Za vreli mjesec juli izdvojila sam nekoliko namirnica i recepata na koje sam naišla nedavno, a koji su mi se svidjeli jer su prava stvar za ljetne dane.

Bamix ručni mikser/blender/procesor hrane - Ovo je pravo malo čudo od sprave, ručni procesor hrane koji nema šta ne radi: sjecka, gnječi, blendira, za sladolede, piree, supe, umake itd. S njime mogu samljeti meso, napraviti delikatnu pjenu, drobiti led, umiješati guste sosove… Kupila sam ga nakon prezentacije na Foodies Festivalu (vidi str. 28) gdje sam se zaista uvjerila kako je lagan i praktičan za korištenje, a ne zauzima ni trećinu prostora koliko bi zauzeo bilo koji drugi kabasti procesor. Prednost mu je i to što se može koristiti u bilo kojoj posudi, npr. u istoj u kojoj ste nešto kuhali, pa tako je i manje prljavih zdjela za oprati na kraju, a motor mu je neviđeno jak. Mana mu je ta što je skup, znatno skuplji od ostalih, ali toliko je švicarski proizvođač siguran u kvalitet svog proizvoda, da daje garanciju od čak 10 godina, pa se nadam da sam s njime mirna narednih godina i godina. Kad valja Gordonu Ramsayu, valjda će valjati i meni…

Pasta sa umakom od mrkve - Moj novi Bamix procesor izvrsno mi je poslužio za pripremu umaka od mrkve (ispasirao je kuhano povrće u glatku smjesu za 30 sekundi!) koji mi se jako svidio kao lagani, ljetni umak za tjesteninu. Dobra ideja za malo drugačiji umak koji je uz to i zdrav, prija na vrućinama, lijepo izgleda a i lako se pravi - pun pogodak!

Pasta sa umakom od mrkve

Sastojci (za 4 osobe): 250 g mrkve, 1 veći krompir, maslac (debljine prsta), malo povrtnog začina, so, biber, sok od ½ limuna, kašika sjeckanog peršuna, 50 ml kiselog vrhnja za kuhanje, 50 ml pavlake, tjestenina po izboru (oko 300 g)

Priprema: Očistite mrkvu i krompir pa ih skuhajte narezane na komade u malo posoljene vode. Kad su skuhani, procijedite ali sačuvajte malo vode od kuhanja, pa pasirajte dok se ne zgnječe svi komadi povrća. Vratite u šerpu sa malo sačuvane vode na vatru, dodajte maslac, sok od limuna i začine. Kratko prokuhajte pa dodajte kiselo vrhnje i peršun. U međuvremenu skuhajte tjesteninu, procijedite pa prelijte umak preko nje. Umiješajte još malo pavlake i servirajte posuto parmezanom.

Sarin savjet: Tjestenina može biti bilo koja, a ja sam konkretno koristila pappardelle. Ako želite da je jelo još laganije, izuzmite pavlaku i parmezan.

Piknik posuđe u vedrim bojama: Posuđe za piknik svakako je praktično, u smislu da se neće razbiti i ne morate previše brinuti oko njega, a trenutno su u trendu kombinacije u živahnim bojama kako bi lijepo druženje na otvorenom bilo još veselije. Odlično je i kao dekorativan detalj na stolu, nije ni skupo te je lagano za nositi, pa ga možete koristiti na bilo kojem izletu. Zelene, ljubičaste i tirkizno plave varijante trenutno su najpopularnije.

Male menu table - Male table koje ne zauzimaju puno prostora, a opet jako podsjećaju na prave meni table iz recimo šarmantnih pariških bistroa i caféa super su simpatičan detalj na trpezarijskom stolu ili kuhinjskom pultu. Na njima možete ostaviti poruku ukućanima (doduše sitnim slovima jer ne stane puno) ili kao ja možete napisati koje je jelo dana, što je u mojoj kući postala prava zabava. Umjesto da kažem šta je za ručak ili večeru, samo dobacim, „Vidi tablu!”.

Fantazija od kajsija - Ovo je zaista brzinski pripremljen i ukusan ljetni desert za koji vam je samo potreban dobar mikser (poput mog Bamixa!). Umjesto likera po želji možete koristiti nešto drugo u šta ćete namočiti kajsije. Super ideja za brzi desert kad vam dođu nezvani gosti!

Fantazija od kajsija

Sastojci (za 4 porcije): 400 g svježih kajsija, 1 kašika Grand Marniera ili likera po želji, 175 ml slatke pavlake, 2 kašike preprženih listića badema, 4 plazma keksa

Priprema: Kajsije s likerom izmiksajte tako da dobijete glatku smjesu poput pirea. Kašiku smjese, pa potom kašiku pavlake sipajte naizmjenično u svaku od 4 čaše ili staklene zdjelice, pa tako redajte dok skoro ne napunite čašu. Probodite štapićem (recimo za ražnjiće) do dna, pa mjestimično zavrtite tako da se stvore fine šare. Po vrhu pospite listićima badema i poslužite uz plazma keks za umakanje.

Sarin savjet: Ovaj desert najbolje je servirati u staklenim posudicama ili čašama tako da se vidi sadržaj koji je i vizualno efektan.

