U masti životinjskog porijekla spada i riblja mast, odnosno ulje jer se riblje masti ne nalaze u krutom stanju. Riblje ulje je kvalitetan izvor omega-3 masnih kiselina. Pored toga, ova namirnica popravlja raspoloženje i metabolizam, održava pokretljivost te štiti od Alzhajmerove bolesti.

Pripremila: Ivana Jokić

Gusto savjet: Čovjek normalne kilaže po svakom kilogramu tjelesne težine maksimalno može konzumirati 1 gram masti, uključujući mast iz mesa, ribe, jaja i druge hrane životinjskog porijekla. Ako je čovjek prekomjerne težine, mora mnogo rigoroznije kontrolisati unošenje masti.

Koristan savjet za sportiste ili za sve koji puno hodaju je da trebate imati što zdravije zglobove, a kašika ribljeg ulja će napraviti čudo. Primjena ribljeg ulja može pomoći u smanjenju simptoma kod astme izazvane fizičkim naporom, pokazala je jedna studija. Riblje ulje smanjuje suženje disajnih puteva kod astmatičara, a time i potrebu za korištenjem lijekova. Također, djeca koja konzumiraju veće količine ribljeg ulja u ishrani rjeđe obolijevaju od astme. Kod dece koja su dobijala 300 mg ribljeg ulja dnevno simptomi astme su se smanjili, pokazala su dugogodišnja istraživanja.

Gusto upozorenje: Čistoća ribljeg ulja je važan faktor o kojem se mora voditi računa. Riblje ulje se dobija od svježe, slatkovodne ili morske ribe. Riba može biti zatrovana toksičnim jedinjenima kao što su na primjer olovo, živa, arsen ili dioksini, što može imati negativnog uticaja na ljudsko zdravlje. Mnoge kompanije prodaju ultrafino destilisano ulje, ali je uvijek potrebno provjeriti koji su njihovi standardi proizvodnje!

U ribljem ulju se nalazi vitamin D koji je jako važan vitamin, posebno zimi. Najviši procent omega-3 kiselina se nalazi u masnoj ribi, kao što su losos, tuna, skuša i haringa. Riblje ulje se kod nas veoma rijetko koristi u ishrani, jednim dijelom vjerovatno i zbog cijene. Jedna flaša ribljeg ulja će vas koštati 15-20 KM, ali imat ćete veliku korist od njega. Također, od ovog ulja se pravi mast koja se upotrebljava u kozmetičke svrhe jer obnavlja oštećene ćelije kože. Preparati na bazi riblje masti preporučuju se i u njezi iritirane kože beba. Ipak, treba napomenuti da nedavno provedena istraživanja u Velikoj Britaniji pokazuju da oboljeli od raka koji se liječe citostaticima ne trebaju uzimati dodatak ishrani u vidu ribljeg ulja. Dvije masne kiseline koje se nalaze u ribljem ulju, a koje proizvode i matične ćelije u krvi, utiču da tumori postanu imuni na terapije.

Gusto zanimljivost: Jedna studija sugeriše da riblje ulje odlaže proces starenja. Tokom istraživanja stručnjaci su došli do zaključka kako prisutnost omega-3 kiselina u tijelu sprečava oštećenja DNK u ćelijama. Dakle, procesi upala su svedeni na minimum pa je i proces starenja usporen.

Recept za vašeg kućnog ljubimca - riblji kolačići za pse

Sastojci: šoljica pšeničnog brašna, 400 ml vode, 2 jajeta, 50 ml maslinovog ulja, 50 ml ribljeg ulja, 1 konzerva zgnječenih sardina

Priprema: Pomiješajte sve sastojke i mijesite dok se ne dobije čvrsto tijesto. Izvaljajte ga i izrežite u željene oblike. Pecite u pećnici 40 minuta na 180°C. Kada su pečeni, ostavite ih preko noći u toploj pećinici da se još malo posuše.

Gusto recepti sa ribljim uljem:

Vijetnamska salata

Sastojci: kozice količina po želji, 50 g graha iz konzerve, 1 mrkva očišćena i izrezana na tanke trakice, krastavac izrezan na tanke trakice, 2 luka izrezana na tanke kriške, šaka bilja: bosiljak, korijander, menta - oprano i osušeno, biber, čili; Za dressing: ½ kašike octa, 3 kašike vode, 1 kašičica šećera, sok od jednog limuna, 1 kašika ribljeg ulja, ¼ kašike đumbira

Priprema: Napravite azijski dressing miješajući sve sastojke te na kraju dodajte šećer. Dressing ne smije biti previše sladak niti treba previše dodati ribljeg ulja, treba biti neutralan. Dodajte kozice  i ostale sastojke u dressing i dobro izmiješajte. Zatim prvo aranžirajte na tanjire pa onda prelijte dodatno ostatkom dressinga.

Riblji fileti sa pivom

Sastojci: 750 g ribljih fileta po izboru, so, biber, sok od ½ limuna, 1 kašičica senfa, 2,5 dl piva, 8 punih kašika brašna, 1 kašika biljnog ulja, 2 kašike ribljeg ulja, 1 ravna kašičica šećera, 1 pakovanje jogurta, ½ kesice majoneze, nekoliko kiselih krastavaca, 1 tvrdo kuhano jaje

Priprema: Operite riblje filete, osušite ih kuhinjskim papirom i isijecite na odgovarajuće komade. Posolite, pobiberite, prelijte limunovim sokom i začinite senfom. Pivo uspite u zdjelu, dodajte brašno i dobro umutite. Dodajte ulje, šećer i so. Riblje filete potopite u tijesto od piva i pržite dok riba ne dobije zlatnosmeđu boju. Izvadite i ostavite da se ocijedi. Napravite preliv od jogurta, majoneze, sjeckanog jajeta, krastavaca i ribljeg ulja. Servirajte uz krompir salatu prelivenu uljem i sirćetom.

Divlja cikorija sa jajima

Sastojci: ½ kg divlje cikorije, 3 jajeta, so, biber, riblje ulje, ocat

Priprema: Divlju cikoriju očistite i stavite da se kuha u kipuću zasoljenu vodu. Kuhajte oko 15 minuta. Jaja posebno skuhajte na tvrdo. Jaja potom narežite na listove, preko njih poslažite cikoriju, posolite, pobiberite, zalijte ribljim uljem i octom.

U našem narodu je od davnina uvriježeno mišljenje kako je koza “sirotinjska krava”. Danas se mnogi ne slažu sa tim, ali ostaje činjenica da je koza veoma isplativa domaća životinja te zahvalna za uzgajati. U prehrani se koristi njeno meso, mlijeko te mliječne prerađevine koje su veoma zdrave.
Pripremio: Adnan Učambarlić

Kozije meso i jaretina

Jedan od najvažnijih proizvoda koji se dobija od koze je svakako njeno meso. Koze spadaju među neke od najplodnijih domaćih životinja te zbog toga proizvode znatne količine jarećeg mesa. Jedna koza u toku godine daje oko 50 kg kvalitetnog jarećeg mesa.

Jareće meso spada u kvalitetne vrste mesa koje su veoma cijenjene kako u svijetu, tako i na našim prostorima. Mlado jareće meso ima manje masti nego janjeće te pečeno ima vrlo prijatan okus. Meso starijih grla, a posebno utovljenih, najviše interesuje odgajivače zemalja u razvoju. Na našim prostorima, meso starijih koza ima širi značaj, osim u područjima gdje je ranije stečena navika za ovakvom vrstom mesa. Meso starijih grla ima specifičan miris, zbog kojeg ga ljudi nerado konzumiraju, ali u nekim brdsko-planinskim područjima ga suše i pripremaju vrlo cijenjenu pastrmu. Pravilnim postupkom sušenja postiže se odličan kvalitet. Meso starijih muških grla je neprijatnog mirisa, koji se u izvjesnoj mjeri može otkloniti tako što se grla prvo kastriraju, a tek onda kolju.

Meso nekih dijelova trupa može poslužiti za izradu raznih vrsta kobasica. Preradom kozijeg mesa, samog ili uz dodatak drugih vrsta mesa, mogu se proizvesti kvalitetne trajne kobasice koje se koriste kao specijaliteti u ishrani ljudi.
Kozije meso na tržište dolazi kao jaretina ili kozetina (kozlovina). Pod jaretinom se podrazumijeva meso dobiveno klanjem jaradi u dobi od tri sedmice do šest mjeseci. Masa trupa s glavom, bubrezima i bubrežnim lojem, bez kože, donjih dijelova nogu i trbušnih organa mora iznositi od 4-12 kg. Nadalje, jaretina u prometu mora ispunjavati određene uslove: mišićno tkivo treba biti svijetloroze boje, imati karakterističan izgled za jaretinu, te bubrezi i površina trupa barem djelimično moraju biti pokriveni masnim tkivom. Svo ostalo meso koje potiče od životinje starije od šest mjeseci i teže od 12 kg smatra se kozetinom.

Kozije meso je čak i kod starijih životinja vrlo malo masno (cca. 2%). Boja mesa je tamnija što je životinja starija, također i masnoća koja je bijeložućkasta, te se u kuhinji ipak najviše koristi jareće meso. Meso odraslih koza koristi se tek nakon što životinja napuni godinu dana.

Osim kuhinja naših prostora, kozetina zauzima značajno mjesto i u bliskoistočnoj, indijskoj, pakistanskoj, meksičkoj i karibskoj kuhinji.

Kozije mlijeko - vrlo zdravo i ne tako jeftino

O ljekovitoj moći kozijeg mlijeka govorio je još Hipokrat, ističući kako sirutka dobivena od kozijeg mlijeka ima ljekovita svojstva. Osobe koje redovno konzumiraju kozije mlijeko imaju nižu razinu glukoze i masnoća u krvi, a njegova je prednost i brza probavljivost.

Kozije mlijeko posjeduje niz drugih terapijskih osobina koje su značajne za ljudsko zdravlje. Posebno je značajna tolerantnost na kozije mlijeko. Naime, pojedina istraživanja pokazuju kako preko 50% osoba kod kojih se javlja alergijska reakcija pri konzumiranju kravljeg mlijeka ne reaguju negativno na kozije. Ova se osobina uglavnom veže za odgovarajuće vrste albumina koje se u značajno većoj koncentraciji nalaze u kravljem nego u kozijem mlijeku. Tolerantnost na kozije mlijeko je naročito izražena kod djece, gdje se procent nepojavljivanja alergijskih reakcija na mlijeko u odnosu na kravlje značajno povećava, pa čak prelazi 90%. Slično je i sa tolerancijom na laktozu.

Masne kiseline koje su karakteristične za kozije mlijeko (kapronska, kaprinska i kaprilna) su vrlo bitne za tretman sindroma malapsorpcije, za liječenje intestinalnih poremećaja, koronarnih bolesti, cistične fibroze, žučnog kamena itd. Ove su kiseline bitan izvor energije, ali istovremeno utječu na smanjivanje, inhibiranje i otapanje zaliha kolesterola.

Kozije mlijeko ne samo da je dosta probavljivije od kravljeg - vari se bar 50% brže, već sadrži i značajnu količinu glicerol-etera, što je veoma važno kod ishrane novorođenčadi. Također, sadrži i značajnu količinu selena koja se ne smije zanemariti. Selen je neophodan za aktivnost enzima glutation-peroksidaza, koji je provjereni antioksidant i posjeduje mogućnost vezivanja slobodnih radikala.

Kozije mlijeko ima karakterističan okus i miris koji prije svega potiče od pomenutih slobodnih masnih kiselina. Široko je rasprostranjeno mišljenje da se ovaj miris i okus jako teško podnose. Međutim, svježe pomuženo kozije mlijeko, sa kojim se pravilno postupa uz održavanje visokog nivoa higijene, nimalo ne odstupa od kravljeg. Pored toga, pravilnom obradom mlijeka, karakteritične masne kiseline ostaju vezane u gliceridima, što značajno smanjuje karakterističan okus. Naravno, bitan faktor je i ishrana koza. Neprimjereno odabrana hrana utječe na pojavu okusa, a mlijeko upija i spoljašnje mirise poput benzina, ulja, cementa, ljepila, plijesni i sl.
Taurin u kozijem mlijeku

Ovo mlijeko sadrži sve poznate vitamine, s tim da ima nešto više vitamina C od kravljeg. Najzastupljenija slobodna aminokiselina u kozijem mlijeku je taurin. Ova je supstanca izrazito važna za rast i razvoj mozga, formaciju žučnih soli, stimulaciju neurona, modulaciju protoka kalcija i osmoregulaciju. Dokazano je da je kardiomiopatija kod ljudi povezana sa niskom koncentracijom taurina u tkivima. Isto tako, eksperimenti su pokazali da nedostatak taurina predstavlja glavni uzrok stimulacije epilepsije, zaostatka u razvoju, oštećenja cerebralnog razvoja i degeneracije očne mrežnjače. Količina taurina u kozijem mlijeku je gotovo ista kao kod ljudskog mlijeka te mnogo veća nego u kravljem. Također, i proteinski sastav kozijeg mlijeka blizak je ljudskom te ga to čini nezaobilaznom prehrambenom namirnicom kod ljudi, a naročito dojenčadi i djece.

