U SAD ukinuta zabrana za korištenje plemenitih životinja za jelo.
Pripremio: Adnan Učambarlić

Protivnici klanja uspjeli su ugasiti finansiranje inspekcija konjskog mesa 2006. godine, nakon što pokušaji da se zabrani klanje konja nisu urodili plodom. Međutim, kongres je sada ukinuo petogodišnju zabranu, a aktivisti tvrde da bi klaonice mogle početi sa radom za manje od mjesec dana. Ministarstvo poljoprivrede (USDA) je priopćilo da u SAD nema klaonica koje spremaju konjsko meso za jelo, ali ako bi se otvorile, morale bi proći inspekcije i pridržavati se federalnih zakona.

“Otvorenje klaonica u Oklahomi ili Nebraski moglo bi dovesti do kontroverzi, sporova i zakonskih akcija, te stvoriti jedno vrlo negostoljubivo okruženje za rad”, predviđa Wayne Pacelle, predsjednik udruženja The Humane Society of the United States. S druge strane, zagovornici klaonica kažu da je zabrana imala nenamjerne posljedice, uključujući povećano zanemarivanje i napuštanje konja. Iako se još od 1940-ih godina konjsko meso konzumiralo i u Americi, danas ta praksa skoro da i ne postoji, jer se ove životinje uglavnom smatraju kućnim ljubimcima i simbolima Zapada. Procjenjuju da bi klaonice mogle biti otvorene u roku od 90 dana, a najveći dio mesa bi se slao u Evropu i Aziju, gdje se konjsko meso smatra delikatesom.

U našem narodu je od davnina uvriježeno mišljenje kako je koza “sirotinjska krava”. Danas se mnogi ne slažu sa tim, ali ostaje činjenica da je koza veoma isplativa domaća životinja te zahvalna za uzgajati. U prehrani se koristi njeno meso, mlijeko te mliječne prerađevine koje su veoma zdrave.
Pripremio: Adnan Učambarlić

Kozije meso i jaretina

Jedan od najvažnijih proizvoda koji se dobija od koze je svakako njeno meso. Koze spadaju među neke od najplodnijih domaćih životinja te zbog toga proizvode znatne količine jarećeg mesa. Jedna koza u toku godine daje oko 50 kg kvalitetnog jarećeg mesa.

Jareće meso spada u kvalitetne vrste mesa koje su veoma cijenjene kako u svijetu, tako i na našim prostorima. Mlado jareće meso ima manje masti nego janjeće te pečeno ima vrlo prijatan okus. Meso starijih grla, a posebno utovljenih, najviše interesuje odgajivače zemalja u razvoju. Na našim prostorima, meso starijih koza ima širi značaj, osim u područjima gdje je ranije stečena navika za ovakvom vrstom mesa. Meso starijih grla ima specifičan miris, zbog kojeg ga ljudi nerado konzumiraju, ali u nekim brdsko-planinskim područjima ga suše i pripremaju vrlo cijenjenu pastrmu. Pravilnim postupkom sušenja postiže se odličan kvalitet. Meso starijih muških grla je neprijatnog mirisa, koji se u izvjesnoj mjeri može otkloniti tako što se grla prvo kastriraju, a tek onda kolju.

Meso nekih dijelova trupa može poslužiti za izradu raznih vrsta kobasica. Preradom kozijeg mesa, samog ili uz dodatak drugih vrsta mesa, mogu se proizvesti kvalitetne trajne kobasice koje se koriste kao specijaliteti u ishrani ljudi.
Kozije meso na tržište dolazi kao jaretina ili kozetina (kozlovina). Pod jaretinom se podrazumijeva meso dobiveno klanjem jaradi u dobi od tri sedmice do šest mjeseci. Masa trupa s glavom, bubrezima i bubrežnim lojem, bez kože, donjih dijelova nogu i trbušnih organa mora iznositi od 4-12 kg. Nadalje, jaretina u prometu mora ispunjavati određene uslove: mišićno tkivo treba biti svijetloroze boje, imati karakterističan izgled za jaretinu, te bubrezi i površina trupa barem djelimično moraju biti pokriveni masnim tkivom. Svo ostalo meso koje potiče od životinje starije od šest mjeseci i teže od 12 kg smatra se kozetinom.

Kozije meso je čak i kod starijih životinja vrlo malo masno (cca. 2%). Boja mesa je tamnija što je životinja starija, također i masnoća koja je bijeložućkasta, te se u kuhinji ipak najviše koristi jareće meso. Meso odraslih koza koristi se tek nakon što životinja napuni godinu dana.

Osim kuhinja naših prostora, kozetina zauzima značajno mjesto i u bliskoistočnoj, indijskoj, pakistanskoj, meksičkoj i karibskoj kuhinji.

Kozije mlijeko - vrlo zdravo i ne tako jeftino

O ljekovitoj moći kozijeg mlijeka govorio je još Hipokrat, ističući kako sirutka dobivena od kozijeg mlijeka ima ljekovita svojstva. Osobe koje redovno konzumiraju kozije mlijeko imaju nižu razinu glukoze i masnoća u krvi, a njegova je prednost i brza probavljivost.

Kozije mlijeko posjeduje niz drugih terapijskih osobina koje su značajne za ljudsko zdravlje. Posebno je značajna tolerantnost na kozije mlijeko. Naime, pojedina istraživanja pokazuju kako preko 50% osoba kod kojih se javlja alergijska reakcija pri konzumiranju kravljeg mlijeka ne reaguju negativno na kozije. Ova se osobina uglavnom veže za odgovarajuće vrste albumina koje se u značajno većoj koncentraciji nalaze u kravljem nego u kozijem mlijeku. Tolerantnost na kozije mlijeko je naročito izražena kod djece, gdje se procent nepojavljivanja alergijskih reakcija na mlijeko u odnosu na kravlje značajno povećava, pa čak prelazi 90%. Slično je i sa tolerancijom na laktozu.

Masne kiseline koje su karakteristične za kozije mlijeko (kapronska, kaprinska i kaprilna) su vrlo bitne za tretman sindroma malapsorpcije, za liječenje intestinalnih poremećaja, koronarnih bolesti, cistične fibroze, žučnog kamena itd. Ove su kiseline bitan izvor energije, ali istovremeno utječu na smanjivanje, inhibiranje i otapanje zaliha kolesterola.

Kozije mlijeko ne samo da je dosta probavljivije od kravljeg - vari se bar 50% brže, već sadrži i značajnu količinu glicerol-etera, što je veoma važno kod ishrane novorođenčadi. Također, sadrži i značajnu količinu selena koja se ne smije zanemariti. Selen je neophodan za aktivnost enzima glutation-peroksidaza, koji je provjereni antioksidant i posjeduje mogućnost vezivanja slobodnih radikala.