Sketch, 9 Conduit Street, London W1S 2XG, rezervacije: (+44) 0207 659 4500 ili www.sketch.uk.com

Sketch je jedno od najpopularnijih mjesta za izaći u gradu, a sastoji se od bara (The Parlour), restorana (Gallery) i još jednog, mega skupog restorana na katu (Lecture Room & Library).

Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Otkačeni dizajn, lude dekoracije i famozni WC

Sketch je vrlo veliko mjesto koje se sastoji od nekoliko sala, a u srcu je Londona (kod Regent Streeta) i vrlo je moderno, pa ne čudi što je uvijek na listi najpopularnijih mjesta za večernji izlazak. Za restorane obavezno rezervirajte mjesta, a ako želite samo izaći na piće u bar The Parlour, dođite ranije i u manjim grupama, inače moguće da vas neće pustiti da uđete - posebno se zagužva iza 21h, pa ako se odlučite ostati i čekati, najbolje da vas je dvoje ili troje. Oni koji ovdje često dolaze mogu postati i članovi, pa onda nemaju brige sa ulaskom, dokle god plaćaju njihovu godišnju članarinu.

Neobični interijer

Spremite se i na to da je sve prilično skupo, a o cijenama u restoranu na katu da i ne govorimo. Stoga, ako ste mislili počastiti društvo izlaskom u Londonu, ne vodite ih u Sketch! S druge strane, ako želite vidjeti vrlo neobičan interijer i naići na cool londonsku škvadru, onda je ovo mjesto pravi izbor. Ovdje zalaze većinom mlađi, moderni, poslovni ljudi, posebno medijaši, ljudi iz marketinga, umjetnici, pisci, modni mačori te poneki celebrity. U njihovim restoranima još nisam bila, ali s obzirom na cijene, za pretpostaviti je da tamo zalaze samo oni sa dubokim džepom.

Bar je podijeljen u dva dijela: prvi dio kad uđete lijevo, a drugi dio se nalazi na kraju, kad prođete kroz restoran Gallery i on se najčešće iznajmljuje za privatne zabave. Prvi dio je veći, ali drugi je zanimljiviji jer možete pregledati cijelu restoransku salu koja je jedna od najmodernijih u Londonu - imate dojam da ste na nekom foto sessionu, sa raznim svjetlima, video zidovima, čudnom muzikom koju pušta DJ, otmjenom klijentelom i vrlo ljepuškastim osobljem. Nezaobilazan doživljaj u Sketchu su i njihovi otkačeni WC-i, pa ih obavezno pregledajte. Rađeni su u obliku Faberge jaja, sve su kabine odvojene i sve je u potpuno bijelom. Cijelo mjesto je puno neobičnih statua, poput one na kojoj se psi pare, a nemojte se začuditi ni ako se osoblje rukuje s vama te vas oslovi sa „Mr X” i „Miss X”.

WC-i po kojima je Sketch poznat

Kokteli čudnih naziva

Ništa manje uvrnuti nisu ni njihovi kokteli, pa se tako nazivaju „Lord Mayor’s carriage” (od ruma sa esencijom narandže i Armagnaca) ili „Butterfly catcher” (džin, sok ružičastog grejpa, brandy od kupina i sirup od zove). Nude se i razna vina na čašu, a pića poput votke-tonika koštaju oko 10 funti.

Ocjena

Ovo je zabavno i neobično mjesto u svakom smislu, pa ako vam je dosadila uobičajena ponuda kafića i barova, a imate koju funtu viška u džepu, onda obavezno navratite - ostavlja dubok dojam. U kojoj mjeri je sve tamo drugačije i šašavo, pogledajte već na njihovom web sajtu.

Sudija svirao ofsajd (iliti „opsajd”, kako ga kod nas od milja zovu), muški se nerviraju, žene (većinom) ne kontaju, pa se muški još malo iznerviraju kako ove ne kontaju, i eto ti svađe… Groznica je to Svjetskog prventstva u fudbalu na koju niko nije imun, pa sad, kako koga potrefi. 

Piše: Sara Krajina

Korneri i penali

Nije ženama lako u to vrijeme, zaista. Dok su utakmice na TV-u, one su zadnja rupa na svirali i premda će malo koja znati reći definiciju ofsajda, počesto se i same u njemu nađu. Recimo, kad se muvaju ispred ekrana dok muški gledaju tekmu ili kad ga pita nešto taman kad ovi izvode korner (a ona u sebi razmišlja, „zar mu je taj korner važniji od mene? A nije čak ni penal!”). Ili, ne daj Bože da se uhvati daljinskog, a na ekranu 88. minuta i rezultat 1:1… Situacija visokog rizika!

Neke bi se rado pridružile svojim testosteronskim prijateljima po onoj čuvenoj „ako ih već ne možeš pobijediti…”, ali valja ugajguliti sva ta pravila. Ko je linijski sudac, kako to hoda s kartonima, slobodni udarci, produžeci… Svega tu ima, pa nije lako, pogotovo što iz ženske perspektive to najčešće izgleda ovako: 20 muškaraca naganjaju loptu kao mahniti, s kraja na kraj terena, a dvojica stoje na golovima i stalno nešto cupkaju lijevo-desno, pa tako 90 minuta. U čemu je fazon? Međutim, ispadaju iz igre ako to naglas kažu (sudija svirao crveni!), pa se onda koncentriraju na ono što im bolje ide od ruke. „Jao, vidi što su im lijepi dresovi, baš sam tražila haljinu u toj nijansi plave, isto kao ovi Grci…”, a na to čuješ njega kako prezrivo odvraća, „Argentina, ženska glavo, kakva Grčka! Ne znaš ni boje!”. I tako nikako na zelenu granu ili zeleni travnjak, prigodnije rečeno…

