Iako je Švedska u geografskom smislu veoma hladna zemlja, to se za ljude ne može reći, barem ne za suprugu švedskog ambasadora u BiH, Christinu Hedberg, koja nas je uz širok osmijeh i tople riječi dobrodošlice uvela u svoj dom i upoznala nas sa švedskom gastronomijom
Razgovarala: Ines Mešević
Christina je sa suprugom u Sarajevu od početka septembra 2008. godine i kaže kako su je do sada najviše zadivili ljudi koji su vrlo prijateljski raspoloženi, te priroda koja je, kako kaže, jednako lijepa i očuvana baš kao u njenoj zemlji. „Ako bih uporedila ove dvije zemlje, onda bi zajedničko bilo to da ima jako mnogo šume, divlje prirode i ne baš mnogo ljudi.” A kada je hrana u pitanju Christina se slaže da i tu postoji velika sličnost, kako u stilu ishrane, tako i u sastojcima koji se koriste. „Rekla bih da se u Švedskoj tradicionalno jede mnogo mesa, jer u staro vrijeme Šveđani su morali jako puno raditi fizičke poslove, pa im je to bilo potrebno za snagu i izdržljivost. Stanovništo koje živi uz obalu mora također jede jako mnogo ribe”, priča Christina. Inače, Kraljevina Švedska je država na sjeveru Evrope, na obali Baltičkog mora, što je uveliko odredilo i njene gurmanske specijalitete te običaje. Kako Švedska ima i isključivo morsku granicu s Estonijom, Latvijom, Litvom, Poljskom, Njemačkom i Rusijom, tako je osnova za sve kulinarske specijalitete riba i ostali morski plodovi.
Šveđani su poznati kao veliki gurmani, a u malom, ali ukusnom kulinarskom carstvu našli smo se i mi u domu gospođe Christine koja nam je na svoj način servirala neke od švedskih specijaliteta. Tako se naš razgovor nastavio u opuštenoj atmosferi uz tradicionalno jelo od sušenog hljeba sa mariniranom haringom i lososom, te ukusni desert sa suhim keksima od cimeta.
Osnova švedske kulinarske kulture su tradicionalni specijaliteti od kvalitetnih namirnica, koji uključuju losos, haringe i ostale ribe, divljač, šumske plodove i gljive. „Ipak, najtipičnija hrana za naše podneblje su haringe marinirane na mnogo različitih načina, losos u svim varijantama i mada rjeđe, ali ipak prisutno meso divljači”, kaže Christina te dodaje kako je u pripremi jela najvažnija marinada. Osnova za sve marinade je voda i sirće s dodatkom luka, hrena, mrkve, senfa, vrhnja, kavijara, što uostalom zavisi od želja i potreba pojedinaca.
Ono što većinu ljudi asocira na Švedsku je i „švedski sto”, odnosno kako Šveđani to zovu „švedski bife” (Smörgåsbord), koji je danas poznat u skoro svim dijelovima svijeta. U švedskom bifeu se serviraju različite vrste jela, od toplih, hladnih, slatkih i slanih, a karakterističan je baš po tome što sadržava mnoštvo različite hrane. Christina kaže da se hrana na taj način tradicionalno servira u švedskim restoranima u vrijeme praznika, što se i dan danas zadržalo ne samo u ugostiteljstvu, nego i u domovima mnogih zemalja. Razlog zašto je takav način serviranja postao popularan leži u domišljatosti Šveđana da na taj način ostatku svijeta daju kompletnu prezentaciju švedske hrane, ističe Christina. Švedski sto je vremenom prošao mnoge modifikacije, pa je do danas ostalo isto samo ime, dok se hrana mijenja od zemlje do zemlje.
