naš putnik vidjeti ni “z” od znamenitosti! Eto zašto mi je Indija tek pri dnu liste destinacija koje želim vidjeti - obići pola zemaljske kugle samo da bih završila tamo gdje i car ide pješke, ne bih, hvala!
I nisam ja sad neki mega svjetski putnik, nemojte me pogrešno shvatiti, ali eto, tu i tamo otputujem kojekuda pa primjećujem kako se stečeno znanje upija u mene, bez svjesne namjere. Nije loše tako kada se zateknete npr. u Francuskoj, naručite neko jelo vrlo pompoznog imena (kad ono kobasice i pire krompir!), pa vam priđe sommelier i stane pričati o vinu. Kad vam se to desi prvi put, osjetite se pomalo glupavo, čak i zatucano, jer nemate blage veze o čemu čovjek priča, ali nakon par ovakvih iskustava, uhvatite se kako debatirate sa vinskim savjetnikom jeste li večeras bolje raspoloženi za neki oštri, suhi chardonnay ili vam pak bolje paše nešto mekši pinot grigio…
Lijepo je i kad se naučite “ponašati” na aerodromima i u avionima, o čemu vas ne uče ni u kakvim knjigama ili školama, osim onim životnim. A postoji taj neki nepisani kodeks ponašanja za putnike, pa kad se dovoljno uvještite, odjednom primijetite kako vam čak i oni najkrući službenici (jer mahom su takvi na granicama i carinama) počnu činiti male usluge. Umjesto da vas “trkeljaju” i gnjave, još će se ponuditi da vam podignu ili ponesu kofer, ili će vam stjuart u avionu “prošverati” ne samo drugu nego i treću besplatnu bočicu vina, iako putujete u ekonomskoj klasi. Jedino je malo nezgodno ako vas kad sletite granični službenik pita koliko ostajete u zemlji, a vi kažete “Sedam dana”, pa se prospete od smijeha naizgled ničim izazvani… Prijedlog: treću besplatnu bočicu vina ne popiti u avionu nego je spakovati za kasnije! Iskustvo je majka znanja, to ti je! A ni sitno laskanje nikad nikome nije bilo mrsko…
Navike bosanske a jela svjetska
Taj nepisani kodeks postoji i kad ste u neobičnim restoranima u velikim svjetskim gradovima. E, sad, nismo svi isti, to je jasno. Neki su ljudi stidljiviji ili zatvoreniji od drugih, ili ih pak jezička barijera priječi u komunikaciji, ali u jedno sam se uvjerila: što se manje pretvarate da nešto znate ako ne znate, i još ako to ljupko i pošteno kažete, ljudi će vam više sami priskakati u pomoć. Nije sramota pitati! Tako mi se desilo da sam katapultirala dva puža (crkla bih da ih nisam naručila!) jednim nespretnim potezom a u dva različita smjera, pa ne bi druge, nego zamolih konobara da pomogne, a ovaj to učini sa osmijehom. Naime, posmatrao me je neko vrijeme (kao i većina gostiju u restoranu, ispostavit će se…) kako se borim sa čudnom malom alatkom koju vam prilože uz puževe, pa zatim kako sam u fazi dva odbacila alatku misleći “lakše ću ih držati rukom”, a potom kako sam skiknula od vreline dvaju puževa na dlanu, te ih nabila refleksnim lobom preko pola sale… Sad, dakako, znam kako jesti puževe: zovnem konobara i zamolim da mi ih on izvadi iz ljušture! Pa, nego!
I koji je moral ove priče? Niko se nije rodio sa svim znanjem ovog svijeta i nije glup samo zato ako nešto ne zna jer nije imao priliku isprobati. A mjesta, ljudi i stečena znanja ostat će vam u ljepšem sjećanju ako im pristupite prirodno, bez pretvaranja. Osim toga, ako se koji put i “provalite”, i to je za ljude! Dešava se to svim građanima svijeta, pa zašto ne bi i nama?! Stoga, samo hrabro naprijed u nova iskustva, a jedino, za svaki slučaj, nije zgorega baciti oko u kom su pravcu dva čuvena slova, razumljiva svakome: WC.
Posljednji komentari