1:0 za mene

Teško je ženama u vrijeme nogometnog ludila, to je jasno. Međutim, ima i jedno pametno rješenje: dok je njima utakmica, dotle je ženama vremena za sebe! Pa, drage naše fudbalski-sluđene žene, ako već niste iskreno zainteresirane za tu najvažniju sporednu stvar na svijetu, a vi se lijepo manite kukanja i gledajte svoj posao! Eto vam vremena za prijateljice, telefoniranje, dotjerivanje, kafice, shopping ili makar izležavanje - šta god da vas veseli. Vi svoje, on svoje, na kraju svi sretni, rezultat neriješen na obostrano zadovoljstvo! Živio nogomet!

RASKOŠNA LJETNA PLATA

Ljeto je zaista divno godišnje doba i zbog toga što se pijace šarene u svim mogućim bojama, a sve je voće i povrće zrelo i sočno! Mi smo iskombinovali razne ljetne namirnice, pa je ovaj broj prepun krasnih, osvježavajućih i zdravih obroka. Tu su ideje za doručak, ručak i večeru, za međuobroke i zdrave grickalice, za ukusne i hranjive prirodne napitke, a svima im je zajedničko što vam donose zdravlje, dobro raspoloženje i zadovoljan stomak!

Pripremili smo pravu raskošnu voćnu platu, pa obavezno spremite neku od salata, vrućeg voća za sladokusce, drhtavih deserta, frapea i sokova, krema i ledenih deserta ili možda isprobajte voće u slanim jelima. Iskoristite ove voćne blagodeti i napunite se energijom i vitaminima! Vitamina je pregršt i u paprici o kojoj pišemo, a tu je i slasna ljetna grickalica, kukuruz. Avokado je također jedna od najkorisnijih voćki koje postoje, a probajte ga u umaku guacamole koji je izvrstan prilog jelima ili umakalica za tortilje itd. Samim tim, pišemo i o tortiljama da bude jasnije šta su i čemu služe.

Ljeto ne može ni bez sladoleda, pa potražite recepte za domaću izradu, a ako biste se radije osvježili nekim koktelom, onda ovog puta preporučujemo vatrenu, špansku sangriju. Probajte i neki od sokova ili čajeva od cvijeća koji se brinu za vaše zdravlje, a tu su, na dohvat ruke - samo ga trebate ubrati! Pročitajte i koje još namirnice iz špajza ili frižidera možete koristiti za njegu, zdravlje i ljepotu lica i tijela, izvana i iznutra. Ugodan dodatak ljetnim jelima, desertima ali i pićima je i menta, pa saznajte više o njoj na str. 26.

Budući da je ovo špica sezone morske hrane, donosimo vam odlične ideje za riblje specijalitete, one morske naravno, mada nismo zaboravili ni slasne riječne primjerke. Za pripremu ribljih jela dobro će vam poslužiti i riblja kocka, a posebno za pripremu ukusnih, laganih rižota. Ovo je vrijeme kada puno ljudi odlazi na more, pa saznajte kako hraniti dijete na moru. Ako ste zaglavili u gradu, onda posjetite novi, vrlo zanimljivi sarajevski restoran Kod Crnog mačka ili pak svratite na koktel u neki od gradskih barova koje smo izdvojili za vas.

Bili smo i na slow food večeri u Sarajevu, a šta se tu sve dešavalo, jelo i pilo pronađite na str. 60. U Banjaluci smo razgovarali sa mladim, talentiranim britanskim kuharom neobičnog prezimena, Peterom Holodnyjem, a u Sarajevu smo bili u gostima kod drugog Petera - belgijskog diplomate, gospodina Van Ruysseveldta koji nam je otkrio zanimljive prehrambene navike ovog flamanskog naroda. Pišemo i o tv-kuharici svjetskog glasa Deliji Smith koja pored kuhanja ne samo da uživa u nogometu, nego i posjeduje nogometni klub!

U sljedećem broju Gusto donosi puni ramazanski jelovnik, za sve vjernike koji namjeravaju postiti, pa vam zasigurno neće usfaliti dobrih ideja za sehure, iftare, ali i svečane, gostinske iftare. Sve to uz detaljne savjete i prijedloge nutricioniste te kvalitetne fotografije jela!

Dragi moji, uživajte u čarima ljeta i lijepom vremenu, i nemojte da vas zbuni moje novo prezime. To sam ona ista ja, vaša urednica, samo sam se malo - udala! Eto, i to je stalo u ovaj zgusnuti ljetni raspored… Na tu temu, ostavljam vas u rukama dražesnog gospodina Balaševića koji to najbolje zna reći:

„Vesnik svadbe po sokaku svuda je, brinu snajke šta će koja mesiti. Neko mi se, kanda, skoro udaje… Moralo se i to jednom desiti…”

Živjeli!