Kozije mlijeko ima karakterističan okus i miris koji prije svega potiče od pomenutih slobodnih masnih kiselina. Široko je rasprostranjeno mišljenje da se ovaj miris i okus jako teško podnose. Međutim, svježe pomuženo kozije mlijeko, sa kojim se pravilno postupa uz održavanje visokog nivoa higijene, nimalo ne odstupa od kravljeg. Pored toga, pravilnom obradom mlijeka, karakteritične masne kiseline ostaju vezane u gliceridima, što značajno smanjuje karakterističan okus. Naravno, bitan faktor je i ishrana koza. Neprimjereno odabrana hrana utječe na pojavu okusa, a mlijeko upija i spoljašnje mirise poput benzina, ulja, cementa, ljepila, plijesni i sl.
Taurin u kozijem mlijeku

Ovo mlijeko sadrži sve poznate vitamine, s tim da ima nešto više vitamina C od kravljeg. Najzastupljenija slobodna aminokiselina u kozijem mlijeku je taurin. Ova je supstanca izrazito važna za rast i razvoj mozga, formaciju žučnih soli, stimulaciju neurona, modulaciju protoka kalcija i osmoregulaciju. Dokazano je da je kardiomiopatija kod ljudi povezana sa niskom koncentracijom taurina u tkivima. Isto tako, eksperimenti su pokazali da nedostatak taurina predstavlja glavni uzrok stimulacije epilepsije, zaostatka u razvoju, oštećenja cerebralnog razvoja i degeneracije očne mrežnjače. Količina taurina u kozijem mlijeku je gotovo ista kao kod ljudskog mlijeka te mnogo veća nego u kravljem. Također, i proteinski sastav kozijeg mlijeka blizak je ljudskom te ga to čini nezaobilaznom prehrambenom namirnicom kod ljudi, a naročito dojenčadi i djece.

Koziji sir kao vrhunska delicija

U Evropi se gotovo sve količine kozijeg mlijeka utroše na proizvodnju sira. Vodeća evropska zemlja u proizvodnji ovog sira je neosporno Francuska sa preko 70.000 tona godišnje.
Osim što ga karakterizira laka probavljivost, koziji sir pomaže u liječenju alergijskog bronhitisa, snažan je faktor u obnavljanju plućnih ćelija, jača imunitet i bogat je izvor minerala. Pored toga on je vrijedan izvor visokokvalitetnih i lako probavljivih bjelančevina, a mnoge studije pokazuju kako ima antikancerogena svojstva. Bitno je i naglasiti da se koze većinom još ne hrane na vještački način te se može reći da je sir dobiven pretežno potpuno prirodnim putem.
Sir se obično pravi prema recepturama karakterističnim za pojedina područja. Kod nas, nažalost, ne postoji kultura konzumiranja sireva sa plijesnima, koji su u zemljama Zapadne Evrope više nego cijenjeni.

Domaći koziji sir proizvodi se u dva osnovna tipa: bijeli meki sir i polutvrdi sir. Bijeli, meki sir proizvodi se u područjima gdje je proizvodnja ovog sira dominantna, a kao sirovina upotrebljava se, pored kozijeg, i kravlje i ovčije mlijeko te njihove mješavine. Polutvrdi kozji sir proizvodi se autohtono na području jadranskog primorja i otoka te Hercegovine i Crne Gore.
U Francuskoj se proizvodi oko 90 vrsta kozijih sireva. Obično su mali, a težina im se kreće od 60 g do 1,5 kg. Većina sireva spada u grupu mekih. Rade se u raznim oblicima i sa raznovrsnim dodacima (biber, razne trave, ugalj i dr.). Miris i okus je specifičan te često oštar.
Svježi koziji sirevi koji imaju izrazito bijelu boju, pomalo oštar okus, kremastu strukturu i umjerenu slanost, savršeno se slažu sa svježim salatama, sirnim platama ili prepečenim hljebom. Osim toga izvrsno prijaju uz šampanjac i bijela vina poput bijelog pinota, chardonnayja, sauvignona ili malvazije.
Osim sireva, od kozijeg mlijeka se u posljednje vrijeme sve češće prave i fermentirani napici, kao što su jogurti, probiotski proizvodi, kefir, voćni napici, sirutka i sl. Po karakteristikama okusa, viskoznosti i razvoja korisnih kultura fermentirani napici od kozijeg mlijeka nimalo ne zaostaju za kravljim, dok sa druge strane posjeduju čitav niz osobina koje su bitne za ljudsko zdravlje.

Gusto recepti sa kozijim mesom:

Jaretina iz pećnice

Sastojci: 1 - 1,5 kg jaretine; Za marinadu: 100 ml ulja, 200 ml vinskog octa, 1 kašika povrtnog začina, 1 vezica peršuna, so, biber; Za podlijevanje: 100 ml bijelog suhog vina, 100 ml piva, 50 ml rakije

Priprema: Ulje, ocat, povrtni začin, so i biber dobro promiješajte. Meso narežite na veće komade, stavite ga u posudu i prelijte pripremljenom marinadom. Po mesu rasporedite grančice peršuna i ostavite neka odstoji preko noći. Meso popecite na zagrijanom ulju sa svake strane do zlatnožute boje. Tako pripremljeno meso stavite u lim i pecite u pećnici zagrijanoj na 200°C oko sat i po. Tokom pečenja meso podlijevajte naizmjenično ostatkom marinade i mješavinom vina i piva. Pred kraj meso poškropite rakijom. Poslužite sa svježom salatom.
Jareći kotleti u marinadi

Sastojci: 6 malih jarećih kotleta (po 80 g), 3 zrna bibera, 2 bobice borovice, lovorov list, režanj bijelog luka, najviše 1/8 l crvenog vina, 3 kašike maslinovog ulja, so, kašika pirea od paradajza, po ½  kašičice origana i timijana, cimet, kašika nasjeckanog peršuna

Priprema: Jareće kotlete operite i pažljivo obrišite. Zrnca bibera, borovice i lovorov list usitnite u avanu. Oguljeni režanj bijelog luka sitno nasjeckajte ili zgnječite. Začine pomiješajte sa crvenim vinom i 2 kašike maslinovog ulja i soli. U tako pripremljenu marinadu stavite kotlete, posudu poklopite i ostavite na hladnom mjestu najmanje 12 sati. Kotlete povremeno okrenite. Nakon toga kotlete dobro ocijedite. Preostalo maslinovo ulje pomiješajte s pireom od paradajza, origanom, timijanom i cimetom. Tom mješavinom premažite kotlete s obje strane i stavite na rešetku na zagrijani roštilj. Pecite ih 5 minuta na jednoj strani, a onda okrenite na drugu. Kotlete pospite nasjeckanim peršunom i poslužite sa pečenim krompirom i miješanom salatom.

Gusto preporuka: Uz ovo jelo najbolje je poslužiti isto vino koje ste dodali jelu.

Zapečena jaretina

Sastojci: 1 kg jaretine (but ili plećka), 4 velika krompira, 100 g suhog mesa, oko 500 g zrelog paradajza, limun, 2 kašike prezle, 2 kašike ribanog ovčijeg sira, dosta isjeckane mješavine aromatičnog bilja (ruzmarin, kadulja, lovor, bijeli luk i bobice kleka), malo juhe, suho bijelo vino, ulje, 25 g putera, biber u zrnu, so
Priprema: Operite, osušite i izrežite na komade jareće meso. Stavite meso u zdjelu, pospite ga sjeckanim aromatičnim biljem, dobrom čašom bijelog vina, dodajte sok od limuna i malo ribane korice, so, biber i ostavite u marinadi 8 do 10 sati, povremeno okrećući komade mesa. Namažite uljem vatrostalnu zdjelu, na dno stavite sloj krompira, prethodno izrezanog na kriške, posolite i pobiberite te stavite tu i tamo malo paradajza. Na krompir stavite dio jaretine, zatim nekoliko kriški suhog mesa, prelijte sa malo ulja i nastavite slagati sve dok ne potrošite sve sastojke, pazeći da završite redom krompira premazanim paradajzom. Pomiješajte prezlu sa ribanim sirom i time pospite priređeno jelo. Odozgo stavite i pokoji komadić putera, prelijte sa malo juhe i stavite da se peče u pećnici zagrijanoj na 180°C oko 3 sata, ne dirajući više krompir.

