Nedavno su talijansku javnost uzburkali automati za pizzu. Jarkocrveni automat Let’s pizza upotrebljava infracrvene zrake kako bi ispekao pizzu za 3 minute, a njegov izumitelj Claudio Torghele tvrdi da, nakon što ubacite kovanice, peče pravu talijansku pizzu.

Izvještava: Adnan Učambarlić

Cijeli proces kreće od pravljenja tijesta, valjanja itd., a sve se može posmatrati kroz maleni prozorčić. Torghele smatra kako će se njegov aparat svidjeti Evropljanima u vrijeme kada recesija pogađa njihove džepove. U ponudi će se naći čak četiri nadjeva: sir i paradajz, slanina, šunka i svježe povrće po prosječnoj cijeni od 4 eura. Drugi automat, Wonder Pizza Italy peče pizzu za samo 90 sekundi. On nudi tri vrste pizza, a u dvije minute ispeče devet pizza za 5 eura. Ovdje je riječ o zamrznutoj pizzi koja u automatu prolazi proces odmrzavanja, pečenja na užarenim grijačima i posluživanja.

Iako je pizza talijanski nacionalni specijalitet, Talijani nisu nacija koja najviše konzumira taj toliko osporavani ali i slasni obrok. Amerikanci godišnje pojedu 13 kilograma pizze po osobi, a prosječan Francuz u prosjeku pojede jednu pizzu sedmično, odnosno 10 kilograma pizze na godinu.

Talijani su, čini se, totalno zasićeni pizzom pa prosječni Talijan u jednoj godini pojede samo 5 kg ovoga popularnog jela, piše Finapapizza.com.

U Francuskoj postoji 13 hiljada pizzerija, a pizza čini 80 posto naručenih jela koja se dostavljaju na kućnu adresu. U prosjeku se na 9 sendviča i 1 hamburger proda 16 pizza.

Gostiona kod Crnog mačka novootvoreni je sarajevski restoran koji će zasigurno vrlo brzo steći svoje poklonike. Otvoren je prije nešto više od dva mjeseca i već je došao na prilično dobar glas.

Istražio: Adnan Učambarlić

Foto: Nedim Omeragić

Lokacija: Gostiona kod Crnog mačka nalazi se u ulici Marka Marulića 15, odmah preko puta zgrade Uniprometa, a u blizini Mercatora na Socijalnom. Restoran nema vlastiti parking, ali mjesta uvijek ima na parkinzima okolnih zgrada, ispred Uniprometa ili Mercatorovoj garaži. Radno vrijeme je od 9 do 22:30h, svakim danom osim nedjelje.

Objekat: Restoran se sastoji iz unutrašnjeg dijela i bašte. Kapacitet sale je 22 mjesta, a bašte 20, a oboje su podijeljeni na visoke i niske stolove. Bašta je u ugodnoj hladovini i daje prijeko potrebno osvježenje tokom ljetnih vrućina.

Ponuda: Iz ponude restorana izdvaja se mesni program poput puretine, teletine, a posebno se ponose janjećim kotletima i biftekom u sosu od višanja. Također vrijedi probati kotlete od svježeg lososa, salatu od hobotnice te talijanske specijalitete. Svakog dana u ponudi restorana je neka nova juha, a namirnice su uvijek svježe i nabavljaju se svakog dana. Ono po čemu se restoran posebno ističe su kućna vina - Crni mačak žilavka i blatina.

Ambijent: Restoran se ističe zaista originalnim interijerom. Zidovima preovladavaju svijetla zelena i oker boja koje zaista odmaraju oči, a krase ih pop-art slike akademskog umjetnika Narcisa Babića, na kojima se svuda ističe motiv crnog mačka (koji kao da je ispao iz nekog od animiranih filmova Tima Burtona). Prozori restorana su tako dizajnirani da i sami izgledaju poput slika, zahvaljujući mutnoj neprozirnoj boji koja propušta samo svjetlost i ukrasnim detaljima koji se nalaze na njima. Stolice i sećije su presvučene eko kožom, sa ukusno raspoređenom smeđom i oker bojom. Pod i stolovi su izrađeni od tamnosmeđeg drveta. Bašta je uređena na sličan način. Vrijedi spomenuti šank koji služi poput ograde, sa integriranim saksijama, a sa kojeg se pruža ugodan pogled na omanji travnjak.