Sara Krajina Jazvić

glavna urednica

sara@oxygen.ba

Hush, 8 Lancashire Court, Brook Street, Mayfair, London W1S 1EY, rezervacije: (+44) 0207 659 1500 ili info@hush.co.uk

Posh mjesto koje se ipak mora još malo dokazati

Braserija/restoran na Mayfairu, sakriven od buke i smoga velikog grada, a opet na par koraka od čuvene Bond Street, ovo mjesto sa lijepim, starinskim dvorištem i puno dnevnog svjetla, nije loša kota za ručak u gradu, pogotovo ljeti.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Pitoreskno dvorište i srebrna soba

Sakriven u pitoresknom dvorištu sa starinskom kaldrmom, Hush se sastoji od velikog bara i restorana. Poveliki bar je vrlo popularan među gradskim šminkerima, kako zbog dobre lokacije (u neposrednoj blizini nalazi se i nekoliko drugih barova i pubova, pa je idealno pozicioniran za „šmekanje”), tako i zbog sofisticiranog, modernog stila i zanimljivih pića. Ovdje se često piju šampanjac i dobra vina te brojni cool kokteli, od kojih su najpopularniji Pink Mojito i Martini od kruške i cimeta, a cijene se kreću od £9 naviše. Za barom možete naručiti i neki mali snek (npr. falafel, tuna sashimi itd.). Imaju i posebnu prostoriju zvanu Budoir u koju stane 15 ljudi, pa je pogodna za privatna družanja u većoj grupi.

Restoran se nalazi na prvom katu, u prostoriji koju zovu Silver Room, sofisticiranog ali malo hladnjikavog interijera u boji srebra, kako joj i samo ime kaže. Usluga je dosta dobra, ambijent je ugodan, a klijentela se većinom sastoji od romantičnih parova. Jedino je WC malo podalje od sale, pa morate malo prohodati do njega, a ako želite zapaliti cigaretu, onda morate izaći van u dvorište, pa tako stalno uz stepenice, niz stepenice… Premda, tačno preko puta nalazi se Armanijeva trgovina za stvari za kuću, pa možete malo razgledati izlog. Ljeti je najzgodnije večerati al fresco, ukoliko pak vrijeme to dozvoljava jer ovo je ipak Engleska.

Silver room

Moderan evropski i pomalo zbunjen jelovnik

Za predjelo u Hushu možete naručiti na primjer supu od graška (£5,50), koktel salatu od račića (£12,50), šparoge Mimosa (£10,50) ili možda goveđi carpaccio u stilu „Harry’s bara” (£13,50), a meni je bila fina salata od dorsetskog raka sa avokadom (£12,50). Za glavno jelo nudi se svega oko 12 jela, među kojima pored steakova i kotleta možete kušati i morsku hranu, kao npr. školjke u teći sa taragonom (£13,50), riblje kolače od lososa sa kaparima i paradajz sosom (£16,50) ili brancina (£18,50). Ja sam se lijepo provela sa telećim kotletom sa divljim gljivama i ruzmarinom, ujedno i najskupljim artiklom na meniju (£29,50), ali i vrlo obimnim. Nudi se i Hush hamburger, samo ne znam koliko vrijedi plaćati £12,50 za nešto tako obično kao što je hamburger. Imaju i fin izbor dodatnih priloga ili malih porcija (npr. lignje u tartar sosu, razno povrće ili vrlo popularni pomfrit koji sam zapazila za gotovo svakim stolom). Svoju kuhinju nazivaju „modernom evropskom”, ali za mene je ona bila malo više neodređena, nejasno definirana. Primjećujem i da  restoran nije bio baš pun, premda je bila subota veče, i premda je vrvilo od ljudi u baru ispod.

Ocjena

Ovo jeste posh, moderan restoran sa korektnom hranom i uslugom, na super lokaciji, ali cijene su mu malo jače nego što bi trebale biti, a i fali mu onaj neki faktor X da bi spadao u kategoriju super zanimljivih restorana. Fali mu možda neke malo topline, određeniji meni i bolje cijene ili barem bolja cjelokupna ponuda za postojeće cijene. Preporučila bih ga kao dobru lokaciju u gradu, posebno ljeti kad se može sjediti vani jer okolina mu je zanimljiva, a i Silver Room je pogodan za intimne parove koji žele u miru razgovarati. Ako ste za uzbudljiviju varijantu, bilo atmosferom ili jelovnikom, onda ovo definitivno nije prvi niti pravi izbor, izuzev ako ne želite samo izaći na piće u njihov bar koji je vrlo živahan i pun mlađih ljudi.

Hush bar

Junske nevjeste navodno su najsretnije. Još su sretnije ako nose „nešto novo, nešto staro, nešto posuđeno i nešto plavo”. Posebno su sretne ako uopšte stignu naći vremena da se udaju s mirom…

Piše: Sara Krajina

Organizacija vjenčanja kao vojni manevar

Svi smo nekad čuli kako slavni ljudi znaju reći da nemaju vremena za vjenčanje od silnih obaveza, pa bismo prezrivo frknuli nosom i pomislili, čuj nemaju vremena, kakva glupost! Nisam vjerovala dok se evo i sama nisam zatekla s istim problemom. Da, dragi moji čitaoci, došlo je vrijeme da i vaša urednica izgovori sudbonosno „da”, samo ako, hm, nađe malo vremena da se pojavi na zadatoj lokaciji u zadati čas… Nije bez razloga što vjenčanja stoje na listi od top 5 najstresnijih stvari u životu, jer organizacija vjenčanja zahtijeva stratešku viziju dobrog generala, slobodno vrijeme besposličara i čvrstu vjeru u ljubav. Oni koji nisu sigurni zbog čega se žene, bolje da i ne pokušavaju, jer toliko je detalja i prepreka na putu od prosidbe do oltara, da opstanu samo oni što se baš žele vjenčati. Staza posuta ružinim laticama lijep je prizor, ali valja do njeg’ stići…