Juha od kozetine
Sastojci: 1 kg kozetine, 2 glavice luka, 1 režanj bijelog luka, 3 mrkve, 2 tikvice, 1/2 kg mahuna, 1 stručak peršuna, 1 lovorov list, so i biber
Priprema: Kozetinu kuhajte zajedno sa povrćem 45 minuta na srednje jakoj vatri. Kada je meso mekano, posolite i pobiberite po želji, te servirajte kao gustu juhu.

Jaretina sa jogurtom i mentom

Sastojci: 400 g jaretine, 125 g punomasnog jogurta, curry, nekoliko listića majčine dušice, glavica luka, 120 g paprika, so
Priprema: U zdjelu stavite jogurt, malo curryja, listiće majčine dušice, luk narezan na kriške i malo soli. Pomiješajte pa dodajte jaretinu narezanu na kockice. Ostavite u marinadi 5 sati. Papriku narežite na kvadratiće, nabodite ih na štapiće naizmjenice sa jaretinom i pecite na roštilju ili pod jako zagrijanim grilom. Marinadu razrijedite sa 2 kašike ulja i nekoliko puta premažite ražnjiće dok se peku.
Gulaš od kozetine
Sastojci: 1 kg kozetine isječene na kocke, 4 režnja isjeckanog bijelog luka, velika glavica isjeckanog crnog luka, kasičica i po soli, kašika zelenog bibera iz tegle, čašica rakije ili konjaka, ¼  l slatke pavlake, ½ l crnog vina, maslinovo ulje
Priprema: Zagrijte ulje i propržite meso sa svih strana, dodajte luk i bijeli luk te kratko propržite. Dodajte so, biber, rakiju (ili konjak) i vino te poklopljeno kuhajte oko 45 minuta. Na kraju dodajte slatku pavlaku u kojoj je razmućeno malo škroba. Kratko prokuhajte i servirajte.

Oktobar je, mjesec kada se u Munchenu održava najveći festival piva i hrane na svijetu - Oktoberfest. Pored piva (kojeg se popije više od 5 miliona litara!), druga najpopularnija namirnica ovog festivala su kobasice (pojede ih se preko 200 hiljada pari!). Ovakvi podaci nisu slučajni, budući da su kobasice jedna od oktobarskih sezonskih namirnica.
Pripremio: Adnan Učambarlić

Kobasice su mesna prerađevina pripravljena od mljevenog mesa, masti, soli i začina, upakovanih u ovitak za kobasice. Ovici se tradicionalno prave od životinjskih crijeva, ali se mogu koristiti i želuci svinja, jednjak goveda i svinja, i sl. U industrijskoj proizvodnji koriste se vještački ovici.

Pravljenje kobasica je jedan od tradicionalnih načina očuvanja hrane, a prezerviraju se salamurenjem, sušenjem ili dimljenjem. Mogu se podijeliti na osnovu kriterija održivosti (trajne, polutrajne i kratkotrajne) i načina tehnološke obrade (termički obrađene, fermentirane, sušene).

Glavni i osnovni sastojak kobasica je, naravno, meso. Na našim prostorima u izradi domaćih kobasica tradicionalno se koriste junetina i svinjetina. Ipak, to ne znači i da se ne prave od drugih vrsta mesa. Tako imamo i kobasice od mesa divljači, peradi, riba, konjetine, janjetine, jaretine, pa čak i od kunića.

Začini za kobasice

Ostali sastojci kobasica su začini, so i šećer. Tokom pripreme fila dodaju se u malom omjeru i ne utječu previše na volumen smjese za punjenje crijeva. Ipak, imaju veoma važno značenje za stvaranje karakterističnog okusa, mirisa i boje kobasica. Osim toga, poznato je da neke vrste začina imaju antibakterijska svojstva (bijeli luk, biber), pa utječu na rok upotrebe kobasica. Uglavnom se koriste sušena žalfija, majčina dušica, mažuran, ruzmarin i lovorov list. Čuvaju se u hermetički zatvorenim posudama na suhom i tamnom mjestu.

Gusto zanimljivost: Svjetlo, zrak i vlaga najveći su neprijatelji začinima, pa smanjuju rok upotrebe. Ako se čuvaju na odgovarajućem mjestu i u prikladnoj posudi sa poklopcem, rok upotrebe je do pola godine.

Od svježih začina u pripremi kobasica najčešće se koriste usitnjeno peršunovo lišće i mljeveni bijeli luk. Također, prilikom izrade, treba izbjegavati izravno dodavanje mljevenog bijelog luka u smjesu za kobasice, jer utječe na promjenu boje fila i uzrokuje kiselkast okus. Zbog toga ga treba pola sata prije miješanja fila samljeti i promiješati u manjoj količini mlake vode. Tako odstajala voda sa bijelim lukom neposredno prije izrade fila procijedi se i postupno ulijeva tokom miješanja smjese sa ostalim sastojcima.
Od ostalih začina najčešće se koriste muškatni oraščić, đumbir, piment, crni i bijeli biber te slatka i ljuta crvena paprika. Preporučuje se da se u smjesu za izradu kobasica dodaju svježe mljeveni, odnosno smrvljeni u avanu.

Ne može bez soli

Nakon mesa, jedan od najvažnijih sastojaka u izradi kobasica je so. Njena je uloga da kobasici da poželjan okus, spriječi razvoj mikroorganizama i pomoću dima utječe na stvaranje organoleptičkih svojstava trajne kobasice. Iako se za izradu kobasica u domaćinstvu više koristi kuhinjska so, pravi poznavaoci više preporučuju upotrebu grube morske (nejodirane) soli, koju prethodno treba samljeti ili usitniti u avanu. Ipak, bez obzira na vrstu soli, potrebno je da ona bude suha, jer se korištenjem vlažne soli može pogriješiti u određivanju omjera.

Gusto jesenja kuhinja - recepti s kobasicama:

Currywurst - kobasice sa kečapom i curryem

Sastojci: 600 g kobasica (goveđih ili junećih), 600 g pomfrita, kečap, ulje, so, curry prah

Priprema: U širokoj tavi ugrijte ulje, dodajte kobasice te ih na srednje jakoj vatri ispecite sa svih strana. Pečene kobasice narežite na tanke kriške, rasporedite u prikladne tanjire, obilno prelijte kečapom i posipite curry prahom. Uz kobasice poslužite i pomfrit.