Muzika: Puštaju se uglavnom lagani evergrini, jazz, pop rock, instrumentali, pojačani tek toliko da se čuju te se može bez problema razgovarati bez potrebe da se nadglasava sa muzikom.

Usluga: Usluga je vrlo brza i profesionalna, a krasi je ugodno i kulturno osoblje.

Cjelokupan dojam: Gostiona kod Crnog mačka je restoran koji posjetitelje mami i samim svojim nesvakidašnjim imenom, kojem kada se pridoda zanimljiv interijer i odlična usluga, postaje mjestom koje svako malo treba posjetiti. Preporučujemo!

Istražila: Nina Branković

Foto: Nedim Omeragić

Lokacija: Restoran je smješten u Sarajevu u ulici Zvornička 27. Mjesta za ostavljanje automobila ima i ispred restorana na parkingu kod Stadiona Željezničar, a i u okolnim uličicama.

Objekat: Objekat je prilično velik, s kapacitetom od 80 sjedećih mjesta. Ljeti je otvorena i bašta u kojoj se također može smjestiti veliki broj ljudi te je stoga pogodan za ugodna uredska druženja ili zabave i  prijeme raznih vrsta. Restoran organizira svadbe, rođendane te različite prezentacije.

Ponuda: Plavi zamak nudi internacionalnu kuhinju, među kojima se ističe talijanska, a nude se i delikatese bosanske kuhinje. Specijalitet im je teleće pečenje ispod sača. Pored toga nude se morski plodovi te ukusno spremljena morska riba. Tu je i raznolika ponuda vina te alkoholnih pića.

Ambijent: Ovo je restoran koji naginje rustikalnom uređenju. Interijer je uređen s tamnim drvenim stolovima i stolicama od mahagonija, dok zidove krase malene lampe koje nude diskretno osvjetljenje. Posebno je lijepa bašta popločana starim kamenom, koja podsjeća na dalmatinski ambijent, pa za lijepog vremena tu je najljepše sjediti.

Muzika: Lagani tonovi muzike provlače se u pozadini te je atmosfera izuzetno prijatna za održavanje sastanaka u opuštenom ambijentu i porodičnih okupljanja, ali i za romantične izlaske. Posebnost restorana su tamburaši koji goste uveseljavaju petkom i subotom.

Usluga: Pristojna usluga i ljubazno osoblje stoje vam na raspolaganju za vaše gastronomske prohtjeve i želje te će se svakako potruditi da vam ispune mnoge zahtjeve. Cijene hrane su pristupačne i kreću se u nekom prosjeku ponude restorana.

Cjelokupni dojam: Ovo je pristojan i lijep restoran koji godinama drži vrlo solidan nivo usluge i ponude.

Piše: Nina Branković

Ovaj vreli, ljetni, nekima najdraži mjesec avgust dobio je ime po prvom Rimskom imperatoru Oktavijanu Augustu. Oktavijan je 27. godine p.n.e. uzeo naziv “augustus” što znači “uzvišeni” i taj naziv je dodjeljivan samo bogovima. On je, nazvavši kalendarski mjesec po sebi, dodao po jedan dan mjesecu avgustu koji je uzeo od februara i od jula (uzevši dan od mjeseca Julija Cezara), pa je tako  avgust završio sa 31 danom. Osim naziva mjeseca u kalendaru Rimljani su nam ostavili i nešto u čemu svakodnevno uživamo -  današnje gastronomske specijalitete koji su nastali prožeti rimskim pohodima. Kao veliki imperatori i osvajači, Rimljani su ostavili uticaja u mnogim sferama. Koliko su bili poznati po svojim ratnim vještinama, toliko su bili poznati i po gastronomskim specijalitetima, feštama i zabavama u kojima su zdušno uživali.