Recimo, ne biste vjerovali kako se „malo, skromno vjenčanje u krugu najbliže porodice i prijatelja od 50-tak članova” lako pretvori u smotru od 120 ljudi, a lista još nije finalna… Šta sa jelovnikom, da li švedski sto ili bečka posluga, koja vrsta pozivnica i da li ih uopšte slati, koje cvijeće i koji dekor prostorije, kakva vjenčanica i šta ako se udebljam, kakav nakit i koje boje odijelo, šta sa smještajem ljudi koji, šta sa djecom, šta za frizuru i šminku, gdje naći konfete, koja muzika… Ludilo mozga! Lista stvari za osmisliti, istražiti, pripremiti i realizirati nevjerovatno je duga i zamršena, dileme se množe na svakom ćošku, ne znaš je li gore kad nema izbora ili je izbor prevelik, a valja sve to riješiti sa samo četiri ruke i sa dvije glave jer ipak su glavni i odgovorni za sve ovo mladoženja i mlada. Njima je „na obraz”, a osim toga, svako sebi želi vjenčanje iz snova.

Kad svane dan vjenčanja

Sretan je makar onaj par kod kojeg se „ona kaže” i „on kaže” ne razlikuju previše, jer ko bi se još u tom rasulu borio i oko različitih vizija nje i njega. Složna braća kuću grade (ili tako nešto), a jedino složni mladenci izguraju do kraja. Da bi na uzbrdici nosili dodatni teret, nije organizacija vjenčanja jedina obaveza koju mladenci imaju, jer u većini slučajeva oboje rade i imaju tonu drugih obaveza. Valja sve to izdržati i nadati se najboljem jer uspomene sa vjenčanja ostaju zauvijek, toga smo svjesni tokom cijelog procesa. Ipak, da nije sve tako negativno, pokaže se u jednom prelomnom trenutku kad stvari počnu sjedati na svoje mjesto: kad se mladenka po prvi put ugleda u vjenčanici i ostane bez daha, kad se svi prijatelji počnu nuditi za pomoć, kad pozivnica o kojoj ste danima dumali zapravo divno izgleda, kad vas svi pitaju „a šta da obučem za vaše vjenčanje?”, kad se svi vesele i s nestrpljenjem iščekuju taj uzbudljivi dan-D. Posebno kad shvatite da niko nema tolika očekivanja od vašeg vjenčanja koliko vi sami, pa ako se i potkrade koja greška, ne samo da vam niko neće zamjeriti nego će čak možda i dodati malo šarma cijeloj situaciji! Lijepo je kad znate da su ljudi zbog vas sretni, a onda shvatite da ste sretni i vi sami, da će cijela gungula oko organizacije proći, i da jedva čekate kad će osvanuti taj lijepi junski dan, dan vjenčanja. Živjeli mladenci!

Galvin Bistrot De Luxe, 66 Baker Street, London W1U 7DJ, rezervacije: (+44) 0207 935 4007 ili rezervirajte online na www.galvinrestaurants.com

Bistrot De Luxe

Ukoliko volite mjesta sa francuskim šmekom, onda je ovo restoran za vas! Bistro restoran u čuvenoj ulici Sherlocka Holmesa, Baker Streetu, šarmantno je odredište za ugodnu i ne preskupu večeru u okruženju koje je lijepa mješavina modernog i tradicionalnog francuskog stila. Dobra hrana i ljubazno osoblje dodatni su njegovi aduti.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Nagrađivan s razlogom

Premda nije star restoran (postoji tek od 2004.), već je itekako na dobrom glasu. 2006. časopis Tatler mu je dodijelio Tatler Restaurant Award za najbolji noviji restoran, a iste godine dobio je i AA rosettu za najbolji restoran te godine. Tri godine kasnije dobio je i nagradu za Izvrsnost među francuskim restoranima u Londonu. Nije ni čudo, jer njegov dobar koncept i ponudu vješto su osmislili njegovi vlasnici, braća Chris i Jeff Galvin, chefovi sa Michelin zvjezdicom.

Poznati su i po tome što određena jela drže na jelovniku od kad su otvorili ovaj restoran: predjelo lazanju sa rakovima u bogatom sosu od putera, te njihov izvrsni desert od kruške, Tarte Tatin. Mnogi se slažu da su njihova jela jednostavno pripremljena, a naprosto sjajna, a ponuda je bazirana na sezoni. Drže i do prezentacije, pa je tako svaki tanjir ugodan i za oko.

Braća Chris i Jeff Galvin

Zanimljivost: Zanimljivo je da su stolovi u Galvinu postavljeni prilično blizu jedan drugoga, ali lijepo obučenoj klijenteli to uopće ne smeta. Povremeno sudaranje laktovima samo dodaje još malo pozitivnih vibracija ovom mjestu koje zrači nekom finom energijom.

Za dobar ručak ili večeru u toku sedmice u Galvinu ćete izdvojiti vrlo povoljnih £15,50 za set ručak od 3 jela ili £17,50 za set večeru od tri jela.

