Punch Bowl, 41 Farm Street, Mayfair, London W1J 5RP, rezervacije: (+44) 0207 493 6841 ili info@punchbowllondon.com
Nikad se ne zna kad možete završiti u Londonu, a kad ste već tamo, nije zgorega znati gdje je dobro svratiti i nešto čalabrcnuti. Tako je nastala i nova rubrika “Sarin gastro vodič kroz London” koju od sada možete pratiti na našem portalu www.gusto.ba, a u kojem će moja malenkost izvještavati o najzanimljivijim restoranima i barovima u ovoj fantastičnoj svjetskoj metropoli, za sve ljude koje put nanese u taj grad. Ovo premijerno izdanje nove rubrike možete pročitati i u novom izdanju Gusta (br. 17, januar 2010), a nastavke pratite isključivo na portalu.
Piše: Sara Krajina
Gastro pub Guya Ritchieja
Da bi nova rubrika dobila glamurozan početak, za moj prvi gastro report odabrala sam mjesto sa glamuroznom reputacijom - gastro pub “Punch Bowl” u vlasništvu ex-muža pop dive Madonne i režisera trenutnog kino hita, “Sherlock Holmesa”, popularnog Guya Ritchieja.
Zaputila se tako ekipa nas veselih četvero Bosanaca pravo na vrata ovog pub-restorana u mirnom rezidencijalnom i preskupom londonskom kvartu zvanom Mayfair (vidi među najskupljim poljima u igri “Monopol”), u 22:45h, da popijemo piće. Dođosmo mi tako, sve važni i razdragani i - poljubismo vrata! Dočekao nas je na ulazu izbacivač smrknutog lica, vrlo nalik onim filmskim zatvorenicima na izdržavanju teške robije, i veli nam, nimalo ljubazno, trljajući pesnice veličine lopate, da se pub uskoro zatvara te da više ne primaju goste. Podvijena repa i malo razočarani odosmo u neki drugi bar u blizini, gdje nam se raspoloženje odmah popravilo.
U sljedećem navratu, krenulo je nas troje ponovo kod gospodina Guya, odlučni da malo prošnjufamo šta je to tako zanimljivo u njegovom pubu, kad se u novinama podigla cijela halabuka oko njega, svaki dan poneki članak na temu Guy vs stanovnici Mayfaira. Naime, bogati stanovnici ovog otmjenog kvarta pobunili su se protiv Guyeve prisutnosti u njihovom uspavanom komšiluku, tvrdeći kako se na konto njegovog imena tu okuplja cijela svita celebrityja, paparazza te znatiželjnika koje takva atmosfera privlači, pa stvaraju buku, nered, prljavštinu i šta sve ne. Prijete mu suspenzijom licence za točenje pića, inspekcijama, zatvaranjem, a on se odlučno brani da je to sve pretjerivanje i nepravedno linčovanje, da problema nema, te svakodnevno daje gostima da potpišu peticiju kako je pub neproblematičan.
Ponukani ovom cijelom medijskom cirkuskom predstavom, krenusmo tako nas troje, samo ovaj put pametnije - s rezervacijom za večeru u komotnih 20:30h. Na vratima nas je opet dočekao onaj “zatvorski čuvar”, ali kad spomenusmo rezervaciju, otvori nam vrata, ne baš presretan što mora. Da bi ipak njegova bila zadnja, oštro zapovijedi našem prijatelju neka skine kačket s glave prije ulaska, što ovaj učini brzinom svjetlosti i samo je malo falilo da mu još salutira “Sir, yes sir!”.
Bivši supružnici: Guy sa Madonnom
Pregled i ocjena
Kad smo napokon prošli ove zavrzlame oko ulaska, unutra nas je dočekala sasvim prijatna atmosfera: ljubazno, hitro i nasmiješeno osoblje, gosti lijepo raspoloženi u opuštenom razgovoru, restoran ispunjen do posljednjeg mjesta ali bez gužve i buke, ugodan ambijent starinskih engleskih pubova sa dominantnim portretom Winstona Churchilla iznad kamina - ni nalik opisu mještana u novinama. Ako je i bilo poznatih mušterija, mi ih nismo prepoznali (jer Englezi imaju tonu lokalnih celebrityja), izuzev alfe i omege poznatog kviza “Milijunaš”, Chrisa Tarranta koji je cijelu igru i osmislio pa prodao licencu cijelom svijetu.
Smjestili smo se za stari, rustikalni drveni sto i naručili jelo, bez ikakvih velikih očekivanja, misleći kako je hrana ovdje sporedna stvar. Međutim, ostali smo zaprepašteni kvalitetom hrane: tradicionalna riba s krompirićima bila je bolja nego u mnogim izvikanijim mjestima, teleći obraz sa pireom od celera i dinstanim divljim gljivama naprosto je oduševio našeg prijatelja, a moj divlji fazan “supreme” zaista je i bio superioran - fantastično ispečeno meso u umaku od šumskog voća, s prilogom od leće, kuhanog crvenog kupusa i guščijom jetrom. Jelovnik se mijenja na dnevnoj bazi, ali nema bojazni da će vam jelo biti loše jer ovdje očito rade vrlo talentovani kuhari. Popili smo svako po jedno piće (dva piva i jedno vino) a ni ceh nije bio strašan: ukupno oko 60 funti, što je i jeftino s obzirom na kvart u kojem se pub nalazi i cijelu reputaciju. Izašli smo od tamo vidno dobro raspoloženi, čak smo veselo mahnuli i onom mrgudu ispred vrata koji je samo nezainteresirano zarolao oči.
Ukupni dojam: vrlo ugodno, opušteno mjesto sa izvrsnom hranom, uslugom i povoljnim cijenama. Minus mu je neugodni izbacivač na vratima, a jedino je bilo čudno što nije bilo nikakve muzike u pozadini, ali moguće da je to bilo samo trenutno tih dana kako bi izbjegli daljnje prepucavanje sa komšijama. Prema našem doživljaju, “Punch Bowl” je sasvim nepravedno izložen kritici, jer niti je bučan niti prljav, dapače. I još jedna napomena: premda na jelovnicima piše kako je korištenje foto i video kamera zabranjeno unutar objekta, mi smo se uredno uslikali mobitelima, sve sa blicom, bez da nam je iko išta prigovorio! I, da - Guya nismo sreli, bar ne ovaj put…
Posljednji komentari