Koziji sir kao vrhunska delicija

U Evropi se gotovo sve količine kozijeg mlijeka utroše na proizvodnju sira. Vodeća evropska zemlja u proizvodnji ovog sira je neosporno Francuska sa preko 70.000 tona godišnje.
Osim što ga karakterizira laka probavljivost, koziji sir pomaže u liječenju alergijskog bronhitisa, snažan je faktor u obnavljanju plućnih ćelija, jača imunitet i bogat je izvor minerala. Pored toga on je vrijedan izvor visokokvalitetnih i lako probavljivih bjelančevina, a mnoge studije pokazuju kako ima antikancerogena svojstva. Bitno je i naglasiti da se koze većinom još ne hrane na vještački način te se može reći da je sir dobiven pretežno potpuno prirodnim putem.
Sir se obično pravi prema recepturama karakterističnim za pojedina područja. Kod nas, nažalost, ne postoji kultura konzumiranja sireva sa plijesnima, koji su u zemljama Zapadne Evrope više nego cijenjeni.

Domaći koziji sir proizvodi se u dva osnovna tipa: bijeli meki sir i polutvrdi sir. Bijeli, meki sir proizvodi se u područjima gdje je proizvodnja ovog sira dominantna, a kao sirovina upotrebljava se, pored kozijeg, i kravlje i ovčije mlijeko te njihove mješavine. Polutvrdi kozji sir proizvodi se autohtono na području jadranskog primorja i otoka te Hercegovine i Crne Gore.
U Francuskoj se proizvodi oko 90 vrsta kozijih sireva. Obično su mali, a težina im se kreće od 60 g do 1,5 kg. Većina sireva spada u grupu mekih. Rade se u raznim oblicima i sa raznovrsnim dodacima (biber, razne trave, ugalj i dr.). Miris i okus je specifičan te često oštar.
Svježi koziji sirevi koji imaju izrazito bijelu boju, pomalo oštar okus, kremastu strukturu i umjerenu slanost, savršeno se slažu sa svježim salatama, sirnim platama ili prepečenim hljebom. Osim toga izvrsno prijaju uz šampanjac i bijela vina poput bijelog pinota, chardonnayja, sauvignona ili malvazije.
Osim sireva, od kozijeg mlijeka se u posljednje vrijeme sve češće prave i fermentirani napici, kao što su jogurti, probiotski proizvodi, kefir, voćni napici, sirutka i sl. Po karakteristikama okusa, viskoznosti i razvoja korisnih kultura fermentirani napici od kozijeg mlijeka nimalo ne zaostaju za kravljim, dok sa druge strane posjeduju čitav niz osobina koje su bitne za ljudsko zdravlje.

Gusto recepti sa kozijim mesom:

Jaretina iz pećnice

Sastojci: 1 - 1,5 kg jaretine; Za marinadu: 100 ml ulja, 200 ml vinskog octa, 1 kašika povrtnog začina, 1 vezica peršuna, so, biber; Za podlijevanje: 100 ml bijelog suhog vina, 100 ml piva, 50 ml rakije

Priprema: Ulje, ocat, povrtni začin, so i biber dobro promiješajte. Meso narežite na veće komade, stavite ga u posudu i prelijte pripremljenom marinadom. Po mesu rasporedite grančice peršuna i ostavite neka odstoji preko noći. Meso popecite na zagrijanom ulju sa svake strane do zlatnožute boje. Tako pripremljeno meso stavite u lim i pecite u pećnici zagrijanoj na 200°C oko sat i po. Tokom pečenja meso podlijevajte naizmjenično ostatkom marinade i mješavinom vina i piva. Pred kraj meso poškropite rakijom. Poslužite sa svježom salatom.
Jareći kotleti u marinadi

Sastojci: 6 malih jarećih kotleta (po 80 g), 3 zrna bibera, 2 bobice borovice, lovorov list, režanj bijelog luka, najviše 1/8 l crvenog vina, 3 kašike maslinovog ulja, so, kašika pirea od paradajza, po ½  kašičice origana i timijana, cimet, kašika nasjeckanog peršuna

Priprema: Jareće kotlete operite i pažljivo obrišite. Zrnca bibera, borovice i lovorov list usitnite u avanu. Oguljeni režanj bijelog luka sitno nasjeckajte ili zgnječite. Začine pomiješajte sa crvenim vinom i 2 kašike maslinovog ulja i soli. U tako pripremljenu marinadu stavite kotlete, posudu poklopite i ostavite na hladnom mjestu najmanje 12 sati. Kotlete povremeno okrenite. Nakon toga kotlete dobro ocijedite. Preostalo maslinovo ulje pomiješajte s pireom od paradajza, origanom, timijanom i cimetom. Tom mješavinom premažite kotlete s obje strane i stavite na rešetku na zagrijani roštilj. Pecite ih 5 minuta na jednoj strani, a onda okrenite na drugu. Kotlete pospite nasjeckanim peršunom i poslužite sa pečenim krompirom i miješanom salatom.

Gusto preporuka: Uz ovo jelo najbolje je poslužiti isto vino koje ste dodali jelu.

Zapečena jaretina

Sastojci: 1 kg jaretine (but ili plećka), 4 velika krompira, 100 g suhog mesa, oko 500 g zrelog paradajza, limun, 2 kašike prezle, 2 kašike ribanog ovčijeg sira, dosta isjeckane mješavine aromatičnog bilja (ruzmarin, kadulja, lovor, bijeli luk i bobice kleka), malo juhe, suho bijelo vino, ulje, 25 g putera, biber u zrnu, so
Priprema: Operite, osušite i izrežite na komade jareće meso. Stavite meso u zdjelu, pospite ga sjeckanim aromatičnim biljem, dobrom čašom bijelog vina, dodajte sok od limuna i malo ribane korice, so, biber i ostavite u marinadi 8 do 10 sati, povremeno okrećući komade mesa. Namažite uljem vatrostalnu zdjelu, na dno stavite sloj krompira, prethodno izrezanog na kriške, posolite i pobiberite te stavite tu i tamo malo paradajza. Na krompir stavite dio jaretine, zatim nekoliko kriški suhog mesa, prelijte sa malo ulja i nastavite slagati sve dok ne potrošite sve sastojke, pazeći da završite redom krompira premazanim paradajzom. Pomiješajte prezlu sa ribanim sirom i time pospite priređeno jelo. Odozgo stavite i pokoji komadić putera, prelijte sa malo juhe i stavite da se peče u pećnici zagrijanoj na 180°C oko 3 sata, ne dirajući više krompir.

Juha od kozetine
Sastojci: 1 kg kozetine, 2 glavice luka, 1 režanj bijelog luka, 3 mrkve, 2 tikvice, 1/2 kg mahuna, 1 stručak peršuna, 1 lovorov list, so i biber
Priprema: Kozetinu kuhajte zajedno sa povrćem 45 minuta na srednje jakoj vatri. Kada je meso mekano, posolite i pobiberite po želji, te servirajte kao gustu juhu.

Jaretina sa jogurtom i mentom

Sastojci: 400 g jaretine, 125 g punomasnog jogurta, curry, nekoliko listića majčine dušice, glavica luka, 120 g paprika, so
Priprema: U zdjelu stavite jogurt, malo curryja, listiće majčine dušice, luk narezan na kriške i malo soli. Pomiješajte pa dodajte jaretinu narezanu na kockice. Ostavite u marinadi 5 sati. Papriku narežite na kvadratiće, nabodite ih na štapiće naizmjenice sa jaretinom i pecite na roštilju ili pod jako zagrijanim grilom. Marinadu razrijedite sa 2 kašike ulja i nekoliko puta premažite ražnjiće dok se peku.
Gulaš od kozetine
Sastojci: 1 kg kozetine isječene na kocke, 4 režnja isjeckanog bijelog luka, velika glavica isjeckanog crnog luka, kasičica i po soli, kašika zelenog bibera iz tegle, čašica rakije ili konjaka, ¼  l slatke pavlake, ½ l crnog vina, maslinovo ulje
Priprema: Zagrijte ulje i propržite meso sa svih strana, dodajte luk i bijeli luk te kratko propržite. Dodajte so, biber, rakiju (ili konjak) i vino te poklopljeno kuhajte oko 45 minuta. Na kraju dodajte slatku pavlaku u kojoj je razmućeno malo škroba. Kratko prokuhajte i servirajte.

Jesen je vrijeme kada sazrijevaju drijen, kleka, trnjine i glog. Oni koji su češće u prirodi sigurno će naletjeti na neku od od ovih biljaka, a oni koji nisu - ne bi im bilo loše da organizuju neki porodični izlet koji će ujedno biti potraga za ovim zdravim bobicama. Sigurno ćete pronaći bar neku od njih te prikupiti dosta zdravih plodova i cvjetova za svoju porodicu. Ipak, prije branja, upoznajte se malo bolje sa ovim čudesnim bobicama.
Pripremio: Adnan Učambarlić

Zdrav kao drijen

Grm ili stablo drijena (Cornus mas L.) jako je česta biljka u našim šumama. Njegov nakiseli plod veoma je atraktivan i obiluje vitaminom C, a sazrijeva u augustu i septembru. Drijen je, uz hrast i tisu, jedno od tri magična drveta koje su naši preci uvijek držali u blizini kuće. Štaviše, obično su podizali kuće na mjestu gdje raste stablo drijena. Samim tim, izreku „Zdrav kao drijen” nije potrebno ni objašnjavati.
Stablo drijena može dostići i visinu do osam metara, sa krošnjom zaobljenom na vrhu. Listovi su naspramni, jajasti sa dugačko izvučenim vrhovima. Cvjetovi su hermafroditni, sitni i žuti, po 10 do 20 u štitastoj cvasti. Plod je crven i elipsoidan.

Drijen obično raste u regionima listopadnih hrastovih šuma, a nalazi se u šumama zajedno sa crnim grabom, sladunom i cerom. Može se pronaći do 1.300 m nadmorske visine, a dobro uspijeva na krečnjačkim, toplim i suhim staništima. Cvjeta jako rano, često još u februaru. Za vrijeme cvjetanja se vrlo lako otkriva u šumi.
Od drenjina (ploda drijena) prave se sokovi, likeri te odličan džem (koji se ne kuha već muti).
Pekmez od drenjina

Sastojci: zrele drenjine, šećer, voda

Priprema: Zrele drenjine očistite i operite, a onda ih prelijte ključalom vodom i ostavite da stoje 10 minuta. Izvadite ih iz vode, propasirajte, odvojite košpice, sipajte u veću šerpu i prelijte šećerom. Na 1 kg šećera ide 1 kg propasiranih drenjina. Ovu smjesu kuhajte 2 do 3 sata ovisno kakvu gustinu pekmeza želite. Kuhajte na umjerenoj temperaturi uz neprestano miješanje kako ne bi zagorilo. Vruć pekmez sipajte u vruće tegle i stavite u rernu na 20 minuta da se uhvati korica, a onda povežite celofanom pa stavite poklopce. Čuvajte na suhom i hladnom mjestu.
Sok od drenjina

Sastojci: 4,5 l vode, 2 kg zrelih drenjina, 1 kg šećera

Priprema: U lonac sipajte 3 litra vode i ostavite da provri. Drenjine operite, isjeckajte i dodajte u provrelu vodi. Kuhajte 20 minuta, pa maknite sa vatre i ostavite da se ohlade, onda ih ispasirajte (tečnost sačuvajte). Drenjine, tj. masu koja preostane nalijte s ostatkom vode, vratite na vatru i kuhajte još 15 minuta. Ostavite da se ohlade i ponovo ispasirajte. Pomiješajte obje tečnosti, dodajte šećer i na smanjenoj temperaturi, uz miješanje, sačekajte da se šećer rastopi. Pojačajte temperaturu i kuhajte još 10 minuta. Sipajte sok u flaše i hermetički zatvorite. Prije konzumiranja sok se razblaži kiselom ili običnom vodom.

Gusto savjet: Kada se flaša otvori, držati je u frižideru, a rok trajanja otvorenog soka je oko dvije sedmice.