Francuski šik

Drvene stolice i uštirkani bijeli stolnjaci čine interijer ovog restorana ugodnim - baš onako kako su nekad dobri restorani izgledali. Jednostavna je to elegancija koja budi povjerenje da ćete ovdje dobro večerati. Tako je i bilo. Vaša se urednica odlučila na pravu francusku gastro avanturu: puževe „Escargot à la bourguignonne” u sosu od putera, bijelog luka i peršuna za predjelo (£7,50 za 6 kom ili £12,50 za 12 kom) te Gressingham pačja prsa sa bok choiem u dressingu od meda i soje (£16,50). Inače, najskuplje glavno jelo im je £19,00, što je puno manje nego londonski prosjek i nego što biste očekivali od ovako šik restorana.

Jednostavna elegancija interijera

Hrana je bila zaista izvrsna, jedino je bio mali problem sa puževima, po principu „nije žvaka za seljaka”. Naime, oni dođu u svojoj kućici, utopljeni u pomenutim sastojcima, predviđeni da se vade altakom za vađenje puževa. No, nije to baš tako lako kako se čini, pa sam umalo doživjela Julia Roberts momenat iz „Pretty Woman” kada je, huda i neiskusna, katapultirala puža. Zeznuto je to što da biste uspješno izvadili meso iz kućice, nju bi trebalo pridržavati, međutim, kućica dođe toliko vrela, a meso je toliko sklisko, da je to bilo prosto nemoguće. Ljubazni konobar odmah je sa smiješkom pritrčao i ponudio pomoć koju sam rado prihvatila, pa je vješto vadio jednog po jednog puža (nisam mu dala da ode dok ih sve ne povadi!). Njegov znalački smiješak dao mi je do znanja da očito nisam ni prva ni posljednja koja se tako provela sa ovim jelom. Kad su jednom konačno „izašli” iz svojih kućica, pužići su bili neodoljivog okusa, pa ih toplo preporučujem.

Ocjena

Ovo je bilo mjesto sasvim po mojoj mjeri, udobno, lijepo, sa izvrsnom hranom, vinom, uslugom i dobrim cijenama. Ima nešto u tim izvanredno čistim bijelim stolnjacima koji ulijevaju povjerenje, jer evo iznova i iznova, baš na takvim mjestima gdje je higijena na visokom nivou, zaista i dobro objedujem. Valjda oni koji vode računa o detaljima, vode još i više računa o većim stvarima, kao što je dobro jelo.

Sara s društvom na večeri u Galvinu

U proljeće svi nešto pospremamo i čistimo -  sobe, kuhinju, ormare, ali i same sebe. Odluke da ćemo u ovoj godini biti u boljoj formi, jesti zdravije, baviti se fitnesom itd. koje smo s tako puno uvjerenja donijeli oko Nove godine, a nikad sproveli u djelo, počnu u proljeće da nas progone. Od stida što slagasmo sami sebe, a i potpomognuti sveopćom pozitivnom energijom mirisnog, sunčanog proljeća, konačno se onako truntavi i umrtvljeni od dugog zimskog sna trznemo iz letargije. Sve što mi treba je snaga volje, pomislim, samo kreni, pomislim…

Piše: Sara Krajina

Prevari me jednom, prevari me drugi put…

Provrtim po glavi vlastite fizičke (ne)aktivnosti od Nove godine do danas, pa me malo sramota. Kuhinja-kauč-krevet, pa na lijevo krug, a stalno sebi (lažno) govorim kako moram nešto poduzeti. Sjetim se i kako sam se danima šunjala oko fitnes centra, kao kakav lopov, malo radoznala, ali i malo više lijena, a sve se plašeći da će me neko uhvatiti i natjerati me da uđem unutra i vježbam… Snaga volje: nula bodova, ali opravdanja sam našla mnogobrojna - previše je hladno, prehladit ću se kad izađem vani onako znojna pa kud sam onda prispjela, a još ako skvasim kosu, otpast će mi glava sto posto itd. Rezonsko razmišljanje, potapšem samu sebe po ramenu, pa pravac nazad kući na kauč pod toplu dekicu. Onda se konačno natjeram da uđem u sportski centar jer stvarno je ni pet minuta hoda od kuće, pa ne mogu muljati da mi je daleko i nije na ruku. Ljubazno me prošetaju naokolo, svega tamo ima - volja te teretana, bazen, pilates, košarka, stoni tenis, yoga… Obuzme me ushićenje od silnog izbora jer kontam, ako mi se ne svidi jedno, uvijek mogu probati drugo, pa na putu do kuće kujem plan kojim ću redom početi s aktivnostima, da li prvo teretana pa bazen ili bazen i košarka ili… Od silnog razmišljanja dobijem psihosomatsku upalu mišića pa se sutradan probudim kao da sam stvarno vježbala u teretani barem dva sata, sasvim mi je nejasno kako… Što ti je snaga volje! I to ona da se oduprem samoj sebi.