Roštiljske kobasice sa povrćem i palentom

Sastojci: 500 g kobasica za roštilj, 240 g palente, 1 glavica luka, 1 svježa crvena paprika, 100 ml suhog bijelog vina, 30 g putera, 2 režnja bijelog luka, 1 grančica ruzmarina, ekstra djevičansko maslinovo ulje, so i biber

Priprema: Povrće očistite, luk narežite na trakice, papriku na prutiće, a bijeli luk protisnite. U tavu, na dvije-tri kašike ugrijanog maslinovog ulja, dodajte luk, papriku, protisnuti bijeli luk i grančicu ruzmarina, posolite, promiješajte i pržite na srednje jakoj vatri dok povrće malo ne omekša. Nakon 3-4 minute ulijte bijelo vino i pričekajte da napola ispari. Za to vrijeme na roštilj ili roštilj tavu stavite kobasice i pecite ih sa svih strana, a u lonac sa vrelom i posoljenom vodom stavite puter, dodajte palentu, dobro promiješajte da ne ostanu grudvice i kuhajte po uputama na pakiranju. Nakon 10-15 minuta ugasite vatru i na tanjire prvo stavite palentu, pored nje povrće koje malo pobiberite, a preko povrća rasporedite kobasice i poslužite.

Jambalaya

Sastojci: 350 g svinjskog ili junećeg filea, 100 g domaćih kobasica, 1 glavica luka, 1 stabljika celera, 100 g kobasica češnjovki, 150 g riže dugog zrna, ½ kašičice mljevene crvene paprike, ½ kašičice kurkume, 2 kašičice mljevenog đumbira, ½ limuna, 300 ml kokošjeg temeljca, 100 g očišćenih repova morskih kozica, ulje, so i biber

Priprema: Kobasice narežite na kolutiće, a file na jednake kockice i posolite ga. U tavi ugrijte ulje, dodajte meso, popržite sa svih strana i izvadite na stranu. Na masnoću od prženja dodajte sjeckani luk, na kockice narezanu stabljiku celera, malo posolite i na laganoj vatri pržite dok povrće ne omekša, te i njega premjestite u zdjelu s mesom. Zatim u tavu stavite na kolutiće narezane domaće kobasice i češnjovke (po potrebi dolijte malo ulja), propržite ih da dobiju smeđu boju, te i njih premjestite u zdjelu s mesom. Zatim u tavu, na preostalu masnoću, dodajte rižu i pržite je da upije dio masnoće. Dodajte mljevenu crvenu papriku, kurkumu, mljeveni sušeni đumbir, biber, te sve zajedno izmiješajte. Kada začini zamirišu, u tavu ulijte limunov sok, kokošji temeljac, dodajte proprženo meso, povrće i kobasice, izmiješajte sastojke, dodajte očišćene repove morskih kozica, poklopite i na slaboj vatri kuhajte 20-ak minuta, odnosno dok ne nestane tekućine.

Krompir gulaš sa kobasicama

Sastojci: 1 kg krompira, 3 kobasice, 4 ocijeđena pelat paradajza, 3 glavice luka, 100 ml suhog bijelog vina, 20 g masti, 1 kašika brašna, 1 lovorov list, so i biber

Priprema: Luk nasjeckajte, pelate grubo narežite, kobasice narežite na kolutiće, a krompir ogulite i narežite na kriške. U lonac, na ugrijanu mast, dodajte luk, kobasice, promiješajte sastojke i pržite ih dok luk malo ne omekša. Nakon 10-ak minuta ulijte bijelo vino, dodajte lovorov list, promiješajte i pirjajte 10-ak minuta dok vino napola ne ispari. Zatim dodajte krompir, pelate, ulijte toliko vode da prekrije sastojke i, kada provri, kuhajte na laganoj vatri. Nakon 45 minuta u zdjelicu stavite kašiku brašna, ulijte 120 ml hladne vode i izmiješajte sastojke, pazeći da ne ostanu grudvice. Dobivenu mješavinu ulijte u lonac, začinite solju i biberom, promiješajte i ostavite da kuha još jednu, dvije minute.
Omlet sa kobasicama i paradajzom

Sastojci: 8 jaja, 4 paradajza, 200 g kobasica češnjovki, 1 glavica luka, 2 režnja bijelog luka, 1 kašika sjeckanog peršuna, 20 g putera, so i biber

Priprema: Bijeli luk protisnite, paradajz, luk i kobasice narežite na kolutove, a jaja razbijte u zdjelu i umutite ih. U tavu, na dvije kašike ugrijanog maslinovog ulja, dodajte narezani paradajz i luk, protisnuti bijeli luk i pirjajte na srednje jakoj vatri 4-5 minuta. Za to vrijeme u zasebnu manju tavu, na malo ugrijanog maslinovog ulja, dodajte kolutove kobasica i pržite na srednje jakoj vatri 4-5 minuta. Zatim pržene kobasice i pirjano povrće izvadite na stranu. U tavu u kojoj ste pržili kobasice, na masnoću od prženja dodajte puter, ulijte dio umućenih jaja i pecite male omlete. Gotove omlete premjestite na tanjire i filujte ih pirjanim povrćem i prženim kobasicama.

Ragu juha od kobasica i povrća

Sastojci: 4 velike safalade (barene kobasice), 100 g brokule, 100 g karfiola, 100 g prase, 100 g mrkve, 100 g krompira, 2 dl vrhnja za kuhanje, 20 g putera, 1 kašika brašna, 1 kašika kosanog peršuna, so i biber

Priprema: Safaladu narežite na kolutove, povrće usitnite i stavite da se kuha. Dodajte puter, vrhnje i brašno. Kada provri, dodajte i začine. Ostavite da malo odstoji i poslužite toplo.

Rigatoni sa mladim bobom i kobasicom

Sastojci: 300 g tjestenine (rigatoni ili penne), 250 g kobasice, 450 ml pasiranog paradajza, 5 kašika koncentrata paradajza, 50 ml mesnog temeljca, 150 g mladog boba (svježeg ili smrznutog), 250 g prase, 1 kašičica mješavine mediteranskih trava, 30 g parmezana, maslinovo ulje, so i biber

Priprema: U loncu sa dosta slane vrele vode, po uputama na pakiranju skuhajte tjesteninu i ocijedite. Kobasicu prerežite po dužini i narežite na pola centimetra debele kriške. U zdjelu stavite pasirani paradajz, koncentrat paradajza, mesni temeljac, začinite solju i biberom, te dobro izmiješajte. Zatim dodajte ocijeđenu tjesteninu, bob, malo maslinovog ulja, narezanu mesnu kobasicu, prasu narezanu na kolutiće, začinite mediteranskim travama i izmiješajte sastojke. Sve zajedno premjestite u vatrostalnu posudu, te stavite u pećnicu zagrijanu na 190°C, 15-20 minuta. Zapečene rigatone stavite na tanjire, pospite naribanim parmezanom i poslužite.

