Na pomen Belgije mnogi će odmah pomisliti na njihove sjajne čokoladne praline, ali da ova kraljevina nije poznata samo po slatkim delicijama dokaz je i priča našeg sagovornika iz Belgije koji trenutno živi i radi u Sarajevu, Petera van Ruysseveldta, koji nas je proveo kroz mini kulinarsku tradiciju belgijske kuhinje
Razgovarala: Ines Mešević
Da su Belgijanci prijatan i gostoljubiv narod uvjerio nas je Peter koji je našu novinarsku ekipu dočekao s osmijehom na licu, te uz pokoju pošalicu stvorio opuštenu i ugodnu atmosferu za razgovor. Peter sa porodicom živi u Sarajevu već godinu dana i kaže kako se do sada uvjerio samo u najljepše stvari koje ovaj grad može pružiti. „Mislim da je Sarajevo specijalan grad i najljepši u poređenju sa ostalim bh. gradovima. Što se tiče hrane, mislim da je izvrsna, posebno kada je riječ o mesu i povrću jer ovdje možete naći zaista najkvalitetnije primjerke.”
Peter je tipični predstavnik svoje zemlje, jer osim što voli jesti i pričati o hrani, on je također voli i pripremati. „Kuham još od studentskih dana, tako da do sada imam jako puno staža u kuhinji, pa mogu slobodno reći da neka jela pripremam bolje od svoje majke”, kroz smijeh nam je ispričao Peter. Kako više voli kreativnost u kuhinji, a manje preciznost u vaganju sastojaka za pripremu jela, slatka jela su mu potpuna nepoznanica. Takve, kaže, zamorne stvari radije prepušta svojoj supruzi.
Belgijska gastro ponuda
Kraljevina Belgija, smještena u zapadnoj Evropi i okružena Holandijom, Njemačkom, Luksemburgom i Francuskom, poprimila je dosta utjecaja kada je u pitanju gastronomska ponuda.
Francuzi, Nijemci, Španci i Holanđani ostavili su traga na kulturu Belgije, pa su se tako do Srednjeg vijeka stapali utjecaji ovih naroda na kuhinju, da bi na kraju od te mješavine kultura nastala belgijska kuhinja. Belgija je, ipak, na kraju najveći utjecaj poprimila od Francuske, pa je tako, kaže Peter, belgijska kuhinja skoro ista kao francuska.
„Možda jedina razlika između belgijske i francuske kuhinje je u veličini obroka, jer su u Belgiji porcije puno veće nego u Francuskoj. Po toj liniji mogu reći da su obroci jednako obimni i posni kao u Bosni”, dodaje.
Ono što je neka vrsta kulinarske tradicije u Belgiji je da se svakodnevno na trpezi mora poslužiti salata u ljetno vrijeme ili supa od povrća i mesa u zimsko doba.
Belgijanci su nadaleko poznati kao veliki hedonisti i sladokusci. Tradicionalna jela i specijaliteti su raznorazna jela od dagnji, jegulje u povrću, razne vrste zečetine, tradicionalni witloof (vrsta kupusa), paprikaš, palačinke i praline i najpopularniji - pomfrit.
U belgijskoj kuhinji baze za sva jela su riba, meso i povrće, i to najviše krompir. Peter u svom domu svakodnevno kuha, te kaže kako voli eksperimentirati i pripremati jela iz svih kuhinja koje poznaje, od belgijske, italijanske, pa do španske kuhinje ili meksičke. On kao veliki gurman smatra da nema loše hrane, jer sve je dobro kada se pripremi sa pravim sastojcima na pravi način, bilo da se radi o ribi, janjetini, teletini, riži ili krompiru.
„Volim dobru hranu i smatram da ukusna hrana ne mora biti skupa i komplikovana. Ne mora samo kavijar biti dobar ili neki skup komad mesa. Bitnije je hranu znati pripremiti i to po svom ličnom ukusu. Volim kuhati i svako jelo pokušavam napraviti kreativno i jednostavno. Mogu reći da je specijalitet moje kuhinje, ali i tradicionalno jelo našeg naroda, spectartar ili roll meat (rolovano meso). U restoranu to dobijete kao urolan odrezak pripremljen sa jajima, lukom i koprom. Na isti način ga i ja pripremam, s tim što svaki dan koristim drugu vrstu mesa.”
Nedjeljni ručak za okupljanje porodice i prijatelja
Belgija je veoma interesantna kada je pripremanje hrane u pitanju. Belgijanci uživaju u pravljenju hrane i smatraju kako kuhanje za gosta zahtijeva posebnu pažnju i vrijeme, jer time mu pokazujete koliko vam znači i koliko ga poštujete.
„U našoj zemlji veliku pažnju poklanjamo porodici i dragim ljudima, pa tako njegujemo tradiciju velikog ručka nedjeljom kada se cijeli dan posveti pripremanju hrane. Moja majka ustaje svake nedjelje u sedam sati ujutro kako bi počela sa pripremanjem hrane. To zahtijeva zaista puno posla, jer je trpeza za taj dan sastavljena od tradicionalnog rolovanog mesa i to od nekoliko vrsta mesa, janjetine, govedine, teletine i zečetine, zatim jela od ribe, salata od povrća, te slatkih, čokoladnih jela.”
Odlika belgijske kuhinje je ta da jela nisu komplikovana i skupa, ali ako želite za svog dragog gosta kuhati hranu, onda to znači da nije bitno šta pravite nego koliko dugo je spremate.