Vježbanje na klupi

Kad sam već tako zabrljala na planu fitnesa, kontam kako to sve moram kompenzirati barem dobrom ishranom, a to mi, srećom, barem nije teško. Ide mene kuhinja, volim i povrće na živu sreću, pa polako zamijenim mesožderski nagon za onaj malo pitomiji, s više ribe i povrća. Ohrabrena da mi ova prehrambena tranzicija nije prošla tako strašno, usudim se za prvih lijepih dana čak poći u šetnju! Sva sreća pa ovdje gdje sam ima puno parkova, mogu da biram do kojeg ću šetnjom goriti kalorije. Ponovo me spopadne onaj strašni ushit, uspjela sam, velim sebi, trznula sam se i pokrenula, šetam sad skoro svaki dan do parka. I sva sretna uhvatim se prve klupe i kontam, čuj ja da nemam snagu volje, ma nemoj…

The Orange, 37 Pimlico Road, Chelsea, London SW1W 8NE, rezervacije: (+44) 0207 881 9844 ili reservations@theorange.co.uk

Ugodni gastro pub za nedjeljni ručak

Ako poželite poći na jedan nepretenciozni, relaksirajući ručak, pogotovo za vikend, onda se uputite do lijepog Pimlico Roada na Chelseaju, prošetajte pored brojnih zanimljivih prodavnica sa antikvitetima, pa negdje pri kraju bloka zgrada, u pravcu Victorije, doći ćete do gastro puba The Orange.

Piše iz Londona: Sara Krajina

Rustikalni ambijent za opuštenu atmosferu

Sama zgrada u kojoj je pub smješten nedavno je renovirana i to vrlo dobro, a pored restorana, The Orange nudi i hotelski smještaj. Ovaj moderni pub-restoran odiše svježinom, što i ne čudi s obzirom da je nov, ali prozračnost mu daju i brojni, veliki prozori, te namještaj od svijetlog, patiniranog drveta, pa je ugođaj zaista lijep. Iznenadit će vas koliko je zapravo pub velik - sastoji se od nekoliko zanimljivo raspoređenih povećih prostorija, i taman kad mislite da ste ih sve obišli, nabasate na još jednu. Relaksiranoj atmosferi dodaje i prisustvo klavira, starinski kamini te velike zelene biljke.

Nije ni čudo što je restoran odmah pronašao svoju klijentelu među šminkerima sa Chelseaja, ali i porodicama koje vole izaći na ručak za vikend, te većim grupama društva, kao što je i naše bilo. Imaju dovoljno stolova da smjeste i veće grupe, tako da naša ekipa od 9 članova nije predstavljala nikakav problem. Gastro pubovi svakako su trenutno vrlo „in” jer su lijepo uređeni i komotni (nisu poput starijih, zagušljivih i pohabanih pubova kakvi su nekad mahom svi bili), hrana im je vrlo ukusna, nalik domaćoj, a cijene dosta povoljne. The Orange svakako prednjači među gastro pubovima koje sam do sada imala priliku posjetiti.

Napomena: Hotel nudi četiri boutique sobe sa kupatilom, po cijenama od £155 odnosno £175 plus VAT (porez).

Jednostavna, „domaćinska” hrana

Hrana koju nude je „rustikalna, moderno evropska” varijanta, što znači prilično jednostavna i normalna, skoro pa „seljačka”, a ponose se činjenicom da namirnice nabavljaju od održivih izvora i sarađuju sa malim farmama i lokalnim proizvođačima.

Osnovne stvari na jelovniku su pizza sa tankom, hrskavom korom, te pečeno meso i riba. Najpopularniji artikal na meniju zasigurno je njihov „Sunday roast”, tj. nedjeljno pečenje, a budući da smo se i mi zatekli tu u nedjelju, onda smo skoro pa svi naručili upravo to jelo. Nude se piletina punjena slaninom i kaduljom, svinjetina sa sosom od šljiva ili teletina koja je odležala u marinadi 28 dana, za koju se većina nas opredjelila. Svi smo uz to dobili Yorkshire pudding (englesko tradicionalno pecivo), krompire koji su se pekli u pačjoj masnoći te povrće: poriluk u umaku od meda i timijana, mrkvu, pirjani crveni kupus i preljev. Sreća da nisam još naručila i predjelo, jer je ovo bila tako ogromna porcija da sam je jedva savladala, ali zaista je bilo vrlo ukusno.

Povoljne cijene

Naše jelo je koštalo £18.50 što i nije tako malo novca, ali ovo i jeste bilo najskuplje na jelovniku, ali i zaista veliko i dobro. Inače, predjela im koštaju od £3.50 do £10.50 (za škotske dagnje u sosu od paradajza, bijelog vina i chillija), za pizze ćete platiti oko £8.50 za malu ili £13.50 za veliku, dok su glavna jela od £12.50 (za domaće pite) do £16.50 (za stejk sa raznim prilozima). Dječije porcije koštaju upola manje od redovnih. Sve u svemu, ovo su dosta povoljne cijene za London, tj. za ovako fini gastro pub, još pogotovo na skupom Chelseaju.

Ocjena

Usluga je bila dosta dobra, premda ne i odlična jer restoran je zaista bio krcat, pa smo imali razumijevanja za osoblje koje nekad jednostavno nije stizalo na sve strane. Hranom smo svi bili zadovoljni, kao i vinom, jedino me je malo razočarao njihov espresso (prilično tanak) te limoncello kojeg je nekoliko nas naručilo za kraj - bio je mlak, a da biste doživjeli pravi okus limoncella, on mora biti izvađen iz zamrzivača, potpuno leden. No, sve u svemu, bilo nam je jako lijepo, opušteno u ovom rustikalnom ambijentu i „domaćinskoj” hrani, pa vjerujem kako ću tamo navratiti još koji put.