Kleka - jedan od najstarijih začina na svijetu

Kleka se upotrebljavala još u kamenom dobu za poboljšanje okusa ubijene divljači. Rimljani su je veoma cijenili, a osim kao začin i ljekovita biljka koristila se i za pročišćavanje zraka. U umjerenim područjima Evrope, Sjeverne Amerike i Azije raste više vrsta kleke, a ona je ujedno i jedini začin koji potiče od crnogoričnog drveta.

Raste na kamenitim i kraškim terenima od primorskih do planinskih i brdskih područja. Kod nas se uglavnom može pronaći po brdskim i planinskim suhim krčevinama, pašnjacima, zapuštenim i neobrađenim zemljištima.

Kleka je zapravo zimzeleni grm visine od pola do sedam metara, sa vrlo uskim, zašiljenim, bodljikavim listićima. Cvjetovi su sitni i nalaze se u pazuhu listova, odvojeni na pojedinim biljkama. Plod je jajasta bobica, koja je u prvoj godini zelena, a sazrijeva tek u drugoj kada je crno-smeđa i okrugla. Nekada se dešava da proteknu i tri godine između cvjetanja i sazrijevanja.

Sadrži od 0,5 do 2% etarskog ulja, 4% šećera, zatim gorke materije, 8% tanina, pentozan, pektin, taninski glikozid, groždani šećer, mravlju i sirćetnu kiselinu, inozit, invertni šećer, kalcij, kalij, mangan, a mladi izdanci i iglice i vitamin C (do 260 mg).

Korištenje i branje

U narodu se kleka od davnina koristi kao lijek, ali i za proizvodnju rakije klekovače. Njena svojstva su dobra protiv zastoja mokraće, za denzifekciju organa mokrenja, poboljšanje varenja, iskašljavanje, regulisanje menstruacije, protiv bolesti želuca, bubrega, bešike, bronhijalnog katara, astme, gihta, išijasa, reumatizma, šećerne bolesti, tuberkuloze, glavobolje, zadaha iz usta, žgaravice, za čišćenje krvi i sl.

U kuhinji se kleka koristi za spremanje marinada za divljač, uz jela od govedine, janjetine i svinjetine, uz iznutrice (posebno teleće bubrege), za pripravljanje pašteta, uz kiseli kupus, juhe i umake, kao začin za dimljenu ribu i šunku te pravljenje rakije, džina, likera i gorkih biljnih likera.

Plodovi kleke beru se krajem ljeta i početkom jeseni, ovisno od nadmorske visine na kojoj se nalazi. Branje je veoma sporo ukoliko se bere rukom te se preporučuje da se pod drvo prostre odgovarajuća prostirka i klekinje stresu motkom. Suše se na tavanu poput žita, uz češće prevrtanje drvenom lopatom, ili u hladu na prozračnom mjestu i razastrte u tankom sloju. Nakon sušenja je potrebno odstraniti svu nečistoću (iglice, grančice i sl.) i zelene plodove.

Čaj protiv crijevnih grčeva

Sastojci: kleka, pelin, hajdučka trava, kamilica
Priprema: Dobro izmiješajte jednake dijelove kleke, pelina, hajdučke trave i cvijeta kamilice, pa 2-3 kašičice te mješavine odvojite, prelijte sa 2-3 šoljice ključale vode, ostavite poklopljeno 5-10 minuta, a zatim procijedite i pijte nezaslađeno.
Čaj protiv šećerne bolesti

Sastojci: plodovi kleke, virak, laneno sjeme, ždraljevina, list borovnice

Priprema: Dobro promiješajte po 10 g plodova kleke, virka (gospinog plašta), lanenog sjemena, ždraljevine i lista borovnice pa 3 kašike te smjese prelijte sa pola litra hladne vode, ostavite da prenoći i sutradan zagrijte i kuhajte 5 minuta (nakon što voda proključa). Prohladite, procijedite i pijte prije svakog obroka po jednu čašu (nezaslađenu).

Trnjina - divlje voće iz neolita

Trnjina (Prunus spinosa L.) na našim je prostorima poznata pod više naziva: trnula, trnavka, trn, crni trn, divlja šljiva, grmulja i kukinja. Raste u gotovo cijeloj Evropi (prema sjeveru je rjeđa) te u dijelu sjeverne Afrike. Koristi se u prehrani, kao lijek te zamjena za duhan, crni čaj i brašno.

Trnjina raste kao gusto razgranat grm sa trnovitim ograncima, visok od jednog do pet metara. Dosta je rasprostranjena u našim krajevima i može se naći na zapuštenim, neobrađenim površinama, a često i kraj puteva. Listovi su razmjerno maleni, a mnogobrojni sitni bijeli cvjetovi stoje pojedinačno ili po dva-tri zajedno i prekrivaju čitave grančice - prije nego što trnjina prolista. Plod je plavkastocrna, sivkasto zamagljena, okrugla koštunica, iznutra mesnata i zelena.

Plodovi počinju dozrijevati u augustu, ali ostaju na stablu i zimi jer se čvrsto drže na granama. Najčešće se beru prezreli - u decembru, jer su tada najukusniji. Prezreli plodovi trnjine sadrže manje kiseline, a više šećera. Dokazano je da plodovi trnjine imaju lagano laksativno, a pripravci od cvjetova blago diuretičko djelovanje. Cvjetove i plodove možemo naći u sastavu raznih čajeva za mršanje i čišćenje krvi te u čajevima koji se preporučuju kod oboljenja bubrega i mokraćnog mjehura.

Nalazi historijskih istraživanja pokazali su kako su trnjine, kao voće, jeli i stari Rimljani. Tokom Drugog svjetskog rata u ovdašnjim primorskim krajevima osušene trnjine služile su za dobivanje brašna. Od osušenih trnjina dobiva se i ukusan čaj, a kompot od jabuka, krušaka ili šljiva poboljša se ako mu se doda kašika osušenih plodova trnine. Takvi voćni kompoti nisu samo ukusno jelo, već su i ljekoviti.

U Rusiji se od plodova trnjine proizvodi poznato i cijenjeno alkoholno piće - rakija ternovka, dok u Francuskoj trnjine ukiseljene u octu koriste umjesto maslina. U svijetu su posebno poznati francuski likeri pripravljeni od sjemenki trnjina (prunelle). U francuskim i njemačkim priručnicima ima bezbroj uputstava za preradu plodova trnine u voćne sokove, vino, rakiju, ocat i liker te kompote, žele, miješane marmelade i konzerviranje zrelih plodova sušenjem.

Gusto zanimljivost: Listove trnjine u nekim krajevima koriste kao zamjenu za duhan i ruski čaj.
Marmelada od trnjina

Sastojci: 2 kg trnjina, 50 g šećera, vino, voda
Priprema: Operite plodove trnjine i prelijte ih hladnom vodom pa ostavite da odstoje preko noći. Ujutru trnjine ocijedite i prelijte mješavinom vina i vode (da se natope), pa kuhajte da omekšaju.
Zatim plodove propasirajte i umiješajte 50 grama šećera. Nastavite sa kuhanjem na tihoj vatri još oko 25 minuta, dok se masa ne zgusne. Vruću marmeladu sipajte u zagrijane sterilisane tegle i zatvorite.

Čaj za jačanje želuca

Sastojci: 1 l vode, 2 kašičice cvjetova trnjine, med
Priprema: Dvije kašičice svježih cvjetova trnjine prelijte ključalom vodom i zasladite medom. Pijte dvije do tri šolje mlakog čaja dnevno.

Glog - prirodni lijek za srce i tjerač vampira

Glog je grmovita biljka koja se od davnina koristi za liječenje srca i regulaciju krvnog pritiska. Također, dio je mnogih narodnih predanja i legendi, magijskih obreda, a uz bijeli luk je jedan od najdjelotvornijih narodnih „lijekova” protiv vampira.

Glog je biljka koja najčešće ima oblik grmova srednje veličine ili manjeg drveća. Uglavnom se relativno veliki broj cvjetova ove biljke nalazi na vrhovima grančica. Za glog je specifično i trnje koje pokriva cijelu biljku. Cvjetovi se beru za vrijeme punog cvata (maj i juni). Zatim se ubrzano suše na toplom i prozračnom mjestu te se obično pakuju u staklenke koje se mogu dobro zatvoriti. Ljekovite tvari se s vremenom gube, tako da se osušeni cvjetovi ne čuvaju duže od godinu. Plodovi se beru zreli, odnosno kada dobiju jasnu crvenu boju. Suše se na isti način kao i cvjetovi, a također i oni s vremenom gube količinu ljekovitih tvari. Glog se može naći posvuda - po šikarama i ogradama, u listopadnim, ali i crnogoričnim šumama.

Za dobro srce

Glog je na glasu kao odlično sredstvo za srce, pri čemu je koristan za čitav niz tegoba vezanih za srce i krvotok. Kod starijih ljudi jača srce, njeguje ga i stimulira, a odlično je sredstvo za ublažavanje posljedica degenerativnih pojava na srčanom mišiću, slabije prokrvljenosti, udaranja srca te preniskog ili previsokog krvnog pritiska (u oba slučaja ga, u određenoj mjeri, normalizira). Često se preporučuje nakon srčanog udara, budući da povećava prokrvljenost koronarnih žila te pospješuje povećanu aktivnost i bolju prehranu ćelija srčanog mišića.

Prvi zapisi o ljekovitosti glogovog cvijeta potiču s početka XIV stoljeća, ali tek nekoliko stotina godina kasnije istražen je sastav ove biljke i otkriveno njeno blagotvorno dejstvo na srce, što su potvrdili francuski i engleski ljekari u XIX stoljeću. Homeopatija je vršila vrijedne predradnje, ali je tek 1924. godine tinktura od svježih plodova gloga uvrštena u homeopatsku knjigu lijekova W. Schwabea. Nakon toga je slijedio čitav niz sistematskih istraživanja, a rezultat je potvrdio da je glog zaista jedna od najvrednijih ljekovitih biljaka za srce.

Gusto zanimljivost: U legendama naroda sa naših prostora jedini djelotvoran način za ubijanje vampira je da mu se protjera glogov kolac kroz srce.

Čaj od glogovog cvijeta za bolji pritisak

Sastojci: osušeni glogov cvijet, voda

Priprema: Dvije pune čajne kašičice osušenog glogovog cvijeta prelijte sa ¼ litra vrele vode te ostavite da odstoji 20-30 minuta. Dnevno se mogu piti dvije do tri šoljice ovog čaja.
Čaj od suhih gloginja za srce i pritisak

Sastojci: suhe gloginje, 2,5 dl vode
Priprema: Gloginje izgnječite pa kašičicu smjese prelijte hladnom vodom i poklopite. Nakon 4 sata prokuhajte (kada provri kuhajte najduže 2 minute na tihoj vatri), poklopite i procijedite kada se ohladi. Pijte dvije šolje čaja dnevno.

Liker od gloga

Sastojci: gloginje, rakija, 20-30 listića metvice, šećer

Priprema: Gloginje sameljite i stavite u staklenu bocu sa širokim otvorom pa zalijte rakijom. Na dva litra ove smjese doda se 20-30 listića metvice koji daju likeru posebnu aromu. Boca se zatvori i ostavi najmanje osam nedjelja na suncu. Sadržaj se zatim procijedi, zasladi po ukusu prirodnim medom i razrijedi crnim vinom.

Sejtan ili seitan je jelo od punog pšeničnog zrna, bogato proteinima te se zbog toga često naziva i biljnim mesom. Porijeklom je iz kineske kuhinje, a u svijetu se ovaj pšenični gluten najčešće koristi u makrobiotičkoj, vegetarijanskoj i veganskoj kuhinji zbog toga što gotovo u potpunosti nadomiješta potrebu za mesom. Jela sa sejtanom pripremaju se na isti način kao i ona sa mesom.

Pripremio: Adnan Učambarlić

Sejtan je u Kini, Japanu i Bliskom Istoku poznat više od 2.000 godina. U Japanu se zove i Fu, a u Kini su ga zvali Budina hrana te kofu (u neskuhanom obliku). Prema nekim navodima znali su ga  pripremati i u Slavoniji.

Gusto zanimljivost: Prije pojave žvakaćih guma, djeca na selima su žvakala zrna pšenice dok ne bi preostala gumasta masa - koja je ništa drugo nego sejtan.