Torta s kobasicama, paradajzom i mozzarellom

Sastojci: 250 g svježeg prhkog tijesta, 100 ml mlijeka, 250 ml vrhnja za kuhanje, 200 g domaće svježe kobasice, 200 g pelat paradajza, 125 g mozzarelle, 4 jaja, 60 g sira ribanca ili parmezana, ½ kašičice sušenog bosiljka, ½ kašičice sušenog origana

Priprema: Meso kobasica istisnite iz ovitka, sir ribanac ili parmezan naribajte, mozzarellu narežite na kockice, a pelate na četvrtine. Svježe prhko tijesto zajedno sa papirom za pečenje stavite u kalup za pite, u jednu zdjelicu razbijte dvoje jaja, a u drugu odvojite dva žumanca. Prhko tijesto po dnu izbodite viljuškom i stavite u pećnicu, zagrijanu na 180°C, 10-ak minuta. Tijesto izvadite iz pećnice i ostavite ga da se hladi, a za to vrijeme u zdjelu stavite jaja i žumanca, ulijte vrhnje za kuhanje i mlijeko, začinite origanom, bosiljkom, solju i biberom, dodajte naribani sir i sastojke dobro izmiješajte. Dobivenu smjesu prelijte preko tijesta, po smjesi složite narezani paradajz, kockice mozzarelle, komadiće mesa kobasica i stavite u pećnicu zagrijanu na 180°C, na 35 minuta. Gotovu tortu ostavite da se malo ohladi i poslužite.

Zapečene kobasice sa krompirom

Sastojci: 400 g kobasica (kranjskih),  600 g krompira, 50 ml bijelog vina, 100 ml kiselog ili vrhnja za kuhanje, 20 g brašna, 1 kašika sjeckanog peršuna, maslinovo ulje, so i biber

Priprema: Krompir u kori stavite u hladnu vodu da se kuha, a kada provri, kuhajte dok ne omekša (pazite da se ne prekuha). Mesne kobasice stavite u vrelu vodu, kuhajte ih 20-ak minuta, izvadite ih iz lonca, ohladite i narežite na duguljaste kriške. Kuhani krompir ocijedite, ostavite da se malo ohladi, te ga ogulite i narežite na kriške debljine 1 cm. Na dno vatrostalne posude ulijte malo maslinovog ulja te naizmjenice slažite krompir i kobasice. Zatim u zdjelu stavite vrhnje, ulijte bijelo vino, 50 ml maslinovog ulja, dodajte brašno, sjeckani peršun, začinite solju i biberom, te sve zajedno dobro izmiješajte. Dobivenom smjesom prelijte krompir i kobasice te stavite u pećnicu zagrijanu na 200°C na oko pola sata.

Zapečene kobasice sa jajima

Sastojci: 150 g glatkog brašna, 1 kašičica soli, 3 jaja, 3 dl mlijeka, ½ kašičice praška za pecivo, 1 kašika putera, sitno nasjeckan svježi peršun, 150 g pancete ili pršuta, 6 kranjskih kobasica

Priprema: Uključite pećnicu na 200°C. Promiješajte jaja, so i brašno sa pecivom. U tu smjesu lagano umiješajte mlijeko pa ostavite da smjesa malo odleži. Za to vrijeme omotajte kobasice pancetom. U vatrostalnoj posudi otopite puter pa zapecite obmotane kobasice s obje strane.

Zapečene kobasice izvadite te prelijte pripremljenom smjesom, pospite nasjeckanim peršunom. Pecite na 200°C oko pola sata, dok ne porumene.

Zašto je faširano meso toliko problematično? Osim što je riječ o uglavnom crvenom mesu, problem je i u tome šta sve ulazi u njega.
Pripremio: Adnan Učambarlić
“Mljeveno meso nije meso samo jedne krave. Mnogi potrošači su pod pogrešnim utiskom da je tu riječ o mesu jedne životinje. Jedan burger može da sadrži meso od 12 do 20 životinja”, objašnjeno je  iz službe za sigurnost hrane u Center for Science in the Public Interest u Washingtonu.

Osim toga, ponekad je smjesa faširanog mesa nastala od mesa životinja iz različitih dijelova svijeta. To znači da je rizik izloženosti različitim opasnim tvarima povećan. Morate imati na umu čemu je sve bilo izloženo do 20 različitih životinja u različitim dijelovima svijeta..
Za faširano meso se koriste dijelovi koji imaju najviše šanse da budu kontaminirani izmetom. Mesna industrija ne testira pojedinačno meso na E-coli O157:H7, već samo kada se sve samelje, saopćeno je.
Zbog toga je možda zdravije izabrati šniclu, barem što se tiče rizika od bakterijske kontaminacije. Ono što crveno meso čini vašem srcu je druga priča. I dok se kod bifteka ili drugih komada mesa vanjski dio koji je mogao biti izložen bakterijama dobro ispeče i bakterija lakše uništi, kod faširanog mesa se bakterija može uvući u unutrašnjost. Npr., ako je E.coli bila spolja, ona se nakon faširanja uvlači unutra.

Roštiljdžije leskovačkog preduzeća MK Ivan Đorđević i Goran Todorović napravili su i ispekli pljeskavicu tešku 53 kilograma, čime su oborili prošlogodišnji rekord koji je iznosio 51 kilogram.
Pripremio: Adnan Učambarlić

Pljeskavica, koja je ispečena bez naprslina, bila je debela 2,5 centimetra, sa prečnikom od 138 centimetara.

“Tajna je u brendiranom ‘leskovačkom roštilj mesu’, ali i umeću”, objasnio je Goran Todorović, kome je u knjigu Roštiljijade po četvrti put upisano ime kao majstora najveće pljeskavice na svijetu.
Poslije mjerenja i analiziranja žirija, pljeskavica je isječena na sitne komade i podijeljena djeci i starijima, koji su svo vrijeme budno pratili tok pripreme i pečenja, uzdisali i aplauzima bodrili roštiljdžije.
Pljeskavica se po tradiciji pravi za Guinessovu knjigu rekorda, ali do sada u tu knjigu nije ubilježen nijedan leskovački record, jer se predstavnici Guinessa, kako je rečeno Beti, ne odazivaju na pozive Turisističke organizacije Leskovac, organizatora ove gurmanske manifestacije.

Gavrilović, PIK Vrbovec, Podravka i drugi hrvatski proizvođači mesa i mesnih proizvoda koji u svom asortimanu imaju i kranjske kobasice uskoro bi se mogli suočiti sa zabranom proizvodnje slovenskog zaštićenog proizvoda ako ne zatraže i dobiju certifikat iz Slovenije, piše Tportal.hr.
Pripremio: Adnan Učambarlić

Ljubljansko Delo najavilo je da će slovensko resorno ministarstvo ovih dana diplomatskim kanalima upozoriti nadležne hrvatske institucije da se u Hrvatskoj proizvodi i prodaje „kranjska kobasica koja ni približno nije kranjska kobasica”, koja je od 2008. u Sloveniji zaštićeni geografski proizvod, a pri kraju je i postupak njezine geografske zaštite u Evropskoj uniji.

Povod za diplomatsku akciju je reklama jedne od vodećih hrvatskih mesnih industrija koju su slovenski turisti uočili na ljetovanju u Hrvatskoj te otkriće da se u hrvatskim trgovinama prodaju kranjske kobasice barem još dvaju hrvatskih proizvođača.

Direktor slovenske gospodarske interesne udruge Mesna industrija, u sklopu koje djeluje i interesna udruga Kranjska kobasica, Boris Jež, u izjavi za Delo objašnjava da je od aprila 2008., kada je geografski zaštićena, i u Sloveniji dopuštena samo prodaja kranjskih kobasica certificiranih proizvođača.

