“Sve nježne riječi svijeta sačuvao sam za te u pjesmama mojim…”, pjeva Oliver Dragojević u ovom klasičnom ljubavnom evergreenu o djevojci Magdaleni. Svako od nas ima neku svoju “Magdalenu” koju je volio ili još uvijek voli, a premda je ljubav tema za razmišljanje uvijek, u svakom mjesecu u godini, februar je ipak najljubavniji od svih mjeseci. Ovaj kratki, specifični zimski mjesec sa svojim promjenjivim brojem dana, ističe se u polju ljubavi kako zbog Dana zaljubljenih, tako i zbog ljubavnog zova mačaka…
Piše: Sara Krajina
Mačje popodne
“Mjaaaaaaauuuuu…”, odzvanjaju grlati krikovi mačaka u noćnom zraku, bude nas iz sna jer su neobično jaki i promukli, ni nalik običnom mačjem mjaukanju. Malo su nam smiješni, malo nas nerviraju jer su glasni i ne daju nam mira, ali nas i tjeraju na razmišljanje. Kad životinjski svijet krene u potragu za svojim partnerima i družicama (u njihove mačje motive i razloge da ne ulazimo), neminovno se pitamo a kako mi stojimo u vezi s tim, imamo li mi kome mjauknuti i ko će pogladiti nas, ljude-mačke po glavi? Imamo li mi s kim provesti pravo, lijeno mačje popodne, ušuškani i voljeni na nečijem krilu? I od takvih razmišljanja neki malo padnu u depresiju, pa kad ih ko pita “Šta ti je?”, a oni kažu “Ma to su sve one mačketine krive!”
Za mačke nam je lako, one se uvijek snađu, dok smo mi, homo sapiensi, uvijek na tankom ledu, nesigurnog koraka kao mali, krivonogi Bambi. Rijetko sastavimo dva dobra, pa ili neko voli nas, a mi ne marimo, ili mi volimo nekoga, a njih se živo fućka, ili pak volimo jedni druge, ali smo malo zahrđali, teško nam se pokrenuti. Ili naprosto uzimamo zdravo za gotovo da je taj neko pored nas i da će uvijek tako biti, bez obzira koliko se mi ne trudili oko njega. Stotinu je tu kombinacija i kalkulacija, jer nažalost, i u ljubavi često kalkuliramo, a ne bismo trebali. Obije nam se o glavu, zvekne nas kao povratni, zaholcali bumerang, jer ljubav nije ni matematika ni biznis ni ekonomija, da bismo s njom radili kalkulacije.
I znam da svi mi ovo sve znamo, ne otkrivam ja ovdje nikakvu novu toplu vodu, samo je problem što ovo često zaboravimo pa nam poslije bude krivo. Stoga, hajmo malo razmišljati o ljubavi, cijeniti ono što imamo ili potruditi se malo bolje da ljubav nađemo, ne biti cinici i tvrdoglavi pesimisti, ne biti teški na lijepoj riječi i ne biti toliko lijeni da pomislimo kako smo sami sebi dovoljni, a nismo. “Nijedan čovjek nije pusti otok”, napisao je Ivo Andrić i to zaista jeste tako. Osim toga, ako mogu mačke, možemo i mi!
Ljubav je… 
Bez obzira da li vas Valentinovo zanima ili ne, neka ovaj februar svejedno bude o ljubavi, jer zašto čekati? Možda sam idealista ili blentavi optimist, ali možda sam i u pravu kad kažem da većinu potrebnih sastojaka za ljubavnu sreću već imamo u svojim rukama. Stvar je zapravo jako jednostavna: zaželi želju i pokreni se! Zauzmi pozitivan stav, kreni hrabro naprijed i vrata će se početi otvarati. Ako već imate nekoga dragoga pored sebe, pa dajte mu malo “nagrade” što je uopće tu - jer niko nije ničije vlasništvo, tu je svojim izborom! Probudite uspavanu romansu, donesite ženi buketić cvijeća, izvedite je na večeru, neće propasti kuća zbog povremene romantične večere. Ili skuhajte nešto svom dragom, iznenadite ga nekim slasnim jelom iz vašeg Gusta, učinite prvi, mali korak! Sve i počinje od prvog koraka, a ne treba uvijek sumnjati da li će vrijediti truda.
Pa kad se jedno hladno popodne zateknete kako se gnijezdite u nečijem toplom krilu i kako vas nečija ruka nježno miluje po glavi, shvatit ćete da ste sretni i da je za sreću zapravo potrebno jako malo! Ne zaboravite kako to rade naši krzneni, mačji sugrađani - umiljati mjauk malo će koga ostaviti ravnodušnim, u februaru ili bilo kojem mjesecu!
Sretan vam Dan zaljubljenih!
Posljednji komentari