Iako zvuči neobično, pšenični gluten (bjelančevinski dio brašna) zaista ima okus poput mesa. Ponekad ga zato nazivaju i biljnim mesom, a odlična je zamjena za hranu životinjskog porijekla. Sejtan je visokoproteinski proizvod od pšenice, kuhan u umaku od soja sosa, začina i vode. Sadrži 70 posto proteina i neznatne masti i ugljikohidrate. Lako je svarljiv i brzo se asimilira u organizmu, tako da ga mogu koristiti sve osobe koje troše velike količine energije. Naročito se preporučuje sportistima, trudnicama i djeci. Može se dodavati supama, prženim jelima, salatama, prelivima.
Gusto zanimljivost: Seitan su izmislili budistički redovnici, kao zamjenu za pileće i svinjsko meso.

Sejtan može biti dimljen, pržen na tavi, pečen ili pržen na roštilju poput mesa ili tanko narezan za zdrave sendviče. U trgovinama se može kupiti svježi ili dimljeni sejtan. Svježi je već djelimično kuhan i slan, a prethodno je mariniran u sojinom umaku, shoyu ili tamari. Može se pronaći u trgovinama sa makrobiotičkom i zdravom hranom ili naručiti putem interneta, a cijene se kreću oko 12 KM za 1 kg svježeg sejtana i oko 14 KM za 1 kg dimljenog. Ipak, najviše se isplati da ga sami napravite.

Gusto recepti za sejtan:

Domaći sejtan

Sastojci: 1 kg integralnog brašna, ½ l vode, so, biber, lovor i začini po želji

Priprema: Pomiješajte mikserom brašno i vodu pa nastavite da mijesite rukama. Dobijenu jufku umotajte u plastičnu foliju i stavite u frižider da odstoji pola sata. Izvadite tijesto i počnite ispiranje hladnom pa toplom vodom. Voda će biti bijela pa je potrebno da se ispira i mijesi dok voda ne bude čista. Dobit ćete masu nalik na gumu. Oblikujte sejtan po želji. Pripremite lonac i litar i po vode. Dodajte so, biber, lovor i začine po želji, pa kuhajte 45 minuta. Nakon toga, sejtan je spreman za upotrebu ili se može sačuvati nekoliko dana potopljen u vodi u frižideru.

Vrući sejtan

Sastojci: hladno cijeđeno maslinovo ulje za prženje, 400 g sirovog sejtana sječenog na kriške, ¼ šolje tabasco sosa, 3 kašike Neera sirupa*, ¼ šolje soka od limuna, ½ kašičice soli, 1 kašičica origana
Priprema: Zagrijte tanak sloj maslinovog ulja u tavi na srednju temperaturu. Propržite sejtan dok ne dobije svjetlosmeđu boju uz često miješanje. Dodajte tabasco, Neera sirup, sok od limuna, so i origano. Smanjite temperaturu na nisku i neka kuha 3 do 5 minuta.

*Neera ili kod nas češće Nera sirup je sirup od južnoameričke palme i javora koji se može kupiti u prodavnicama zdrave hrane, a služi za čišćenje organizma.

Sejtan s bijelim grahom

Priprema: 300 g sejtana, 200 g bijelog graha, 4 shiitake gljive, 1 glavica luka, prstohvat suhog bosiljka, maslinovo ulje, so i biber

Priprema: Grah očistite, isperite i stavite u lonac sa posoljenom vodom, poklopite i kuhajte na laganoj vatri dok ne omekša. Shiitake gljive namočite u zdjelicu s vodom i ostavite ih 15-ak minuta da omekšaju. Zatim im uklonite stabljike, a klobuke narežite na trakice. U tavu na vruće maslinovo ulje dodajte na trakice narezan luk i pržite dok ne omekša. Zatim dodajte sejtan narezan na kockice, shiitake gljive, poklopite i pirjajte oko pet minuta. Zatim dodajte kuhani bijeli grah, zajedno sa šoljicom tekućine u kojoj je kuhan, začinite solju, biberom i sušenim bosiljkom. Kuhajte poklopljeno, na laganoj vatri, oko pola sata i poslužite toplo.

Gwendolyn Reed, koju većina ljudi poznaje kao Ayo, rođena je u New Yorku, a u Sjevernoj Carolini živjela je do svoje 11. godine. Po zanimanju je medicinska sestra, ali ono u što smo se mi imali priliku uvjeriti jeste da je istinska obožavateljica hrane i odlična kuharica. U Sarajevo je stigla prije dvije godine sa mužem koji ovdje obavlja dužnost direktora USAID-a za BiH. Do sada su živjeli i radili u Africi, Aziji i Evropi, tako da se može reći da su „na točkovima” već preko 30 godina.
Razgovarala: Ines Mešević
U svoj dom nas je primila velikodušno, otvorenog srca, ali i kuhinje, gdje smo imali priliku isprobati samo neke od njenih delicija koje sama kombinira i pravi. Vesela i razdragana sitna ženica u jarko žutoj haljini nijednog trenutka nije dopustila da se osjećamo kao gosti, svaki čas nas je zapitkivala želimo li ovo ili ono, je li nam udobno, ukusno, toplo ili hladno. Odmah smo mogli zaključiti da je iz Bosne pokupila ono najbolje - domaćinski osjećaj. Svoju priču započela je najranijim sjećanjima na svoje roditelje i ono što je od njih naučila i naslijedila.

„Moja najranija sjećanja vezana su za ugodne mirise američke južnjačke kuhinje mojih roditelja. Sjećam se tih divnih aroma koje su dolazile iz naše male kuhinje gdje su moji roditelji miješali i pripremali razna jela od jednostavnih i skromnih začina. Oboje su bili kuhari, tako da sam cijeli život provela okružena hranom, začinima i divnim aromama. Tu vidim dosta sličnosti sa bosanskom kuhinjom, jer obje dijele ljubav za sporim kuhanjem uz dosta sočnih umaka. Mislim da svaki kuhar mora staviti svoj potpis na jelo koje pravi. Tako i ja činim svakodnevno, jako rijetko se vodim receptima, uvijek dodam nešto svoje. Divno je kreirati nešto lijepo, a ja to činim svaki dan u svojoj kuhinji. Kuham od pete godine svog života. Nisam mogla dohvatiti sudoper, a moja baka mi je postavljala kutije kako bih se mogla popeti. Prvo sam naučila pripremiti jaja i tako je sve počelo”, prisjeća se Ayo dok nam priprema pržene kolutove zelenih banana.

Ayo u svojoj kuhinji od svake tradicije uzima ponešto, miješa razne vrste kuhinja i pravi svoju malu kulinarsku oazu u kojoj smo i mi nakratko uživali.Iako rođena Amerikanka, Ayo nije izrazila želju da priča o američkoj kuhinji, jer kako kaže, jako malo se zna o prvobitnoj američkoj kuhinji tako da se slobodno može reći da ona u potpunosti i nema neku autentičnost.
„Amerika je nastala emigracijom ljudi pa je tako i kuhinja uveliko određena time, zapravo njihova kuhinja je samo refleksija okolnih država”, kaže. Zato se Ayo odlučila da sa našim čitaocima podijeli specifičnosti kuhinje koja ju je na njenim proputovanjima najviše dojmila, a to je afrička.

Egzotična afrička kuhinja

Afrika je po broju stanovnika i veličini (30 221 532 km²) drugi kontinent na svijetu sa 46 zemalja uključujući Madagaskar, odnosno 53 s otocima. Okružena je Sredozemnim morem, Sueckim kanalom i Crvenim morem na sjeveru, Indijskim okeanom na jugoistoku i Atlantskim okeanom na zapadu. Jedini je kontinent koji se prostire od južne do sjeverne temperaturne zone, a klima varira od tropske do subarktičke temperature na najvišim visoravnima. Bogatstvo tradicije, raznolikost geografskog prostora, arapski, evropski i azijski utjecaji odražavaju se i na raznolikost afričke kuhinje, njene osnovne sastojke, pripremu i kulinarske tehnike. Afrička kuhinja se oslanja na lokalne namirnice: voće, žitarice, povrće, mliječne i mesne proizvode, divljač, ribu iz dubina okeana koji i okružuju afrički kontinent.
Najčešće se koriste začini poput kardamona, kima, bibera, korijandera i sjemena crne gorušice. Osnovni sastojci afričke kuhinje su: jam (jestivi korijen), kasava, banane, riža i koštunjavo voće. U tropskim afričkim zemljama najviše se koriste mango, avokado i papaja.
Povrće se priprema na pari, miješaju se ljuti začini i korjenasto povrće, uživa se u umacima sa i bez mesa, piletini, a karakteristična je svestrana upotreba kikirikija, čak i u supama. Nezaobilazni su također i kukuruz, leća, grah i proso. Također, za intenzivan okus jela dosta koriste ulje kikirikija, kokosa i palme, dok im je mletački grah uz korjenasto povrće temelj zapadnoafričke kuhinje. Karakteristična afrička jela su bogati složenci iz jednog lonca s mesom ili ribom, te raznim pikantnim umacima. Fufu je također tipično afričko jelo, a priprema se od slatkog krompira i jama i najviše podsjeća na palentu. Sveprisutan je i cous-cous.

Senegalska kuhinja

Senegalska kuhinja za koju se Ayo odlučila pripada bogatoj kulinarskoj tradiciji Zapadne Afrike. U kuhinjama ovog dijela Afrike preovladavaju tehnike pripreme namirnica prženjem, pečenjem i kuhanjem. Na jelovniku obalnog područja zapadne Afrike često se nalaze ribe marinirane u đumbiru, paradajzu, biberu i pripremljene na ulju od kikirikija. Tako je tipično jelo senegalske kuhinje thiebou diene (riba i riža) i to im je glavno jelo. „Većina ljudi to jede svaki dan, a ja mislim da nijedno jelo ne bih mogla jesti svaki dan, ali to sigurno bih”, kaže. „Za pripremu uzmite svježu ribu (groupea) i prerežite je na komade, zatim je marinirajte čilijem, đumbirom, crnim biberom i peršunom. Zatim od toga napravite pastu i premažite komade ribe. Riba se prži u tavi, ali samo da malo promijeni boju. Zatim je ostavite sa strane. U tavu dodajte paradajz pire, so, biber, čili, đumbir, jet (smjesa iz ljuske okeanskih školjki koja je fermentirana). Možete staviti i malo tamarina koji daje okus sosu, zatim mrkvu, kupus, tikvu i sve to pomiješajte u taj sos. Kada se povrće skuha u sosu, izvadite ga i stavite sa strane. Zatim ribu vratite na tavu da se potpuno isprži. Na kraju rižu skuhajte u umaku koji je ostao poslije ribe i povrća”, objašnjava nam Ayo postupak.

Također vrlo često pripremaju i cous-cous od prosa koji služe kao prilog jelima od mesa i ribe.                                                                            „Naprosto obožavam senegalsku kuhinju. Uživam u okusu njihove hrane koja je malo pikantnija u odnosu na sve ostale kuhinje koje sam do sada isprobala. Ova kuhinja ima jak utjecaj francuske, jer su mnogo godina bili francuska kolonija koja je ostavila traga na svemu, pa i kulinarstvu”, priča Ayo dok nam služi bosansku kafu i kolač od mrkve koji je njenih ruku djelo. Kako je cijela regija okružena okeanima, i kuhinja im je većinom tako koncipirana. Tako se u njihovoj kuhinji dosta koristi morska hrana, tačnije razne vrste ribe. Senegal ima najbolju temperaturu vode za ribarenje na cijelom svijetu. U Senegalu je doručak nebitan, ali zato ručku posvećuju jako puno pažnje i tada spremaju dosta različitih jela. Za doručak jedu jako malo, otprilike se to uvijek svede na čaj sa mlijekom i šećerom, francuski hljeb sa puterom i džemom ili samo kroasan. To je tipična hrana za one koji žive u gradu, a u ruralnim područjima ljudi konzumiraju više žitarica, jer toga i sami dosta uzgajaju, a i njihova hrana treba biti malo jača, jer su to uglavnom ljudi koji po cijele dane rade u poljima.

Oni su svoje tradicionalne začine uklapali u jela i tako vremenom napravili neke autentične varijante jela. Kako koriste dosta kikirikija, nije rijetkost da kikiriki puter koriste skoro uz svako slano jelo. „Bogat je i jelima daje ukusan orašast okus, naročito jelima od mesa. Bez dodatka čilija i kikrikija nijedno jelo nije tako ukusno”, kaže naša sagovornica.

Začini i senegalski hljeb

Tradicionalni začini koji se koriste u senegalskoj kuhinji su metetu koji se najviše koristi u jelima sa ribom. Zatim su tu i začini poput čilija, cimeta, metvice, klinčića, gvinejskog bibera, đumbira. „U svom domu vrlo rado pripremam dosta afričkih jela, naročito senegalskih među kojima najviše volim fenegrik, cimet, mješavinu „all spice” koja se sastoji od dosta različitih začina (muškatni oraščić, cimet, klinčići, anis)”.