Raskošne gozbe

Jednu takvu gozbu opisao je Filoksen iz Leukade: “Prvo su iznijeli košare pune ječmenih fritula, potom razna jela od ribe, jegulje, ugora, raže, sipa, liganja i škampa u medu. Pa su poslužili kosiće i pjevce u tijestu, dok je domaćin već naređivao da se donese meso, posebno omiljena kozletina i janjetina, pečenja i pirjana, pa kobasice, pjetlići, golubovi i jarebice. Peciva su se služila s mladim kozjim vrhnjem ili sirom a nakon kolača opet su ušli robovi, mladi i naočiti, oprali gostima ruke i posuli ih ljubičicama. Nakon obilne večere započeo bi simposion, prava gozbena pijanka kakve su voljeli i Sokrat i Platon. Raspravljalo se nadahnuto o uzvišenim temama i igralo različite igre te se slušali pjevače koji su zabavljali  prisutne.  Na tim kulinarskim gozbama najvažnije kulinarsko mjesto zauzimala je riba.

Međutim, kako su istorijski pohodi uzimali maha, tako se mijenjala i kulinarska ponuda starog Rima. Nakon Aleksandrovih pohoda i postupnog razvoja kozmopolitske kuhinje koja je uspjela pomiješati razmjerno čistu i jednostavnu grčku gastronomiju sa snažnim i začinjenim istočnjačkim, perzijskim, maloazijskim i egipatskim utjecajima, na trpezarijskom stolu pojavio se utjecaj seljačke republikanske kuhinje. S jačanjem rimske moći i utjecaja pojavljuju se i sve raskošniji jelovnici carstva u punom zamahu širenja.

Ientaculum, prandium i convivium - doručak, ručak i večera

Ipak, raspored i sadržaj objeda običnih Rimljana bio je vrlo jednostavan. Rano bi ujutro domaćin u republikanskom Rimu pojeo ientaculum, odnosno rimski doručak koji se sastojao  od nešto kruha s vinom, sira, meda i datula. Oko šest sati bilo je vrijeme za ručak ili prandium, kad su se služila lagana i topla jela, guste supe i slatka variva od povrća i mesa, tek da se zadovolji glad. Često se služila hrana od protekle večere.

Večera se služila oko devet sati i nosila je naziv convivium ili zajednička večera. Ona je bila pravi povod uživanja i dokolice, kad bi Rimljani legli na svoje trpezarijske ležaljke i satima uživali sva dobra svojih polja i pašnjaka. Jer za razliku od Grka, kojima je more bilo polazište i ishodište njihove prehrane, Rimljani su u osnovi seljaci po porijeklu te su više  bili okrenuti zemlji i jelima od povrća, zvanima fruges, i od mesa od goveda i ovaca, zvanim perfruges.

Hrana imperatora i “Minervin štit”

Međutim, hrana kojom su se hranili rimski imperatori prilično se razlikovala po svojoj kompleksnosti i egozotičnosti od one u kojoj su uživali obični Rimljani. O hrani imperatora progovarali su i Katon i Ciceron, a najviše toliko mnogo puta citirani Apicije, pisac prve zapadne kuharice, “De re coquinaria” iz 1. st. koja je opisala bogati jelovnik iz vremena kad je nekoć mali latinski gradić postao prijestolnica poznatog svijeta.

Njihova jela bila su specijaliteti sama po sebi obzirom na sve sastojke koji su bili potrebni da se neka od njih naprave. Dovoljno je samo opisati jelo nazvano “Minervin štit” koje je car Vitelije tražio da se po njegovim ličnim instrukcijama i receptu pripremi za jednu od mnogih gozbi. Recept tog strašnog  jela uključivao je štukina jetra, fazanov i paunov mozak, plamenčev jezik, murininu ikru i još stotinjak sitnih dodataka i začina iz svih krajeva golemog carstva. A carstvo je, baš zbog toga što je bilo ogromno, pružalo mogućnost za ukrštanja mnogih kultura koja su ostavila svoje tragove u rimskoj gastronomiji pa sve do danas. Tako je trpeza upotpunjena jelima iz Azije, koja su rimski imperatori morali probati za vladanja na dvoru u Nikomediji. Zatim je dodat i čitav dijapazon tipično rimskih slatko-kiselih delicija koje će preko Bizanta preživjeti upravo u venecijanskoj i dalmatinskoj kuhinji, u njihovim pašticadama, brodetima, ribljim supama i varivima. Međutim, Rimljani su se gostili i svojim domaćim proizvodima te su tako pravili i jednostavnija jela od kupusa koji se uzgajao na rimskim poljima, i raznovrsnim ječmenim kašama. Neke od kaša su stigle iz Grčke poput pretače današnje pure ili palente ili tek potopljenih žitarica i grahorica skuhanih u legionarskim kotlovima, često služenih isto kao i danas s raznim vrstama suhog mesa.