Mladi osnivač Facebooka Mark Zuckerberg otkrio je u časopisu Fortune da je gotovo postao vegetarijanac jer je odlučio jesti meso samo ako je on sam ubio životinju, piše Tportal.hr.
Pripremio: Adnan Učambarlić

“Ove sam godine gotovo postao vegetarijanac jer jedem samo meso životinja koje sam ubijem. Dosad je to iskustvo bilo dobro: jedem mnogo zdravije i mnogo sam naučio o poljoprivredi i uzgoju životinja”, napisao je Zuckerberg.

Mladi milijarder kaže da se ta odluka uklapa u njegov običaj da svake godine samome sebi postavi neki izazov - prošle je godine, recimo, odlučio naučiti kineski.

“Ove mi je godine lični izazov da budem odgovoran za ono što jedem. Vjerujem da mnogi zaboravljaju da neko biće mora umrijeti da bismo ga pojeli, pa je moj cilj da to ne zaboravim, da budem svjestan onoga što imam”, objasnio je.

“Nije mi problem što ljudi jedu, ali vjerujem da moraju preuzeti odgovornost i biti svjesni porijekla te hrane, umjesto da pokušavaju ignorirati odakle dolazi”, zaključio je Zuckerberg koji je svoj put prema odgovornosti počeo bacivši živog jastoga u vrelu vodu, nastavio s piletom, a sada se kani baciti na lov.

Pekinška patka i foie gras samo su neke od prekrasnih delicija koje se pripremaju od mesa patke i guske. Još u antičko doba ljudi su ih pripitomili radi mesa i jaja, a posebno su bila cijenjena pačija jaja. Danas ih je sve manje na našim trpezama, a najčešće ih se sjetimo tokom praznika.

Pripremila: Dženana Hrlović

Smatra se da su patke pripitomljene prije guski, te da su obje vrste peradi pripitomljene davno prije kokoški. Drevni evropski i azijski narodi ukrotili su neke vrste divljih patki koje su danas poznate kao domaće sorte. Njihova moderna proizvodnja u SAD-u počela je tek krajem 19. vijeka, kada su tri pekinške patke stigle jedrenjakom iz Kine. S druge strane, guske su još od davnih vremena bile pripitomljene u svim dijelovima svijeta, ali se smatra da su evropske divlje guske preci svih domaćih vrsta. Guska je najcjenjenija vrsta peradi u Evropi već stotinama godina, gdje se prisilno hrani kako bi se njena jetra uvećala i tako dobila savršena osnova za svjetski poznatu deliciju foie gras.

Foie gras

Pašteta od guščije, rjeđe pačije jetre, koja zahvaljujući prisilnom hranjenju ima visok procent masnoće, naziva se pate de foie gras. Inače foie gras u prevodu i znači masna jetra. Ova delicija zaštićena je u mnogim zemljama, posebno Francuskoj, kako bi se izbjeglo krivotvorenje. Tako pravi foie gras mora sadržavati najmanje 20 posto guščije ili pačije jetre, te zadovoljiti i druge, strogo određene standarde. Foie gras je najukusniji kada se namaže na prepečen hljeb, a prije upotrebe konzervu je potrebno ostaviti da odstoji otvorena oko sat vremena u frižideru. Zbog visokog procenta zasićenih masnoća koje uzrokuju kolesterol, potreban je poseban oprez pri konzumiranju ove namirnice, jer 100 g foie grasa sadrži gotovo 500 kcal, od čega su polovina masti. Ova delicija predmet je razgovora i u organizacijama za zaštitu životinja, koje su utvrdile da u nekim kompanijama sa ovim životinjama ne postupaju humano. Naravno, ovu paštetu uvijek možete napraviti i u vlastitom domu, pa zajedno sa drugim receptima za delicije od patke i guske donosimo i recept za domaću guščiju paštetu.

Guščije meso

Najpopularniji način pripremanja guščijeg mesa je da se guska najprije napuni te potom peče. Najčešće se za tu svrhu bira meso mlađih ptica, ali ako je guska koju ste kupili nešto starija, najprije je pažljivo poširajte oko 90 minuta, te potom pecite. Ukoliko prilikom poširanja dodate i malo limunovog soka ili bijelog vina, meso će biti sočnije i ukusnije. Guščije meso je prilično masno, tako da vam dodatna masnoća neće biti potrebna. Dovoljno je da viljuškom izbodete kožu kako bi masnoća mogla izlaziti, a s vremena na vrijeme ne zaboravite odstraniti višak masnoće iz posude u kojoj je pripremate, kako je meso ne bi dalje upijalo. Ako je riječ o mesu mlađe ptice, za pripremu je potrebno oko 45 minuta po kilogramu težine, dok ćete meso starijih ptica pripremati 15-ak minuta duže po kilogramu, na srednjoj vatri. Poseban gurmanski okus dobit ćete ukoliko prilikom pripreme meso povremeno prelijevate crnim vinom ili voćnim sokom. Guščetina se može pripremati kao i bilo koja druga vrsta peradi, a za nju su posebno pogodni recepti koji se koriste za pripremu puretine. Začini koji se koriste za pripremu guščetine su bosiljak, smreka, mažuran, origano, ruzmarin, kadulja, estragon, timijan i lovor. Guščetinu kod nas možete nabaviti u sarajevskoj Tržnici, po cijeni od 13-18 KM, a ukoliko poznajete nekoga ko se bavi njihovim uzgojem, još bolje.

Gusto upozorenje: Pačije i guščije meso daleko se teže probavlja od piletine, pa ukoliko imate problema sa probavom, potreban je dodatni oprez.

Pačetina

Pačije meso je tamnije od pilećeg, pa bi se zahvaljujući boji moglo svrstati u grupu crvenog mesa. Međutim, pačetina se smatra bijelim mesom, a boju duguje činjenici da patke lete, pa se u njihovim mišićima javlja veća koncentracija oksigena. Patka se može jesti gotovo cijela, a baš kao i kod piletine, bataci su nešto masniji od ostalih dijelova, pa se preporučuje da prije pripreme odstranite kožicu i masni sloj. Ukoliko odstranite i kosti, pačije meso možete pripremati kao odrezak na roštilju, ali u tom slučaju nemojte odstranjivati kožicu, već je na nekoliko mjesta probušite nožem. Patka je daleko manja od pileta ili ćurke, pa obavezno povedite računa o tome ukoliko pripremate jelo za više osoba. Također, njeno meso treba biti potpuno pečeno, što ćete najlakše provjeriti ukoliko u nju zabodete viljušku, pa ako sok nije crvenkast, možete biti sigurni da je meso dobro pečeno. Patku možete nabaviti u tržnom centru Mercator, po cijeni od 10,50 KM.

Gusto zanimljivost: 100 g pačetine ima oko 230 kcal, dok je guščetina nešto masnija, pa u 100 g mesa ima oko 350 kcal.

Gusto recepti za gusku i patku:

Domaća guščija pašteta

Sastojci: 350 g guščije jetre, 100 g suhe slanine, 150 g guščijeg sala, 1 lovorov list, 1 karanfilić, so, biber, muškatni oraščić u prahu, kuhana slanina isječena na tanke režnjeve

Priprema: Guščiju jetru, slaninu i salo sameljite zajedno sa lovorovim listom i karanfilićem. Posolite, pobiberite, dodajte malo muškatnog oraščića (na vrh noža) i sve dobro izmiješajte. Kalup obložite slaninom i ispunite pripremljenom masom do ¾ njegove visine. Stavite u umjereno zagrijanu pećnicu i pecite 45 minuta na oko 225°C. Gotovu paštetu prebacite u zdjelu za posluživanje, pa je ohladite. Paštetu izrežite na kriške i poslužite sa zelenom salatom i prepečenim hljebom.