U Senegalu također njeguju tradiciju pravljenja hljeba kada cijele porodice sjede oko velike užarene tepsije (kante), na kojoj je razvučeno tijesto, pa na njega stavljaju razne vrste hrane, odnosno namirnica. Sve to na kraju komadaju i jedu rukama i uz to piju dosta kafe baš kao što to čini narod u Bosni. Skoro svu hranu pripremaju na vatri i pod sačevima u zemljanim posudama, što njihovu hranu čini sočnijom i ukusnijom, a tu bi se mogla naći i poveznica između Bosne i Afrike. „Svu hranu pripremaju na čistom puteru koji se dobije kada topite puter na laganoj vatri sve dok vam na površini ne ostane samo ulje. To zovu pročišćeni puter”, dodaje Ayo.

Još jedno jelo iz senegalske kuhinje za koje možemo reći da je tradicionalno je yassa - slano jelo od piletine. „Stavite piletinu u velikim komadima i dodajete luk, sirće, limun, biber i sve zajedno miješate. U toj marinadi je ostavite pola sata. Zatim piletinu izvadite i stavite je na gril, ali samo toliko da piletina poprimi miris dima s grila. Sklonite je i zajedno sa već pripremljenom marinadom stavljate u tavu i kuhate je u tome. Ovo jelo je zaista ukusno”, kaže Ayo koja ga rado priprema i u svom domu.

Kikiriki kolač i sok od đumbira

Afrička kuhinja generalno nije kuhinja koja u svojoj ponudi ima dosta slatkih jela. Oni nemaju peći, sve kuhaju na otvorenoj vatri. Uglavnom za desert vole pojesti svježe voće. Također dosta jedu voćne salate (jabuke, banane, mango, ananas i ostalo tropsko voće). „Oni dosta koriste kikiriki pa ćete u njihovoj kuhinji pronaći i ukusni karamelizirani kolač (peanut candy). Karamelizirate komade kikirikija u šećeru, pospete čokoladom i zatim to tako poslužujete. Taj kolač uveliko podsjeća na čokoladicu Snickers”, priča.  Danas na ulicama Senegala slatka peciva beignets prodaju se na svakom ćošku i to najčešće uz slatki čaj sa mlijekom. Također dosta konzumiraju francuska peciva (slatke kroasane ) zbog velikog utjecaja Francuske.

Uz jelo vole piti dosta soka i to najviše soka od đumbira. Ali nije im mrzak ni sok od cvijeta hibiskusa koji kuhaju, stavljaju šećer i piju ohlađen. Također dosta konzumiraju i baobabovo drvo - citrusno voće koje se siše. U skoro sva pića miješaju tamarin što pojačava okus. Uz sveprisutnu vodu i sokove, specijalitet zapadne Afrike je palmino vino, a najveća sličnost sa našom zemljom ogleda se u ispijanju kafe koju piju po cijeli dan.

Recepti Ayo Reed specijalno za Gusto:

Predjelo: Salata sa sirćetom

Sastojci: manja glavica salate, 5-6 listića peršuna, paprika (po pola žute, zelene i crvene narezane na štapiće), 4 kuhana jaja, veća konzerva tunjevine; Za dressing za salatu: 3 kašike maslinovog ulja, 2 kašike sirćeta, 1 kašika dijon senfa, so, biber, malo šećera ili ½ male kašike meda

Priprema: Pomiješajte sve sastojke za dressing. Na dasci isijecite salatu, peršun i paprike. Zatim svo povrće sastavite i dobro izmiješajte, pa salatu prelijte dresingom. Garnirajte je sa kuhanim jajima i tunjevinom.

Glavno jelo: Mafe (pileći paprikaš sa kikirikijem)

Sastojci: 1 kg piletine sa kostima, 2 kašike ulja, luk (očišćen i izgnječen), 6 češanja bijelog luka (izgnječenog), malo soli, 1 mala kašika crnog bibera, 1-2 male kašike čilija u prahu, 2 kašike paradajz koncentrata, 2 manja svježa paradajza, ¾ šolje kikiriki putera, ½ kg svježeg špinata

Priprema: Začinite piletinu sa soli, biberom i čilijem, pa ostavite da stoji najmanje dva sata ili preko noći. U većoj tavi na laganoj temperaturi zagrijte ulje pa dodajte luk, bijeli luk i paradajz. Kuhajte dok luk ne omekša 10-ak minuta. Zatim dodajte komade piletine i smanjite temperaturu još malo kako bi se piletina malo krčkala u sopstvenoj marinadi. Dodajte dvije šolje vode i koncentrat paradajza. Povećajte temperaturu kako bi se piletina u potpunosti skuhala. U manju posudu stavite kikiriki puter i dodajite vode dok ne postane malo tečniji. Zatim ulijte u pileći paprikaš i miješajte dok se ne sjedini sa piletinom. Kuhajte jelo dok piletina ne bude potpuno skuhana. Smanjite temperaturu i povremeno promiješajte da se jelo ne bi zalijepilo. Pred kraj kuhanja dodajte špinat i kuhajte sve zajedno dok špinat ne omekša. Jelo možete poslužiti uz rižu ili cous-cous.

Desert: Beignets

Sastojci: 2 šolje brašna, 2 kašičice praška za pecivo, 2 kašike šećera, 1 kašičica soli, šolja i po mlijeka, 2 kašike ulja, 1 jaje, 2 šolje ulja za prženje

Priprema: U većoj posudi pomiješajte brašno, prašak za pecivo, šećer, so, ½ šolje mlijeka, 2 kašike ulja i jaje. Sve dobro miješajte dok masa ne bude glatka. Zatim dodajte preostalo mlijeko i još jednom dobro izmiješajte. Zatim tijesto velikom kašikom „bacajte” na toplo ulje. Pržite ga dok ne dobije zlatno-smeđu boju (4-6 minuta) i zatim okrenite na drugu stranu. Zatim izvadite iz ulja i stavite na papir da odstranite suvišnu masnoću. Možete ih poslužiti uz džem, voćni sirup ili samo posute sa šećerom u prahu.

Brzi recept iz kuhinje Ayo Reed: Japanski kiseli krastavci (Japanese pickles)

Sastojci: Krastavci (ili povrće po želji), japansko sirće (razblaženo jabukovo sirće)

Priprema: Izrežite krastavce na kolutove, posolite ih i pustite neka stoje 1h u cjediljki. Zatim ih dobro ocijedite i poslažite u teglu, zalijte ih sirćetom, promućkajte teglu nekoliko puta i ostavite neka stoji najmanje pola sata. Što duže stoje bolji su, ali ih možete jesti već nakon pola sata.

Kineski kupus je zeleno lisnato povrće, izrazito bogato mnogim važnim nutrijentima, uključujući vitamine, minerale i karotenoide.

Pripremila: Ivana Jokić

Prirodna apoteka

Kako i samo ime otkriva, Kinezi su počeli prvi upotrebljavati ovo povrće za pripremu jela ugodnog i nježnog okusa. Početkom 20. vijeka biljka se proširila u Koreju i Japan, a sada je kineski kupus poznat u cijelome svijetu i dostupan u skoro svakom supermarketu.

Ovo hranjivo povrće nije samo ukusno nego i zdravo. Kineski kupus osigurava dovoljan unos vitamina, neophodnih za naše zdravlje. Vitamin A nalazi se u ovom povrću i zaslužan je za pravilno funkcionisanje imunog sistema, dobar vid, rast kostiju i zuba, dok vitamin K, kojim je također bogat kineski kupus, igra važnu ulogu u procesu koagulacije krvi. Osim toga, bogat je i vitaminom C i D. Pored vitamina i minerala kineski kupus je značajan izvor karotenoida poput beta-karotena. Karotenoidi pomažu u liječenju očnih bolesti kao što su glaukoma i degeneracija oka.

Sočni zeleni listovi kineskog kupusa imaju odličan okus i idealni su za pripremu salata i juha. Budući da je bogat biljnim bjelančevinama, ovo je super izbor za zimsku svježu salatu. Prilikom kuhanja nema tako jak kupusni miris, a i okus mu je znatno blaži od običnog kupusa. Kineski kupus je vrlo niskokalorična namirnica, što je čini idealnom za sve koji žele ostati vitki. Dobro se slaže sa maslinovim ili uljem od repice, te sa paradajzom, paprikom i zrnevljem kukuruza.

Gusto savjet: Kineski kupus je odličan izvor dijetalnih vlakana, ne sadrži masti i ima nizak sadržaj natrija.

Matovilac: sitna, ali vrijedna sezonska salata

Matovilac je sitna jednogodišnja biljka koja se uzgaja kao salata i vrlo je rasprostranjena na cijeloj sjevernoj Zemljinoj polulopti. Listići su joj složeni u rozetu. Ovo je uglavnom proljetna salata, ali ako se zasadi u augustu, prispijeva u kasnu jesen i zimu, što je čini rijetkom svježom namirnicom u hladnijim sezonama. Još od 17. vijeka uzgaja se u dvorišnim baštama, ali veoma često slasni matovilac raste i samoniklo na nezagađenim livadama.

Matovilac je izuzetno vrijedna namirnica jer sadrži mnogo željeza, vitamina C i provitamina A. Ova salata pomaže u snižavanju kolesterola i prevenciji raka, te je idealna dijetalna namirnica. Bogat je izvor kalija, s vrlo malo natrija. Sadrži i povoljan odnos kalcija, magnezija i fosfora koji doprinose balansiranom dnevnom unosu ovih makrominerala. Zahvaljujući dobrom sastavu folne kiseline, matovilac je izrsna salata za žene, a ostali vitamini B kompleksa i vitamin C čine ga antistresnom namirnicom, korisnom za nervni sistem.

Matovilac je najzdraviji pripremljen sirov, kao salata, iako ga u nekim zemljama kratko dinstaju na puteru ili od njega pripremaju krem čorbu. Što su listovi mlađi, to su slađi za jelo. Čim se javi stabljika, listovi više nisu tako ukusni za jelo.

Gusto savjet: Oni koji su probali samonikli matovilac kažu da je još ukusniji i aromatičniji od uzgojenog, ali ga je sve teže naći.

Gusto recepti sa kineskim kupusom i matovilcem:

Salata sa kineskim kupusom

Sastojci: 150 g kineskog kupusa, 120 g poljske salate, 200 g cvekle, 1-2 mandarine u kriškama, 20 badema, mješavina svježeg začinskog bilja, 2 kašike ulja, 2 kašike jabukovog sirćeta, bijelog balsamica ili sirćeta sa biljem, mljeveni biber po ukusu

Priprema: Kineski kupus isijecite na trake, poljsku salatu iscjepkajte na veličinu zalogaja, a cveklu isijecite na kockice. Bademe također isjeckajte na što sitnije komadiće. Sve sastojke zatim pomiješajte.

Sarmice sa kineskim kupusom

Sastojci: mala glavica kineskog kupusa (oko 500 g), 200 g mljevenog miješanog mesa, 2 kašike kuhane riže, sitno nasjeckana glavica luka, so, biber, majčina dušica, 20 g maslaca; Za umak: kašika čili umaka ili malo ljute papričice, 4 kašike slatkog vrhnja

Priprema: Listove kineskog kupusa odrežite i kratko prokuhajte u kipućoj vodi. Mljeveno meso pomiješajte s rižom, lukom i začinima. Čili umak pomiješajte s vrhnjem. 3-4 lista kupusa stavite jedan na drugi i nadjenite ih mesom (dobit ćete otprilike 6 sarmi). Zavijte sarme i stavite ih uspravno. Odrežite komad folije za pečenje tako da bude za otprilike 30 cm veći od 3×2 sarme. Zatvorite foliju s jedne strane. Na svaku sarmu stavite komadić maslaca i smjestite je u foliju. Nagnite foliju, ulijte u nju umak i zatvorite je i na drugom kraju. Sarme zamotane u foliju položite na hladnu rešetku i foliju izbodite iglom. Pecite u prethodno zagrijanoj pećnici oko 30 minuta na temperaturi od 200°C . Foliju izvadite na pladanj, otvorite je na jednoj strani i pažljivo istresite sarmice s umakom.