Kako se današnja kuhinja ove kraljevine velikim dijelom bazira na srednjovjekovnoj, tako je određen i izbor začina koje koriste u prehrani. Tako se pored endivije, koja je lagano gorkastog okusa i koja se najviše koristi, koriste začini poput origana, kopra, timijana, mente, lovora, cimeta, đumbira, papra, šafrana, muškatnog oraščića, muštarde i sirćeta. Pored toga, Belgijanci su odani i svježim začinima poput slatkaste krbuljice, gorkastog estragona, kadulje, peršuna i vlasca zbog čega većina njihovih jela ima slatko-kiseli ili slatko-slani okus.
Čaša piva za početak i kraj dana
Kada su u pitanju pića, Belgija je poznata po najvećoj proizvodnji piva u Evropi, pa tako ne čudi činjenica da svaki prosječni Belgijanac dan započinje i završava sa čašom piva. Tradicija ispijanja ogromnih količina piva seže daleko u prošlost kada je većina sela u Belgiji proizvodila svoje pivo, priča Peter ističući da je mnogim turistima najzanimljivije voćno pivo Kriek. „Dok sam ja bio mali seljani u mom selu su pravili jednu vrstu piva, drugo selo je pravilo drugo i tako su se pravile razmjene. Tada se pivo proizvodilo u ograničenim količinama, dok je većina pravljena isključivo za kućnu upotrebu. Do danas je pivo pretrpjelo mnogobrojne modifikacije, kako u sastavu tako i u proizvodnom smislu, pa sada u kafićima možete pronaći preko 350 vrsta piva.” Pivo je ujedno i glavni dodatak gotovo svim jelima, pa ga tako možete osjetiti u i čorbama, a vrlo često i naručiti zeca na pivu.
Ma koliko neko poznavao belgijsku kuhinju ili ne, ono što je poznato iz Belgiji, a što rijetki ne vole jeste čokolada. Kažu da iz Belgije potječe najbolja čokolada na svijetu, što nam je Peter i sam potvrdio. „Nadaleko su poznate naše čokoladne praline koje se prave sa dodacima cimeta, mliječne kreme, badema, lješnika, oraha, pistacija, kafe, kokosa… Možda je to razlog zašto se naša kuhinja manje bavi slatkim jelima, jer bilo koju vrstu belgijske čokolade ne može nadmašiti niti jedan kolač. Mislim da tajna dobrog okusa naše čokolade leži u pravim mjerama i odabiru sastojaka od koje se prave različite vrste pralina.”
Kada su navike jela u pitanju Peter kaže da se u Belgiji još uvijek u mnogim porodicama njeguje tradicija doručka kao glavnog dnevnog obroka. „Doručak mora biti pun kalorija, jer su u prošlosti mnogi Belgijanci bili farmeri i svaki dan su morali naporno raditi, pa je trebalo nekako nadomjestiti potrošene kalorije. I danas je takva tradicija zadržana u većini belgijskih porodica, ali uglavnom među starijim dijelom stanovništva dok mladi ljudi uzmu samo kroasan ili brioche (vrsta peciva) obično sa džemom.” Pri kuhanju se dosta koriste puter i vrhnje za kuhanje, upravo zbog te potrebe za kaloričnom hranom, dodaje.
Za ručak se obično serviraju različite vrste mesa uz krompir, najčešće samo obaren ili kao pomfrit. Inače, pomfrit je prava poslastica Belgijanaca, a pravi belgijski pomfrit je nešto deblji nego kod nas, a majoneza koja se koristi kao prilog ima poseban kiselkast okus što ga i čini tako traženim. Večera je za Belgijance jednako bitna, ali i obimna, pa se tako zimi služi supa, ljeti salata uz ribu, te povrće koje se može naći u to doba godine.
Recepti gospodina Van Ruysseveldta:
Predjelo: Jegulja sa sosom od bijelog vina
Sastojci: ½ kg očišćene jegulje, 3 kriške putera, 5 glavica luka (sitni luk), ½ čaše bijelog vina, vrhnje za kuhanje, so i biber
Priprema: Izrežite jegulju na štapiće od 3-4 cm, rastopite puter u tavi i izdinstajte luk dok ne dobije smeđkastu boju, zatim poslažete jegulju na tavu. Prelijte sve to smjesom od pola čaše bijelog vina pomiješanog s pola čaše vrhnja za kuhanje. Zatim to malo posolite i pobiberite i krčkajte na laganoj vatri oko 15-20 minuta. Nakon što se meso jegulja fino raskuha, vrlo lako ćete ukloniti središnju kost, zato je bolje malo duže ostaviti na peći. Na kraju prije serviranja jelo pospite origanom.
Peter kaže: Uz ovakvo jelo neizbježno je nekoliko kuhanih krompira koji će ublažiti intenzivan okus mesa.
Glavno jelo: Goveđi paprikaš na flamanski način
Sastojci: 1 kg govedine, luk, puter, 1 pivo, so, biber, lovor, 1-2 slatke jabuke, 2 kašičice senfa
Priprema: Izdinstajte luk na puteru, izrežite meso na sitne komade i poredajte u tavu. Poklopite i krčkajte meso u sopstvenom sosu nekoliko minuta, zatim sve to zalijte pivom da prekrijete svaki komadić mesa, posolite i pobiberite, stavite nekoliko listova lovora te 1-2 slatke jabuke. Zatim ubacite i jednu krišku hljeba koji ćete kasnije izvaditi. Ubacite i 2 male kašike senfa. Sve to zajedno vratite na peć i na laganoj vatri kuhajte sat i po do dva.
Peter kaže: Uz ovo jelo svome nepcu ćete dodatno ugoditi ako se počastite čašom hladnog voćnog piva.
Posljednji komentari