Guska na francuski način

Sastojci: 1 guska (oko 2 kg), so, biber, 150 g slanine isječene na kockice, 1 veća glavica crnog luka isječena na trakice, 40 g brašna, 75 ml crnog vina, svježi isjeckani peršun, svježi isjeckani celer, svježa usitnjena mrkva, malo majčine dušice, ¼ lovorovog lista, 50 ml domaće rakije po izboru, 1 zgnječeni režanj bijelog luka, 8 kriški hljeba, maslac za prženje

Priprema: Očišćenu gusku isijecite na dijelove, posolite, pobiberite i propržite na istopljenoj slanini zajedno sa crnim lukom. Pospite brašnom, naspite crno vino i promiješajte. Zatim naspite domaću rakiju i zapalite. Dodajte peršun, celer, mrkvu i majčinu dušicu, lovorov list i bijeli luk, pa kuhajte na tihoj vatri oko jedan sat. U međuvremenu propržite kriške hljeba na maslacu, poredajte ih u zagrijanu zdjelu za posluživanje, pa na svaku od njih stavite po komad guščijeg mesa. U preostali sos u kome se pržila guska dodajte malo vode ili temeljca i miješajte nekoliko minuta da se sos zgusne. Propasirajte ga u blenderu pa njime prelijte meso u posudi. Pospite peršunom i poslužite toplo.

Guščiji paprikaš

Sastojci: 2 kg guščijeg mesa, 2 kašike brašna, 1 kašičica soli, malo bibera, ½ kašičice aleve paprike, 1 zgnječeni režanj bijelog luka, 2 kašike guščije masti, ½ šolje sitno isjeckanog bijelog luka, 1 šolja ključale vode, 1 lovorov list

Priprema: Meso očistite, isijecite na dijelove i skinite svu kožicu. Pomiješajte so, brašno, biber, alevu papriku i bijeli luk, pa u tu mješavinu uvaljajte guščije meso. U tavi zagrijte mast, pa propržite ovako pripremljene komade guščetine sa svih strana dok ne porumene. Dospite vode, dodajte lovorov list i kuhajte na tihoj vatri oko dva i po sata ili dok meso ne omekša. Prije posluživanja izvadite lovorov list.

Patka sa mladim graškom

Sastojci: 2 mrkve isječene na kolutove, 2 glavice crnog luka isječene na rebarca, 150 g maslaca, 1 kašika sitno isjeckanog peršuna, malo sitno isjeckane majčine dušice, 2 patke srednje veličine, so, biber, 1 limun isječen na kolutove, 1 čaša konjaka, 1 kg mladog graška, 20 malih glavica crnog luka, 250 g sirove slanine isječene na kockice

Priprema: Propržite mrkvu i crni luk na 100 g maslaca, pa dodajte peršun, majčinu dušicu i očišćene patke. Posolite, pobiberite, dodajte limun i dinstajte sve zajedno 25 minuta. Naspite konjak i zapalite ga. Kada se plamen ugasi, premjestite patke u vatrostalnu posudu i držite na toplom mjestu. Preostalo povrće u posudi propasirajte i ostavite sa strane. U međuvremenu skuhajte grašak i glavice crnog luka. Ocijedite ih i stavite u manju posudu. Dodajte preostali maslac i reš isprženu slaninu, pomiješajte i sipajte u vatrostalnu posudu oko patki. Dodajte propasirano povrće, stavite u umjereno zagrijanu pećnicu i pecite dok patke ne omekšaju i porumene. Poslužite u istoj posudi, a patke na komade možete isjeći i za stolom.

Pačija prsa sa umakom od višanja

Sastojci: 2 kg pačijih prsa, 2 kašike maslaca, 1,5 šolja kompota od višanja bez košpica, 1 kašika sitno isjeckanog luka, ½ šolje marsale (vrsta desertnog vina), ½ šolje bistre pileće supe, 1 usitnjeni lovorov list, 1 kašika škroba, malo soli, malo bibera

Priprema: Pačija prsa očistite i propržite na maslacu da porumene. Potom ih premjestite u pliću posudu i pecite na 200°C jedan sat. U međuvremenu napravite sos. Procijedite višnje iz kompota i ostavite sok sa strane. Odlijte suvišnu masnoću iz posude u kojoj su se pržile patke, ali zadržite malo, pa na njoj prepržite crni luk. Dodajte vino, supu i lovorov list. Umiješajte škrob koji ste prethodno razmutili sa 1/3 šolje soka od višanja. Posolite i pobiberite, pa miješajte na tihoj vatri dok se sos ne zgusne. Dodajte višnje i kuhajte na tihoj vatri još 10-ak minuta. Pečena pačija prsa stavite u posudu za posluživanje koju ste prethodno zagrijali, pa prelijte sosom od višanja.

Pekinška patka

Sastojci: 1 patka srednje veličine, 1/3 šolje crnog vina, ½ kašičice čilija u prahu, ½ kašičice bijelog luka u prahu, 1 kašika soja sosa, 1 kašika smeđeg šećera, 1 kašičica soli, malo bijelog mljevenog bibera

Priprema: Patku očistite i stavite u nepodmazanu posudu za pečenje. U zdjeli pomiješajte vino, čili, bijeli luk, soja sos, šećer, so i biber. Ovom mješavinom prelijte patku, poklopite je plastičnom folijom ili kesom, te ostavite u frižideru da prenoći. Sutradan skinite foliju i stavite patku da se peče u pećnici zagrijanoj na 200-230°C. U pećnicu ispod patke stavite posudu sa vodom. Poslije 15 minuta pečenja, temperaturu smanjite na 150°C, pa patku pecite još sat vremena, povremeno je polijevajući sokom od pečenja.

Priprema janjećeg mesa na tradicionalan i jednostavan način proslavila je niz restorana, ali i cijelo područje oko Jablanice koje danas slovi za mjesto na kojem obavezno morate probati nadaleko poznati domaći specijalitet - janjetinu s ražnja. Svi putnici namjernici koji su prolazili magistralnom cestom prema jugu ili se vraćali s mora znaju kako nema boljeg odmora od predaha na svježem zraku i uživanja u janjetini koja je s vremenom postala zaštitni znak jablaničkog kraja. Za kvalitetu janjećeg mesa posebno oko jablaničkog kraja zaslužni su dobar geografski položaj, pogodna klima i zdrava ishrana na pašnjacima i livadama. Stručnjaci će reći kako je to tako i zbog običaja da se janjci puštaju na otvoreno, umjesto da se zatvaraju u torove, što kasnije rezultira boljim mesom.