Matovilac salata sa šunkom

Sastojci: 250 g kuhane šunke, 100 g kiselih krastavaca, 100 g matovilca, 200 g kukuruza šećerca, 300 g graška; Za salatni preljev: 100 ml vode, 1 kašika octa, 2 kašika ulja, 2 kašike začina za povrće

Priprema: Kuhanu šunku narežite na tanje rezance, a krastavce na tanke kolutiće. Matovilac očistite i operite. Dodajte ocijeđeni kukuruz šećerac i grašak te sve lagano izmiješajte. Pomiješajte začin za povrće u salatu s vodom i octom te ostavite neka odstoji oko 15 minuta. Zatim umiješajte ulje, a preljev prelijte preko salate neposredno prije posluživanje.

Rižoto sa matovilcem

Sastojci: 1 glavica luka, 180 g riže, 2 dl supe, 1 dl bijelog vina, 150 g matovilca, 50 g parmezana u komadu, so, biber

Priprema: Na zagrijanom puteru miješajući propržite sitno isjeckan luk i rižu. Zalijte polovinom supe i vina, pustite da prokuha, pa miješajući kuhajte oko 20 minuta, dodavajući postupno preostalu supu i vino. Očistite i operite matovilac, pa ga isijecite na komade. Narendajte parmezan, pa polovinu umiješajte u rižoto. Posolite i pobiberite. Matovilac umiješajte u rižoto i pustite da se kratko zagrije. Pospite preostalim parmezanom.

Oktobar je, mjesec kada se u Munchenu održava najveći festival piva i hrane na svijetu - Oktoberfest. Pored piva (kojeg se popije više od 5 miliona litara!), druga najpopularnija namirnica ovog festivala su kobasice (pojede ih se preko 200 hiljada pari!). Ovakvi podaci nisu slučajni, budući da su kobasice jedna od oktobarskih sezonskih namirnica.
Pripremio: Adnan Učambarlić

Kobasice su mesna prerađevina pripravljena od mljevenog mesa, masti, soli i začina, upakovanih u ovitak za kobasice. Ovici se tradicionalno prave od životinjskih crijeva, ali se mogu koristiti i želuci svinja, jednjak goveda i svinja, i sl. U industrijskoj proizvodnji koriste se vještački ovici.

Pravljenje kobasica je jedan od tradicionalnih načina očuvanja hrane, a prezerviraju se salamurenjem, sušenjem ili dimljenjem. Mogu se podijeliti na osnovu kriterija održivosti (trajne, polutrajne i kratkotrajne) i načina tehnološke obrade (termički obrađene, fermentirane, sušene).

Glavni i osnovni sastojak kobasica je, naravno, meso. Na našim prostorima u izradi domaćih kobasica tradicionalno se koriste junetina i svinjetina. Ipak, to ne znači i da se ne prave od drugih vrsta mesa. Tako imamo i kobasice od mesa divljači, peradi, riba, konjetine, janjetine, jaretine, pa čak i od kunića.

Začini za kobasice

Ostali sastojci kobasica su začini, so i šećer. Tokom pripreme fila dodaju se u malom omjeru i ne utječu previše na volumen smjese za punjenje crijeva. Ipak, imaju veoma važno značenje za stvaranje karakterističnog okusa, mirisa i boje kobasica. Osim toga, poznato je da neke vrste začina imaju antibakterijska svojstva (bijeli luk, biber), pa utječu na rok upotrebe kobasica. Uglavnom se koriste sušena žalfija, majčina dušica, mažuran, ruzmarin i lovorov list. Čuvaju se u hermetički zatvorenim posudama na suhom i tamnom mjestu.

Gusto zanimljivost: Svjetlo, zrak i vlaga najveći su neprijatelji začinima, pa smanjuju rok upotrebe. Ako se čuvaju na odgovarajućem mjestu i u prikladnoj posudi sa poklopcem, rok upotrebe je do pola godine.

Od svježih začina u pripremi kobasica najčešće se koriste usitnjeno peršunovo lišće i mljeveni bijeli luk. Također, prilikom izrade, treba izbjegavati izravno dodavanje mljevenog bijelog luka u smjesu za kobasice, jer utječe na promjenu boje fila i uzrokuje kiselkast okus. Zbog toga ga treba pola sata prije miješanja fila samljeti i promiješati u manjoj količini mlake vode. Tako odstajala voda sa bijelim lukom neposredno prije izrade fila procijedi se i postupno ulijeva tokom miješanja smjese sa ostalim sastojcima.
Od ostalih začina najčešće se koriste muškatni oraščić, đumbir, piment, crni i bijeli biber te slatka i ljuta crvena paprika. Preporučuje se da se u smjesu za izradu kobasica dodaju svježe mljeveni, odnosno smrvljeni u avanu.

Ne može bez soli

Nakon mesa, jedan od najvažnijih sastojaka u izradi kobasica je so. Njena je uloga da kobasici da poželjan okus, spriječi razvoj mikroorganizama i pomoću dima utječe na stvaranje organoleptičkih svojstava trajne kobasice. Iako se za izradu kobasica u domaćinstvu više koristi kuhinjska so, pravi poznavaoci više preporučuju upotrebu grube morske (nejodirane) soli, koju prethodno treba samljeti ili usitniti u avanu. Ipak, bez obzira na vrstu soli, potrebno je da ona bude suha, jer se korištenjem vlažne soli može pogriješiti u određivanju omjera.

Gusto jesenja kuhinja - recepti s kobasicama:

Currywurst - kobasice sa kečapom i curryem

Sastojci: 600 g kobasica (goveđih ili junećih), 600 g pomfrita, kečap, ulje, so, curry prah

Priprema: U širokoj tavi ugrijte ulje, dodajte kobasice te ih na srednje jakoj vatri ispecite sa svih strana. Pečene kobasice narežite na tanke kriške, rasporedite u prikladne tanjire, obilno prelijte kečapom i posipite curry prahom. Uz kobasice poslužite i pomfrit.

Roštiljske kobasice sa povrćem i palentom

Sastojci: 500 g kobasica za roštilj, 240 g palente, 1 glavica luka, 1 svježa crvena paprika, 100 ml suhog bijelog vina, 30 g putera, 2 režnja bijelog luka, 1 grančica ruzmarina, ekstra djevičansko maslinovo ulje, so i biber

Priprema: Povrće očistite, luk narežite na trakice, papriku na prutiće, a bijeli luk protisnite. U tavu, na dvije-tri kašike ugrijanog maslinovog ulja, dodajte luk, papriku, protisnuti bijeli luk i grančicu ruzmarina, posolite, promiješajte i pržite na srednje jakoj vatri dok povrće malo ne omekša. Nakon 3-4 minute ulijte bijelo vino i pričekajte da napola ispari. Za to vrijeme na roštilj ili roštilj tavu stavite kobasice i pecite ih sa svih strana, a u lonac sa vrelom i posoljenom vodom stavite puter, dodajte palentu, dobro promiješajte da ne ostanu grudvice i kuhajte po uputama na pakiranju. Nakon 10-15 minuta ugasite vatru i na tanjire prvo stavite palentu, pored nje povrće koje malo pobiberite, a preko povrća rasporedite kobasice i poslužite.

Jambalaya

Sastojci: 350 g svinjskog ili junećeg filea, 100 g domaćih kobasica, 1 glavica luka, 1 stabljika celera, 100 g kobasica češnjovki, 150 g riže dugog zrna, ½ kašičice mljevene crvene paprike, ½ kašičice kurkume, 2 kašičice mljevenog đumbira, ½ limuna, 300 ml kokošjeg temeljca, 100 g očišćenih repova morskih kozica, ulje, so i biber

Priprema: Kobasice narežite na kolutiće, a file na jednake kockice i posolite ga. U tavi ugrijte ulje, dodajte meso, popržite sa svih strana i izvadite na stranu. Na masnoću od prženja dodajte sjeckani luk, na kockice narezanu stabljiku celera, malo posolite i na laganoj vatri pržite dok povrće ne omekša, te i njega premjestite u zdjelu s mesom. Zatim u tavu stavite na kolutiće narezane domaće kobasice i češnjovke (po potrebi dolijte malo ulja), propržite ih da dobiju smeđu boju, te i njih premjestite u zdjelu s mesom. Zatim u tavu, na preostalu masnoću, dodajte rižu i pržite je da upije dio masnoće. Dodajte mljevenu crvenu papriku, kurkumu, mljeveni sušeni đumbir, biber, te sve zajedno izmiješajte. Kada začini zamirišu, u tavu ulijte limunov sok, kokošji temeljac, dodajte proprženo meso, povrće i kobasice, izmiješajte sastojke, dodajte očišćene repove morskih kozica, poklopite i na slaboj vatri kuhajte 20-ak minuta, odnosno dok ne nestane tekućine.

Krompir gulaš sa kobasicama

Sastojci: 1 kg krompira, 3 kobasice, 4 ocijeđena pelat paradajza, 3 glavice luka, 100 ml suhog bijelog vina, 20 g masti, 1 kašika brašna, 1 lovorov list, so i biber

Priprema: Luk nasjeckajte, pelate grubo narežite, kobasice narežite na kolutiće, a krompir ogulite i narežite na kriške. U lonac, na ugrijanu mast, dodajte luk, kobasice, promiješajte sastojke i pržite ih dok luk malo ne omekša. Nakon 10-ak minuta ulijte bijelo vino, dodajte lovorov list, promiješajte i pirjajte 10-ak minuta dok vino napola ne ispari. Zatim dodajte krompir, pelate, ulijte toliko vode da prekrije sastojke i, kada provri, kuhajte na laganoj vatri. Nakon 45 minuta u zdjelicu stavite kašiku brašna, ulijte 120 ml hladne vode i izmiješajte sastojke, pazeći da ne ostanu grudvice. Dobivenu mješavinu ulijte u lonac, začinite solju i biberom, promiješajte i ostavite da kuha još jednu, dvije minute.
Omlet sa kobasicama i paradajzom

Sastojci: 8 jaja, 4 paradajza, 200 g kobasica češnjovki, 1 glavica luka, 2 režnja bijelog luka, 1 kašika sjeckanog peršuna, 20 g putera, so i biber

Priprema: Bijeli luk protisnite, paradajz, luk i kobasice narežite na kolutove, a jaja razbijte u zdjelu i umutite ih. U tavu, na dvije kašike ugrijanog maslinovog ulja, dodajte narezani paradajz i luk, protisnuti bijeli luk i pirjajte na srednje jakoj vatri 4-5 minuta. Za to vrijeme u zasebnu manju tavu, na malo ugrijanog maslinovog ulja, dodajte kolutove kobasica i pržite na srednje jakoj vatri 4-5 minuta. Zatim pržene kobasice i pirjano povrće izvadite na stranu. U tavu u kojoj ste pržili kobasice, na masnoću od prženja dodajte puter, ulijte dio umućenih jaja i pecite male omlete. Gotove omlete premjestite na tanjire i filujte ih pirjanim povrćem i prženim kobasicama.

Ragu juha od kobasica i povrća

Sastojci: 4 velike safalade (barene kobasice), 100 g brokule, 100 g karfiola, 100 g prase, 100 g mrkve, 100 g krompira, 2 dl vrhnja za kuhanje, 20 g putera, 1 kašika brašna, 1 kašika kosanog peršuna, so i biber

Priprema: Safaladu narežite na kolutove, povrće usitnite i stavite da se kuha. Dodajte puter, vrhnje i brašno. Kada provri, dodajte i začine. Ostavite da malo odstoji i poslužite toplo.

Rigatoni sa mladim bobom i kobasicom

Sastojci: 300 g tjestenine (rigatoni ili penne), 250 g kobasice, 450 ml pasiranog paradajza, 5 kašika koncentrata paradajza, 50 ml mesnog temeljca, 150 g mladog boba (svježeg ili smrznutog), 250 g prase, 1 kašičica mješavine mediteranskih trava, 30 g parmezana, maslinovo ulje, so i biber

Priprema: U loncu sa dosta slane vrele vode, po uputama na pakiranju skuhajte tjesteninu i ocijedite. Kobasicu prerežite po dužini i narežite na pola centimetra debele kriške. U zdjelu stavite pasirani paradajz, koncentrat paradajza, mesni temeljac, začinite solju i biberom, te dobro izmiješajte. Zatim dodajte ocijeđenu tjesteninu, bob, malo maslinovog ulja, narezanu mesnu kobasicu, prasu narezanu na kolutiće, začinite mediteranskim travama i izmiješajte sastojke. Sve zajedno premjestite u vatrostalnu posudu, te stavite u pećnicu zagrijanu na 190°C, 15-20 minuta. Zapečene rigatone stavite na tanjire, pospite naribanim parmezanom i poslužite.