Rimljani su bili hedonisti u punom smislu te riječi te su bez ustezanja uživali u istoj mjeri u hrani, piću i neprestanim osvajanjima.

Gusto recepti iz Rimskog carstva:
Medeni goveđi kotleti

(Recept prema Apicijevu kuharu iz I. vijeka)

Potrebno: 1 kg goveđih odrezaka, maslinovo ulje, 3 dcl crnog vina, 6-7 inćuna, 5 kašika meda, lovor, crni biber u zrnu, so

Priprema: Cijeli red goveđih kotleta u nizu pecite u rerni na malo maslinova ulja. Dok se peku u crnom vinu i kvasini, rastopite med, dodajte dosta bibera u zrnu, nekoliko fileta slane ribe te desetak listova lovora. Pustite da umak vrije dok se ne ukuha. Tada izvadite meso iz rerne, razrežite na komade pa vratite u posudu za pečenje i u njoj preostalu masnoću od pečenja te dalje pecite na tihoj vatri podlijevajući već pripremljenim umakom od meda i vina. Okrenite meso kad uhvati koricu s gornje strane i opet podlijte ostatkom umaka. Kad sok postane tamnosmeđ, a korica mesa hrskava poslužite jelo.

Gusto savjet: Ovo jelo možete služiti sa skuhanim mlincima koje ste začinili umakom od pečenja.

NUTRICIONISTA:
Patina de piscibus ili lonac od ribe

Potrebno: Grdobina ili ugor, brašno, maslinovo ulje, 2 dcl slatkog vina ili prošeka, 4 fileta slane ribe (inćuni), šaka grožđica, 4-5 kašika meda, crni biber u zrnu,

Priprema: Komade repa ugora i grdobine pobrašnite i pecite na maslinovom ulju dok ne postanu zlatni. Dospite slatko vino ili prošek, dodajte sjeckane filete slane ribe, nekoliko kašika meda, grožđice, krupni biber, pa pustite da sve kuha dok sok ne postane gust a riba mekana.

Gusto savjet: Služite s kuhanom raštikom začinjenom kvasinom i uljem

Patina versatilis vice dulcis ili patina od orašarki kao kolač

(Prema izvornom Apicijevu receptu iz I. stoljeća.)

Potrebno: 100 g pinjola, 100 g oraha, 200 g smokava, 100 g rogača, 5 kašika meda, malo bibera, 300 g brašna, mlijeko, 2 jaja, pakovanje slatkog vrhnja od 25 ml, masni papir

Priprema: Prepržite pinjole i orahe i sve sameljite zajedno sa suhim smokvama i rogačima. Dodajte med, biber, brašno, mlijeko i jaja s malo slatkog vina pa oblikujte kolačiće. Osušite kolač na masnom papiru u rerni na niskoj vatri.

Opuštena atmosfera uz šum rijeke Save

Istražila: Ivana Jokić

Lokacija: Ulica Mladena Stojanovića BB, Kulturni centar Gradiška

Objekat: Lokal posjeduje ukupno 20 stolova, sa oko 70 sjedećih mjesta bez ljetne bašte.

Ponuda: Gastronomska ponuda Akademika je veoma bogata, pa se na meniju mogu naći specijaliteti talijanske kuhinje: pizze, salate, paste, piletina, teletina i slasni slatkiši. Najskuplja jela su dimljena puretina i teleći medaljoni koji koštaju 15 KM. Najjeftinija je mala porcija slanih palačinki koja košta 4 KM.

Ambijent: Akademik se nalazi u veoma lijepom okruženju, kod gradskog parka i fontane. Između stolova ima dovoljno mjesta da se može voditi nesmetan razgovor, a Interijer je obojen u tople boje koje atmosferu čine veoma prijatnom i romantičnom.