Tradicionalna švedska peciva, rakija i najpopularnije namirnice
Tradicionalno švedsko pecivo Knäckebröd ima veliku tradiciju, a pravi se dugim sušenjem na zraku kako bi duže trajao. Svježi hljeb je povlastica najviših slojeva, tako da se vrlo rijetko konzumira. Sada se sušeno pecivo može naći u svim dijelovima svijeta, ali porijeklo vodi upravo iz Švedske. „Postao je popularan jer je dobar za zdravlje i uopće ne sadrži masnoće kao neke druge vrste peciva, pa ga uvijek služimo uz ribu ili sušeni sir”, priča dalje Christina.
„Još jedna od posebnosti švedske kulinarske tradicije je i rakija snaps. Ona se ne pravi kao u Bosni od voća, nego od različitih vrsta žitarica ili krompira. U nju se po želji mogu dodati različiti začini, trave ili neke druge arome, a obično je pijemo uz haringe i čašu piva.”
Hrana u Švedskoj rezultat je agrikulture, ali i njene prirodne raznolikosti - šuma, planina, jezera i rijeka. Tako su tradicionalne metode pripreme jela dimljenje, fermentiranje, usoljavanje, sušenje, mariniranje i poširanje. Kako zime traju dugo, Šveđani nisu tako često u prilici jesti svježe povrće ni voće, pa stoga se u svakom domu u ljetnoj sezoni prave džemovi te konzerviraju namirnice. Upravo to se odrazilo i na tradicionalne recepture, pa se tako džem od brusnice koji je i najrašireniji u Švedskoj dodaje teškim jelima od mesa, kako zbog izvrsnog okusa, tako i zbog digestivnih svojstava. Od povrća Šveđani svoje povjerenje poklanjaju krompiru tako da ga koriste kao prilog uz svaku hranu, a najradije ga serviraju samo obarenog u slanoj vodi. Kod njih se konzumacija svježeg povrća i voća smatra rasipanjem, pa ga tako radije uzimaju kroz džemove ili kolače.
„Najprisutnija religija u Švedskoj je protestantizam, tako da se obično za Božić i Uskrs jedu tradicionalna jela kao što su haringe i losos marinirani na desetke načina. Također bogatu trpezu imamo i za Midsummer (švedski praznik koji je uvijek petkom oko sredine juna, jer je tada najduži dan u godini). Za Božić uz ribu jedemo šunku, a za Uskrs uzimamo mnogo jaja pripremljenih na razne načine. Trpeza za Midsummer sastoji se od mnogo svježeg povrća od kojeg je mladi krompir najomiljenija poslastica među Šveđanima”, ističe gđa Hedberg.
Od začina u hrani najviše se koriste so i biber, a nešto što je karakteristično za Švedsku je kardamom koji se obično koristi za slatka dizana tijesta, a koji potječe iz Indije, Šri Lanke i Gvatemale i ima prodoran i slatkast okus. Koristi se samljeven i u zrnu, a najčešće se koristi za pravljenje slatkog hljeba koji se pravi od brašna, kvasca, šećera, mlijeka i putera. Ovakve vrste tijesta obično se prave za Božić s tim što im se dodaje šafran i đumbir i to se zove Lucijin kolač (Lucia kaka).
U švedskom domu obično se jedu tri glavna dnevna obroka: doručak, ručak i večera. Među radnim dijelom nacije ručak je obično nešto laganiji, a sastoji se od salate i baguettea (francuski hljeb), prepuštajući glavnu poziciju večeri, kada se servira topli obrok. Za osobu dobrih manira Šveđani će vas smatrati pojedete li ono što ste stavili na tanjur. Jedan od razloga tome je i njihova skromnost i štedljivost.
Od pića se, pored rakije i piva, najviše konzumira čista voda. Tako ćete u Švedskoj gdje god uđete u restoran uz ručak dobiti i bokal vode u koju su nasjeckani kolutići krastavica i limuna. A s obzirom na to da svaki Šveđanin uz obrok najradije pije mlijeko, ne čudi ni podatak da je Švedska zemlja broj jedan u konzumaciji mlijeka na svijetu!