Torta s kobasicama, paradajzom i mozzarellom

Sastojci: 250 g svježeg prhkog tijesta, 100 ml mlijeka, 250 ml vrhnja za kuhanje, 200 g domaće svježe kobasice, 200 g pelat paradajza, 125 g mozzarelle, 4 jaja, 60 g sira ribanca ili parmezana, ½ kašičice sušenog bosiljka, ½ kašičice sušenog origana

Priprema: Meso kobasica istisnite iz ovitka, sir ribanac ili parmezan naribajte, mozzarellu narežite na kockice, a pelate na četvrtine. Svježe prhko tijesto zajedno sa papirom za pečenje stavite u kalup za pite, u jednu zdjelicu razbijte dvoje jaja, a u drugu odvojite dva žumanca. Prhko tijesto po dnu izbodite viljuškom i stavite u pećnicu, zagrijanu na 180°C, 10-ak minuta. Tijesto izvadite iz pećnice i ostavite ga da se hladi, a za to vrijeme u zdjelu stavite jaja i žumanca, ulijte vrhnje za kuhanje i mlijeko, začinite origanom, bosiljkom, solju i biberom, dodajte naribani sir i sastojke dobro izmiješajte. Dobivenu smjesu prelijte preko tijesta, po smjesi složite narezani paradajz, kockice mozzarelle, komadiće mesa kobasica i stavite u pećnicu zagrijanu na 180°C, na 35 minuta. Gotovu tortu ostavite da se malo ohladi i poslužite.

Zapečene kobasice sa krompirom

Sastojci: 400 g kobasica (kranjskih),  600 g krompira, 50 ml bijelog vina, 100 ml kiselog ili vrhnja za kuhanje, 20 g brašna, 1 kašika sjeckanog peršuna, maslinovo ulje, so i biber

Priprema: Krompir u kori stavite u hladnu vodu da se kuha, a kada provri, kuhajte dok ne omekša (pazite da se ne prekuha). Mesne kobasice stavite u vrelu vodu, kuhajte ih 20-ak minuta, izvadite ih iz lonca, ohladite i narežite na duguljaste kriške. Kuhani krompir ocijedite, ostavite da se malo ohladi, te ga ogulite i narežite na kriške debljine 1 cm. Na dno vatrostalne posude ulijte malo maslinovog ulja te naizmjenice slažite krompir i kobasice. Zatim u zdjelu stavite vrhnje, ulijte bijelo vino, 50 ml maslinovog ulja, dodajte brašno, sjeckani peršun, začinite solju i biberom, te sve zajedno dobro izmiješajte. Dobivenom smjesom prelijte krompir i kobasice te stavite u pećnicu zagrijanu na 200°C na oko pola sata.

Zapečene kobasice sa jajima

Sastojci: 150 g glatkog brašna, 1 kašičica soli, 3 jaja, 3 dl mlijeka, ½ kašičice praška za pecivo, 1 kašika putera, sitno nasjeckan svježi peršun, 150 g pancete ili pršuta, 6 kranjskih kobasica

Priprema: Uključite pećnicu na 200°C. Promiješajte jaja, so i brašno sa pecivom. U tu smjesu lagano umiješajte mlijeko pa ostavite da smjesa malo odleži. Za to vrijeme omotajte kobasice pancetom. U vatrostalnoj posudi otopite puter pa zapecite obmotane kobasice s obje strane.

Zapečene kobasice izvadite te prelijte pripremljenom smjesom, pospite nasjeckanim peršunom. Pecite na 200°C oko pola sata, dok ne porumene.

Kada se ulicama počne širiti neobičan miris dunja, jasno je da je jesen stigla. Dunja je voćka koja je bila popularna još kod starih Grka, a potiče iz jugozapadne Azije dok se samonikla pojavljuje u srednjoj Evropi. Poznata je i pod nazivom sidonijska kruška. Dunje se često mogu naći u zapuštenim vrtovima, jer nemaju preveliku komercijalnu vrijednost.

Pripremila: Ivana Jokić

Obavezna termička obrada

Plod dunje je u obliku jabuke ili kruške, zlatnožute do crvene boje, pokriven dlačicama koje se lako skidaju. Sirovo meso dunje je tvrdo i trpko-kiselog okusa. Dunje se ne mogu konzumirati sirove, već kuhane ili pečene. Zbog velike količine pektina u njezinoj kori, dunje se kuhaju i koriste za pripremu kompota, želea, marmelada i voćnih kašica. U Španiji se dunja kuha zajedno sa šećerom kako bi se dobila voćna poslastica, odnosno sir od dunja, koji se zatim hladi i reže na ploške te poslužuje samostalno kao slastica ili uz mekane sireve, u Dubrovniku se ovaj specijalitet zove “kotunjata”. Dunja koju mi poznajemo razlikuje se od dunje iz zapadne Azije i tropskih područja, gdje je mekša i sočnija.

Dunja je veoma dobar izvor vitamina C, međutim, ova voćka (vjerovatno jer se ne jede svježa) se izuzetno rijetko pojavljuje u trgovinama.

Gusto zanimljivost: Riječ marmelada potiče od portugalske riječi za dunju - marmelo.

Kruška: sjajna kombinacija sa sirom

Kruška je sočna voćka koja izuzetno ljekovito djeluje na zdravlje probavnog i kardiovaskularnog sistema. Kada se jede svježa, obavezno treba ostaviti koru koja je bogata dijetalnim vlaknima. Kruške se mogu konzumirati samostalno ili u kombinaciji s jakim sirevima poput gorgonzole ili  parmezana. Odličan su dodatak jesenskim i zimskim salatama, a sok od ove voćke dobar je izvor energije prikladan za dijabetičare.

Kuhane kruške dobro idu uz slana jela kao dodatak specijalitetima od divljači i patke, ali i u pirjanim jelima od teletine. Kruške se mogu konzervirati sa šećerom u obliku kompota i džema ili s octom uz dodatak sjemenki gorušice i hrena. Nije dobro kupovati prezrele kruške sa tamno žutim plodovima i smeđim mrljama jer brzo propadaju i gube vitamine.

Gusto savjet: Prije kuhanja kruške se gule. S obzirom da kruške nakon guljenja brzo mijenjaju boju, potrebno im je površinu natrljati limunovim sokom ili ih staviti u limunom zakiseljenu vodu.

Gusto recepti sa dunjama i kruškama:

Kotunjata

Sastojci: 2 kg očišćenih dunja, 600 g šećera, 1 limun, ulje

Priprema: Dunje operite, ogulite, prerežite napola, očistite od sjemenki, narežite na kockice i kuhajte u vodi dok ne omekšaju. Kuhane dunje propasirajte i kuhajte na laganoj vatri 15 minuta. Umiješajte limunov sok, šećer i nastavite kuhati uz neprekidno miješanje još 30-ak minuta. Topli sir od dunja izlijte u odgovarajuće kalupe koje ste prethodno premazali uljem. Dobro ohladite, istresite iz kalupa i narežite. Kotunjatu poslužite uz očišćene polovice oraha.

Kolač sa dunjama

Sastojci: 300 g mljevenog keksa, 100 ml soka od narandže, 400 g šećera, 200 g margarina, 1 kg dunja, 100 g krupno mljevenih oraha, 2 kesice šlaga

Priprema: Polovinu margarina i 100 g šećera izmiksajte. Dodajte keks i prelijte sokom. Zamijesite kompaktnu smjesu, zatim od nje napravite donju koru debljine oko 15 mm. Dunje ogulite, isijecite na kriške i prelijte sa 400 ml vode. Kuhajte dok dunje ne omekšaju. 300 g šećera ušpinujte sa 5 kašika vode u kojoj su se kuhale dunje. Kada šećer bude ušpinovan, dodajte dunje koje ste prethodno izblendirali. Kuhajte još 20 minuta, zatim dodajte orahe i 100 g margarina. Dobro promiješajte i prohladite, zatim sipajte preko kore od keksa. Šlag pripremite po uputstvu sa kesice, zatim ukrasite kolač. Kolač se treba ohladiti prije služenja.

Salata sa kruškama

Sastojci: 2 kruške, 100 g špinata, 10 oraha, sok 1 limuna, 2 kašike maslinovog ulja

Priprema: Operite i ogulite kruške, sitno ih isjeckajte i poprskajte sokom od limuna. Grubo isitnite orahe. Operite i isitnite špinat. Prosušite ga i stavite u zdjelu za salatu, a odozgo rasporedite komadiće kruške. Posolite, pobiberite i začinite uljem. Pospite salatu orasima i odmah poslužite.

Torta sa kruškama

Sastojci: Za tijesto: 50 g margarina, 3 kašike kakaa, 4 jajeta, 80 g šećera, 50 g gustina, 1 kesica praška za pecivo; Za fil 1: 500 g krušaka, 8 kašika šećera, 5 kašika gustina, 0,1 l vode; Za fil 2: 0,5 l slatkog vrhnja

Priprema: Razdvojite bjelanca i žumanca. Bjelanca umutite u čvrst snijeg sa 4 kašike hladne vode. U omekšali margarin dodajte kakao, a zatim šećer, jedno po jedno žumance i malo soli i sve izmiješajte mikserom. Gustin i prašak za pecivo pomiješajte s brašnom, pa dodajite smjesi i dalje miješajući. Na kraju dodajte umućena bjelanca i sve promiješajte ručno. Masu ulijte u namašćeni i pobrašnjeni kalup i tijesto pecite u pećnici na 180°C oko 40 minuta. Pečeno tijesto ostavite još petnaestak minuta u kalupu da se hladi, pa ga poslije prepolovite. Kruške ogulite i što sitnije isjeckajte, dodajte šećer i ostavite da puste sok. Prebacite ih zajedno sa sokom koji su pustile u manju šerpu za kuhanje i dodajte vodu, pa gustin te ukuhajte gušći fil.

Za drugi fil mikserom umutite slatko vrhnje. Na jednu koru tijesta rasporedite fil od krušaka, po tome rasporedite dio drugog fila od umućenog slatkog vrhnja, na to stavite drugu koru tijesta i cijelu tortu potom premažite sa ostatkom umućenog slatkog vrhnja.

Nedjeljni ručak 1:

Predjelo: Riža sa paradajzom i morskim kozicama

Sastojci:
300 g riže
4 paradajza
12 svježih morskih kozica
1 glavica crvenog luka
2 režnja bijelog luka
1 kašika sjeckanog peršuna
1 kašičica sušene majčine dušice
1 list lovora
ekstra djevičansko maslinovo ulje
so

Priprema: Luk naribajte na fini ribež, bijeli luk protisnite, a paradajz narežite na kolutove. U lonac stavite rižu, ulijte vodu, posolite, dodajte naribani luk, majčinu dušicu, lovorov list, stavite na vatru i kad provri, rižu kuhajte po uputama na pakiranju. Za to vrijeme na roštilj ili roštilj tavu stavite kolutove paradajza i morske kozice, pecite ih sa svake strane tri-četiri minute te stavite na stranu, na toplo.
Kuhanu rižu ocijedite, premjestite je na pladanj za posluživanje i preko nje rasporedite pečene kolutove paradajza i morske kozice. Zatim u ugrijanu tavu ulijte 150 ml maslinovog ulja, dodajte sjeckani peršun i protisnuti bijeli luk, promiješajte i čim bijeli luk zamiriše, umak prelijte preko riže, paradajza i kozica. Poslužite odmah.

Glavno jelo: Pržena marinirana riba

Sastojci:
750g ribe
ulje za prženje
2 luka
5-6 režnjeva bijelog luka
malo peršuna
čaša vode
½ čaše vinskog octa
nekoliko zrna bibera

Priprema: Ispržite dobro bilo koju ribu na ulju. Zatim na istom ulju zapržite dva lisnato izrezana luka (za 750g ribe) i dodajte bijeli luk i sitno isjeckani peršun. Sve to odmah zalijte sa čašom vode i pola čaše vinskog octa i dodajte nekoliko zrna bibera. Sve mora da kuha 15 minuta, a zatim pustite da se ohladi. Složite na tanjir i polijte ohlađenim sokom.

Desert: Maraskino sladoled

Sastojci:
1 l slatke pavlake
350 g šećera
2 kašike likera maraskino
30 g mljevenog gorkog badema
2 štangle čokolade
sok od jagoda

Priprema: Čvrsto ulupajte pavlaku i pomiješajte postepeno sa 350 g šećera. Dodajte u tu masu maraskino i mljeveni gorki badem. Masu podijelite na tri dijela. U jedan sipajte sok od jagoda, u drugi rendanu čokoladu. Treći ostavite bijel. Mase možete sipati istovremeno u isti kalup i tako ostaviti u zamrzivač da se stegne.