Piše: Dragana Nižić

Jablanički restorani koje putnici vole

Prilikom putovanja omiljeno mjesto za kratki predah putnicima su mnogobrojni restorani od Konjica do Jablanice koji su se smjestili uz samu magistralnu prometnicu, te ih nikako ne možete zaobići. Jednako kako Neretva stvara svoje usjeke i krči put ka moru, restorani su se nanizali jedan do drugoga, a svaki od njih pored standardnog jelovnika priprema svoju janjetinu i ima svoje odane goste. Želeći doznati zašto je to tako i nakon nekoliko dugotrajnih razgovora sa ljudima koji imaju „nepce” za janjetinu, ostaje nam zaključiti kako se radi o restoranima koji više ili manje nalikuju jedan na drugoga, ali to ne umanjuje njihovu kvalitetu. Dobre stvari sliče jedna na drugu, a od viška glava ne boli. To su mjesta na koja ljudi jednostavno vole svraćati, nekima je to uspomena na prijašnja vremena i turističke kolone što su se slijevale prema moru, neki su tu bili još kao djeca pa im se i danas vraćaju, nekima je tradicija da odabiru baš jedan od restorana, onima koji dođu prvi put izbor je slučajan, ali ono što nije slučajno je činjenica da svi oni jednako vole dobru i kvalitetnu janjetinu.

Gusto napomena: Najveći problem sa jablaničkim restoranima općenito govoreći su njihovi neuslovni WC-i i nivo higijene, pa apeliramo na vlasnike restorana da poprave i ovaj aspekt kako bi boravak u njihovima objektima bio ugodniji.

Restoran „Kod Gojka”

Ako pitate bilo koga ko je samo jednom prošao jablaničkim krajem koji je to restoran gdje se može dobro pojesti i odmoriti, odgovor je uvijek isti: “Kod Gojka.” Restoran naziva i Lovački dom, otvoren je zahvaljujući pokojnom vlasniku Gojku Jelačiću, a njegovo upravljanje preuzela je na sebe obitelj, kojoj ovaj restoran predstavlja i više od samog posla. Restoran posjeduje nekoliko manjih vrtova, dovoljno parking mjesta i neizostavan ražanj na kojem se priprema čuveno janjeće pečenje. Objekat je uređen u stilu lovačkog doma s mnoštvom eksponata, pa ako niste ljubitelji istoga predlažemo vam da svoje mjesto potražite na otvorenim terasama među zelenilom. S vremenom je restoran poprimio karakteristike legendarnih razmjera, pa je omiljeno odredište mnogih gostiju, a zahvaljujući dugogodišnjoj gastronomskoj tradiciji i iskustvu jedan je od najpopularnijih na ovom području.

Restoran „Zdrava voda”

Domaćini restorana za sebe vole reći kako svojim gostima mogu ponuditi spoj ugodnog prirodnog okruženja, predivan pogled na kanjon Neretve i provjereno kvalitetno meso janjetine, a njihovi se gosti mogu okrijepiti i na izvoru zdrave vode. Restoran se ponosi svojom gastronomskom tradicijom od nekoliko desetljeća, a u svojoj ponudi nudi različite vrste jela, od kojih je ipak najpopularnija janjetina s ražnja. Zdrava voda raspolaže s nekoliko vanjskih natkrivenih terasa, tu je i prikladan parking, a omiljeno je mjesto i većim putničkim grupama, pa se stoga na ugovorene i organizirane grupe gostima nudi i prikladan popust. Tokom turističke sezone u restoranu je jedva moguće pronaći slobodno mjesto, ali zadržavanja su kratka, pa ako vam ne smeta malo pričekati osoblje će se potruditi da vam udovolji. Velike gužve su svakodnevnica tokom ljeta, ali ako se smjestite u hladovinu s pogledom na rijeku, vjerujemo kako ćete moći uživati u svojoj oazi mira. Cijena janjećeg pečenja po kilogramu iznosi 30,00 KM, a tako se otprilike kreću cijene i u drugim restoranima.

Restorani „Maksumić”, Bagrem i San

Na području ovog kraja svojom ponudom još se ističe nekoliko restorana koje vrijedi spomenuti kada se govori o janjetini s ražnja. Relativno mlad, restoran Maksumić gostima nudi i moderno uređen prilaz, nešto popularniji izgled interijera, dovoljno prostora za uživanje u vlastitoj oazi mira i specijalitete domaće kuhinje. Zbog svog jednostavnog i modernog uređenja odlikuje ga i jednostavnost detalja, ali i urednost na zadovoljavajućoj razini. Uz jablaničko jezero smjestili su se i restorani Bagrem i San, koji su nam se posebno svidjeli zbog svog prekrasnog prirodnog okruženja. Na otvorenim terasama gosti mogu uživati u miru, a osoblje je ljubazno, posebno u restoranu San. U oba spomenuta objekta nudi se janjetina s ražnja kao specijalitet kuće, a ukoliko vas put nanese u neko „gluho” doba noći i poželite šoljicu vruće kafe, ne brinite, u restoranu Bagrem ljubazno su nas dočekali baš jednom takvom prilikom. Vrijedno je spomenuti kako je urednost i čistoća ono na što treba obratiti pažnju prilikom zaustavljanja, pa makar se htjeli samo osvježiti, naročito kad su u pitanju djeca, a ova tri objekta idealno su mjesto za to. Na takav način, kada se ujedine kvaliteta usluge i ponude, restorani su s pravom na dobrom glasu.

Preporuke drugih putnika

Na kraju putopisa oko jablaničkog kraja, vjerujemo kako se svaki od ovih restorana može pohvaliti izvrsnom janjetinom, princip je isti, ostalo su nijanse, a vaš izbor ovisi isključivo o vašoj navici, jer bez obzira koliko restorana bilo, svaki od njih ima svoje goste. Preporučujemo vam da njih posjetite samo ako ste ljubitelj janjećeg mesa čiji se miris širi cijelim područjem, pa nam naprosto dođe da kažemo kako od Konjica do Mostara priroda miriše na pečenu janjetinu. U protivnom vam može smetati intenzivan miris, pa se stoga ova mjesta preporučuju istinskim ljubiteljima zvijezde naše priče. Neka od iskustava drugih putnika namjernika govore kako je najljepši ugođaj tokom proljeća i ljeta, ali tada su i najveće gužve pa budite spremni na to. Također, zbog mnoštva zelenila, blizine ceste i velikog broja ljudi koji se zaustavljaju, dobro je da roditelji budu stalno uz djecu i da budu na oprezu. Svakako naručite janjeće pečenje ili druge specijalitete s roštilja, jer su to namirnice koje su uvijek svježe, a uz njih probajte pekarski krompir.

U jednom steakhouseu u Aaachenu dobavljaču mesa nakon isporuke nisu platili račun od 400 eura koji su mu već duže vrijeme bili dužni. Mesara nije bilo briga za probleme sa protokom gotovine i, nakon žestoke svađe u kuhinji, odlučio je pokupiti sve isporučeno meso koje nije plaćeno.

Izvještava: Adnan Učambarlić

Prvo je pokupio sve odreske iz zamrzivača, pa iz frižidera, da bi onda pokupio i svo meso iz kuhinje koje je već bilo u fazi pripreme, a onda je pokupio i meso već servirano gostima.

Policija je mogla samo da utvrdi da nije prekršen zakon. Dvadesetak gostiju u restoranu ostalo je bez večere, restoran je ostao bez zarade, konobari bez napojnice, a šta je mesar učinio sa “polovnim” mesom ostalo je nepoznato.