„Većina kolača koje mi pravimo svodi se na voćne sastojke, najčešće one koji se mogu naći u šumama tokom ljeta, pa tako mogu reći da su kolači sa brusnicama i borovnicama najtradicionalnije i najpoznatije što se može ponijeti iz naše zemlje. Kako je i u Švedskoj veoma popularno piti kafu sa prijateljima, isto tako je poznato da mi to radimo uvijek uz neku slatku deliciju. Ono što je još jedna posebnost kolača s našeg podneblja jeste i dodatak cimeta, pa je tako uz kafu neizbježan i suhi kolač sa cimetom Kamel bula (pužići sa cimetom)”, priča Christina.
I za kraj nama ostaje samo da vam poželimo Smaklig måltid ili užitak u jelu!
Recepti gđe Christine Hedberg:
Predjelo: Marinirani losos sa sosom od senfa (Gravad Lax)
Sastojci: 1 kg svježeg filea lososa sa kožicom (po mogućnosti srednji dio ribe), 4 kašičice šećera, 4 kašičice morske soli, 2 kašičice bijelog bibera, 1 velika vezica svježeg kopra
Priprema: Losos presijecite dužinom na pola i marinirajte smjesom od šećera, bibera i kopra. Nakon što ste sastavili dvije polovice lososa, stavite ga u vrećicu za pečenje i potom u frižider da odstoji 2-3 dana. S vremena na vrijeme okrenite losos kako bi se ravnomjerno marinirao. Nakon tri dana izvadite marinadu iz lososa, te ga izrežite na tanke kriške i to cijelom dužinom. Na kriške lososa stavite malo limuna i kopra, te služite sa sosom od senfa.
Sos od senfa: Umutite 2 dl isjeckanog kopra, 1 kašičicu soli, 1 kašiku šećera, 1 dl senfa i 3 dl ulja, malo bibera i 1 kašiku sirćeta.
Christina kaže: Okus mariniranog lososa u vašim ustima pojačat će čaša vode u koju ste prethodno dodali nekoliko kriški krastavca i limuna.
Glavno jelo: Mesne kuglice sa kuhanim krompirom (Köttbullar)
Sastojci: 300 g telećeg mljevenog mesa, 3,5 kašičice prezle, 1 kašičica mljevenog crvenog luka, 1 jaje, so, biber, puter ili margarin
Priprema: U zdjelu stavite prezlu i dodajte oko 100 ml mlijeka i jedno jaje. Zatim sve to izmiješajte i pustite neka odstoji nekoliko minuta kako bi prezla upila tekućinu. Dodajte ostale sastojke i sve rukama izgnjavite dok ne dobijete glatku i elastičnu masu. Od smjese napravite mesne kuglice i pržite ih na laganoj vatri dok ne dobiju zlatno-smeđu boju. Na kraju ih poredajte u tepsiju i zapecite u rerni. Za prilog isijecite krompir na kriške i skuhajte u slanoj vodi, te ga poslužite toplog.
Christina kaže: Uz mesne kuglice servirajte i džem od brusnice koji će dodatno poboljšati okus mesa u vašim ustima.
Desert: Lijena pita (Lazy pie)
Sastojci: 4 jabuke, 1 jaje, 1 dl šećera, 1 dl zobenih pahuljica, 0.5 kg bijelog brašna, 100 g otopljenog putera, 3 kašike isjeckanih badema
Priprema: Ogulite jabuke i izrežite na kriške. Zatim ih poredajte u tepsiju i prelijte smjesom od jaja, šećera, zobenih pahuljica, brašna, putera i badema. Sve to pecite u rerni 30 minuta na 200°C.
Christina kaže: Pita će biti ukusnija i dodatno vas rashladiti u nadolazećim toplim danima ukoliko je poslužite hladnu sa šlagom ili po želji sa kuglom sladoleda od vanilije.
Posljednji komentari