Napomena: Ako dolazite podzemnom željeznicom, onda izađite na stanici Sloane Square ili Victoria - The Orange se nalazi otprilike tačno na pola puta između ove dvije stanice.

Naša šarena ekipa na ručku

]]> http://gusto.ba/2010/05/14/sarin-gastro-vodic-kroz-london-the-orange/feed/ http://gusto.ba/2010/04/10/dirigent-u-kuhinji/ http://gusto.ba/2010/04/10/dirigent-u-kuhinji/#comments Sat, 10 Apr 2010 15:57:53 +0000 Sara http://gusto.ba/2010/04/10/dirigent-u-kuhinji/

Vrijeme je najdragocjenija stvar koju imamo, kažu mudraci, a u ovom sumanuto brzom vremenu u kojem živimo, nema nam druge nego pokušavati žonglirati s nekoliko stvari odjednom da bismo sve stigli. “Multitasking” kako ga i mi zovemo po engleski, sprovodimo u svim sferama, pa i u kuhinji. Tako se često uhvatim kako kao kakav dirigent u transu dirigujem s mesom, povrćem i drugim jelima koja se puše na sve četiri ringle istovremeno dok se rerna grije, a kapljice znoja mi klize niz vrat i čelo… Multipraktik je ništa za mene!

Piše: Sara Krajina

Gori na sve strane!

Divim se nekad profesionalnim chefovima koji tako žive svaki dan, u još puno većoj gužvi i galami restoranskih kuhinja, jer da moram tako uvijek, tačno bih ispalila na živcima! Morala bih zasigurno u ranu penziju jer toliko stresa u kuhinji, uz sve druge poslovne i privatne obaveze, ne bih podnijela. Nije, doduše, stvar da me neko tjera da tako nadignem cijelu kuhinju odjednom, kao da će hrana izaći iz mode, ali počesto mi neki vrag ne da mira, pa kao da izazivam samu sebe. Ma mogu ja to - uvijek sebi kažem, i tako sve počne. Krenem napraviti supu i glavno jelo, i učini se na trenutak da ću na tom i stati, ali onda zavirim u frižider pa ugledam neku namirnicu kojoj ističe rok. Šteta da se baci, pomislim, rasipništvo ni u čemu nije dobro, pa hajde još ću i to nešto zamutiti. Onda pomislim, kad sam već “pri šutu”, a što ne bih odmah pripremila ručak i za sutra, pa da sam barem sljedeći dan slobodna. I tako, prije nego dvaput razmislim, već se puši na sve strane, kao da mi cijeli bataljon dolazi na večeru!

Zabranjen ulaz u kuhinju nezaposlenima!

Kako koji dio posla obavim, tako odmah raspremam inače se stvori planina od prljavog suđa i otpadaka, a od vrućine mi sad već klizi znoj niz leđa i skidam se malo po malo dok ne ostanem u majici. Tu i tamo me ofrlji koja vrela kap sa šporeta po golim rukama, svako toliko i poneki nokat nastrada, a o laku za nokte da i ne govorim - zguljen kao kod onih sa štrafte. Od silne pare otvore mi se sve pore na licu, a od vječnog sagibanja i okretanja, osjetim blago zatezanje u ramenima. Huči iz šerpi, buči napa, pište tave, još malo otvorim i prozor pa uđe i vanjska buka, a kad je već tako, onda upalim i radio, neka svira muzika, pa nek’ je pravi dernek! Da mi neko uđe, pomislio bi da sam odljepila, sto posto. Premda, kao i većini domaćica, ništa mi gore nego kad mi neko bane u kuhinju dok sam ja u stvaralačkom zanosu. Nezvanog gosta tako dočekam već na vratima sa pogledom koji sam kaže “napusti objekat!”. Valjda u tim trenucima umjetničke kuharske ekspresije poprimimo i neki čudno opasan izraz lica, pa se “putnik namjernik” bez prigovora okrene na peti i vrati se tamo odakle je i došao. Dovoljno je pametan da zna da se ne vrijedi objašnjavati sa ženom sa kutljačom ili paljkom u ruci…

Kad je sve gotovo i raspremljeno, ja se presvučem, malo počešljam, ne vide se tragovi silnih pokreta i poteza koje sam napravila, pa rekao bi čovjek da su ovo sve mali vilenjaci zgotovili a ne ja. Na kraju, kad se onaj u čiju čast je sve to i pripremljeno pojavi na vratima, još pogotovo ako je tek ušao u kuću, naprosto se zabezekne od čuda kad ugleda toliku gozbu. Taj mi takav pogled velike sreće i radosti u njegovim očima učini vrijednim sav onaj trud, pa se potrudim izgledati odmorno, iako me boli svaka kost. Malo me ipak oda drhtanje umorne ruke dok prinosim kašiku juhe ustima ili izgubljeni pogled u daljinu, onaj kao kad samo što ne zaspite. Ipak, pomislim, nije mi žao, odmorit ću se poslije, a ovaj osjećaj toplog doma ne može mi ništa zamijeniti. Jedino da mi je kako stvarno zakačiti one čačkalice na kapke, pa da mi se oči ne sklapaju, to bi bilo super…