Nedjeljni ručak 2:

Predjelo: Juha od tikvica s jogurtom

Sastojci:
200 ml tekućeg jogurta
1 kg tikvica
2 poriluka (samo bijeli dio)
2 režnja bijelog luka
1 kašika sjeckanog bosiljka
600 ml povrtne juhe
1 kašičica mljevene crvene paprike
ekstra djevičansko maslinovo ulje
so

Priprema: U lonac stavite 2-3 kašike maslinovog ulja, dodajte očišćen i na trakice narezan bijeli dio poriluka, malo ga posolite, dodajte protisnuti bijeli luk i sve zajedno na laganoj vatri pirjajte dok ne omekša. Zatim dodajte očišćenu i naribanu tikvicu, sjeckani bosiljak i sve zajedno pirjajte, povremeno miješajući, 3-4 minute. Potom ulijte povrtnu juhu, promiješajte sastojke i kada provri na laganoj vatri sve zajedno kuhajte još 10-ak minuta. Na kraju u juhu umiješajte jogurt i ostavite da još jednom provri. Gotovu juhu stavite u tanjire i pospite sa malo crvene paprike.
Glavno jelo: Tikvice punjene puretinom i povrćem

Sastojci:
4 srednje tikvice
400 g purećih prsa
1 glavica crvenog luka
2 režnja bijelog luka
1 dl pirea od paradajza
1 dl bijelog vina
250 g miješanog povrća
1 kašičica origana
1 kašika kosanog peršuna
150 g naribanog sira
maslinovo ulje
so
biber

Priprema: U tavu dodajte maslinovog ulja, pirjajte sitno kosani crveni luk da postane staklast. Istovremeno raspolovite tikvice i izdubite ih. Na poprženi luk dodajte puretinu nasjeckanu na kockice, usitnjeni bijeli luk, malo bijelog vina, blanširano miješano povrće (kelj, mrkva…), sitno kosani peršun, prstohvat origana i pire od paradajza. Začinite solju i biberom i pustite da malo prokuha. U međuvremenu nauljite vatrostalnu posudu maslinovim uljem te u nju položite tikvice, začinite solju i biberom i nadjenite pirjanim povrćem. Preko njih naribajte sira i poslužite.

Desert: Pita od višanja

Sastojci:
Za tijesto:
200 g brašna
100 g putera
½  kašičice soli
1 kašika šećera u prahu
jaje
vode po potrebi

Za fil:
250 g smrznutih (ili svježih) višanja
2 kašike škrobnog brašna
100 g šećera
50 g šećera u prahu
½  kašičice cimeta u prahu
naribana korica limuna

Priprema: U zdjeli prosijte brašno, dodajte so, šećer u prahu i pomiješajte sastojke. Zatim prstima utrljajte komadiće putera u brašno dok ne dobije izgled prezle. U zasebnoj zdjelici istucite jaje i dodajte ga u smjesu te sve zajedno izradite kašikom ili lopaticom. Po potrebi dodajte nekoliko kašika vode, nježno razradite tijesto i oblikujte grubu kuglu. Tijesto zatim umotajte u prozirnu kuhinjsku foliju i ostavite u hladnjaku da miruje 30 minuta. U zdjeli pomiješajte šećer, šećer u prahu, škrobno brašno, cimet u prahu i malo naribane limunove korice. Dodajte smrznute višnje, ponovo izmiješajte i odložite na stranu. Na pobrašnjenoj dasci tijesto podijelite na 2/3 i 1/3. Veći dio tijesta razvaljajte na veličinu nešto veću od veličine kalupa za pečenje pita te ga prebacite da visi preko ruba. Ostatak tijesta također razvaljajte i narežite na trakice koje ćete mrežasto posložiti na vrh pite. Na donji dio tijesta prebacite smjesu od višanja i sve zajedno prekrijte trakicama. Pripremljenu pitu stavite u zagrijanu pećnicu, na 200°C oko 10 minuta. Nakon toga temperaturu smanjite na 180°C i pecite još 30 minuta. Prije posluživanja pitu pustite da se ohladi.

Masti nam daju energiju i bez njih organizam ne bi preživio, ali postoji cijeli spektar različlitih masti i nisu sve jednako zdrave. Ovaj put govorit ćemo o onima koje najviše kude, a to su masti životinjskog porijekla.

Pripremila: Ivana Jokić

Više zime, više masti

Nekada su ljudi lovili životinje za prehranu pa su iz njih dobijali životinjske masti koje se i danas koriste za pripremu jela. Iako se u moderno doba većina ovih masti redovnije koristi u hladnijim krajevima (npr. Island, Grenland i Antarktik) nego drugdje, one nisu izašle iz upotrebe. U Bosni i Hercegovini masti životinjskog projekla sastavni su dio tradicije.

Masti životinjskog porijekla (osim ribljeg ulja) su u krutom stanju, a to su svinjska mast, mast peradi, loj i maslac. Uglavnom su to esteri zasićenih masnih kiselina, palmitinske i stearinske, i glicerola. Naučnim istraživanjima je dokazana povezanost između vrste i količine konzumiranih masti kao rizičnog faktora u razvoju nekih hroničnih bolesti, prvenstveno dijabetesa, pretilosti i nekoliko vrsta raka. Stoga stručnjaci preporučuju da se svega 10 posto potreba namiruje iz masti životinjskog porijekla (zasićenih masti). U prehrani djece i mladeži, kao i u osoba čije su energetske potrebe povećane, udio ovih masti u ukupnoj energiji može se povećati i za 35 posto.

Gusto savjet: Iako se mnogo priča o potrebnom smanjenju masti u prehrani, treba znati da je sredina uvijek zlatna. Deficitarnost masti u ishrani može dovesti do slabljenja organizma i podložnosti na razne bolesti.

Svinjska mast je proizvod koji se dobija od masnog tkiva svinja. Ponekad se koristi kao mast za kuhanje i pečenje ili namaz (poput maslaca), ali je njegova upotreba u posljednje vrijeme u opadanju zbog visokog nivoa po zdravlje štetnih zasićenih masnih kiselina. Nekada su ljudi mnogo korisitili ovu mast za liječenje i ublažavanja bola kod preloma.

Sirovi goveđi i ovčiji loj, odnosno masno tkivo goveda i ovaca, je bubrežni ili karlični loj, kao i loj trbušne maramice i opornjaka. Naravno, i ovdje važi staro pravilo: što je sirovina svježija, to je loj kvalitetniji. Loj ima neprijatno svojstvo kad je hladan da se lijepi na nepcima i usnama, što se naziva „lojavost”. Tečni loj postaje čvrst brže nego svinjska mast. Velike količine loja koje se dobivaju u toku klanja, koriste se kao jestiva masnoća u pojedinim krajevima naše zemlje, za proizvodnju margarina i za preradu u kobasice, te u industriji sapuna, boja i kozmetike.

Mast peradi se dobiva topljenjem masnog tkiva peradi, prema vrsti od koje potiče. Iako postoje kokošija, guščija, pačija, pureća i druge masti, one se kod nas izuzetno rijetko koriste i teško ih je naći u prodaji, izuzev na selima. Pileća mast je najdostupnija jer ima specifičnu aromu i u usporedbi s drugim tvrdim masnoćama, bolja je zbog sadržaja omega 6 masnih kiselina. Guščija mast je nekada mnogo korištena u narodnoj medicini. Tako postoje stare narodne preporuke da se guščiju mast daje djeci kada im se ne može zaustaviti kašalj, zbog nagomilanog sekreta kojeg ne znaju izbaciti.

Gusto napomena: Mast ima više talište od ulja, pa je zato organizam teže otapa i probavlja.

Protiv gripe sa guščijom masti

Pravilo je da gripa prolazi za 7 dana ako se ne liječi, i traje tek nekoliko dana ako se liječi. Naše bake su često rješavale prehladu inhaliranjem pare na vreloj vodi sa bosiljkom i stavljale toplu platnenu salvetu sa guščijom masti na grudi (da se lakše diše).

Gusto upozorenje: Prilikom planiranja prehrane treba voditi računa da osim masti koje služe za pripremu hrane (dodane, vidljive masti), postoje i tzv. nevidljive masti sadržane u namirnicama, naročito u mesu i mesnim proizvodima.

Gusto recepti sa životinjskim mastima:

Domaća pileća mast

Sastojci: kožica i masnoće odstranjene s piletine

Priprema: Izrežite masnoću i kožu na podjednake komade pa ih pržite u teflon tavi. U početku dodajte vrlo malo vode, dok se mast ne počne topiti. Pržite na umjerenoj vatri da mast ne izgori i da se od kože formiraju čvarci. Pred kraj, mast dobro posolite, procijedite i spremite u šoljice. Na sobnoj temperaturi mast je napola tvrda pa je bolje čuvati u hladnjaku. Dobar je dodatak jelima, a samostalno i namazana na kruh.

Guska na ribancu i krompiru

Sastojci: guska od 3-4 kg; Za nadjev: 300 g mljevenog mesa džigerice, 150 g starog hljeba, čaša mlijeka, 1 veća glavica izrendanog crnog luka, 3 češnja nasjeckanog bijelog luka, malo kima, kašičica nasjeckanog peršunovog lišća, 1 jaje, biber so; Za prilog: 1,5 kg kiselog kupusa ribanca, 2 glavice sitno isjeckanog luka, 4 veća krompira, guščija mast, 1 l bijelog vina, so, biber u zrnu

Priprema: Potopite hljeb u mlijeko i ostavite da odstoji. Ocijedite ga i izgnječite. Isjeckajte džigericu. Izdinstajte crni luk, zatim dodajte bijeli luk i džigericu. Dodajte peršun, so, biber, izmrvljeni hleb, jaje i kim pa promiješajte. Napunite gusku pripremljenom smjesom, zašijte je i pecite u rerni oko dva sata. U posebnoj šerpi izdinstajte luk na guščijoj masti, dodajte ribanac i ostale začine, so, biber u zrnu. Nalijte vinom, pokrijte i ostavite da se krčka sat i po vremena. Operite krompir, oljuštite i nasijecite na manje komade, stavite ih pored guske u posljednjih pola sata pečenja. Stavite kupus ribanac na veliki tanjir, pored poredajte krompir i na sve to stavite pečenu gusku. U posebnoj posudi servirajte sok (umak) od ostatka pečenja.

Valjušci od krompira

Sastojci: 1 kg krompira, 200 g brašna, 1 jaje, 2 kašike masti ili margarina, 100 g prezle, so, goveđi loj

Priprema: Krompir skuhajte u ljusci, još topao ogulite i protisnite. U posve ohlađeni krompir dodajte mast ili margarin, jaje, brašno i malo soli pa umijesite tijesto. Razrežite tijesto na više komada, pa na pobrašnjenoj dasci svaki razvaljajte na debljinu domaće kobasice. Zatim narežite na kolute od 2 cm i na dasci dlanom valjajte da dobijete valjušak dugačak 4-5 cm. Tada ih spustite u vruću posoljenu vodu i kuhajte 5 minuta pokriveno, a onda otkrijte i kuhajte do kraja, tj. da svi valjušci isplivaju na površinu vode. Kuhane valjuške pažljivo ocijedite, stavljajte ih u plitku zdjelu u redove, svaki red prelijte vrućim otopljenim lojem i pospite poprženom prezlom. Poslužite kao topli prilog s jelima pripravljenim s umacima.

Slatke krvavice iz Istre

Sastojci (nadjev za 5 kg smjese za punjenje): 2 kg riže, 500 g luka, 600 g svinjske masti, 700 g šećera, 2-3 šake bijelog griza, 400 g namočenih grožđica, 2 kašičice mljevenih klinčića, 1 vrećica mljevenog cimeta, oko 1 l svinjske krvi, oko 15 m svinjskih tankih crijeva kalibra 34/36

Priprema: Rižu skuhajte ali ne do kraja, tako da zrna ostanu čvrsta, a zatim je ocijedite. Luk nasjeckajte na sitno ili sameljite u multipraktiku i prodinstajte ga na svinjskoj masti. Kada je luk dinstan i malo se ohladi umiješajte šećer. Sve sastojke dobro izmiješajte i na to dodajte svinjsku krv. Prije punjenja svinjska tanka crijeva namočite u mlakoj vodi i operite od soli. Crijeva nadjevajte po starinski, tako da kraj zatvorite štapićem, napunite nadjevom i opet zatvorite štapićem. Nadjevena crijeva zatim stavljajte u vruću vodu na 70 stepeni, koja ne smije ključati. Kuhajte oko 15 minuta. Da li su krvavice kuhane provjerite tako što ćete crijeva ubosti tankom iglicom, i ako iz njih izlazi sukrvica potrebno je još kuhati. Prije posluživanja kobasice popecite na malo masti da dobiju koricu.