Muzika: Pušta se lounge, pop i rock  muzika, a restoran ima i klavir koji pijanista svira vikendom, a po potrebi i radnim danima.

Usluga: Osoblje je veoma ljubazno i uslužno.

Cjelokupni dojam: Ovo je veoma udoban lokal, u blizini rijeke Save. Gosti Akademik opisuju kao prijatno i romantično mjesto za večeru ili izlazak sa društvom.

Gastronomski biser na Neretvi

Istražila: Dragana Nižić

Lokacija: U trgovačkom centru Biosphera (Ulica braće Fejića) smješten je restoran Veranda, pravi gastronomski biser na obali rijeke Neretve.

Objekat: Stilski uređen interijer restorana i prekrasan pogled koji se pruža na grad s nekoliko restoranskih terasa, stvaraju vrhunsku atmosferu. Unutrašnjost restorana, otvoreni i natkriveni dijelovi terasa sasvim su dovoljni za ugodan smještaj i preko stotinu gostiju, a objekat nudi i mogućnost organiziranja različitih svečanih prijema, poslovnih susreta, obiteljskih proslava, privatnih zabava i slično. Također, u restoranu Veranda možete dogovoriti sve detalje oko jelovnika vezanih uz catering usluge, a osoblje će se potruditi kako bi udovoljilo vašim željama.

Ponuda: Jelovnik je prožet elementima tradicionalne i međunarodne kuhinje, od predjela do deserta proteže se harmonija različitih kombinacija. Kao specijaliteti kuće ističu se Janjeći hadžijski ćevap u pergamentu, Janjeća kombinacija Veranda i Janjeća leđa s mentom. Njih kvalitetno prate jela talijanske i francuske kuhinje, te hladna predjela poput Carpaccia od sira s kruškom, topla predjela kao što su Tagliatelle a la Putanesca, jela po narudžbi, velik izbor juha, specijalnih salata, tjestenine, ribe i plodova mora. Kruška u crnom vinu samo je dio neodoljivih slastica koje biste trebali probati, a jelovnik prati i bogata vinska karta.

Ambijent: Radi se o vrhunski uređenom prostoru do najsitnijih detalja. Egzotične sorte drveta na podu, koncertni klavir u središtu, tople nijanse namještaja, raskošna rasvjeta i prozračnost prostora nude istinsko uživanje u šarmantnom interijeru.

Muzika: Muzika se bira ovisno o trenutnoj atmosferi ili organiziranim svečanostima.

Usluga: Jednostavno izvrsna.

Cjelokupan dojam: U restoranu Veranda naći ćete sklad ponude i kvalitete, te cijene koje im odgovaraju. U njega se ne dolazi slučajno ni na brzinu. Veranda je gastronomski užitak s predumišljajem i svojim gostima nudi atmosferu koju je teško nadmašiti.

Neodoljiv spoj domaće i dalmatinske kuhinje

Istražila & foto: Dragana Nižić

Lokacija: U središtu grada, na adresi Školska 10, preko puta hotela Dubrovnik nalazi se istoimeni restoran.

Objekat: Kada vrijeme to dopušta gosti se mogu opustiti na zaklonjenoj vanjskoj terasi ukrašenoj zelenilom i cvijećem, koja ima 80 sjedećih mjesta, a i unutrašnjost restorana koja prima 100 osoba jednako je ugodna.

Ponuda: Na bogatom jelovniku mogu se pronaći raznovrsna jela od ribe i plodova mora, te jela dalmatinske, domaće, talijanske i drugih kuhinja. Kako ističu u samom restoranu, njegovanje kulture vina jedan je od njihovih strateških ciljeva, pa se velika pažnja poklanja njihovom odabiru. Specijalitet restorana čija se kuhinja temelji na spoju mediteranskog i domaćeg je hobotnica ispod sača, a nju slijede bijela riba i plodovi mora. Između ostalog tu je i zavidna paleta krem juha od škampi, šparoga i bijele ribe, a u sklopu jelovnika nalazi se i posebna ponuda za najmlađe, kao i za ljubitelje talijanske kuhinje. Između primamljivih slastica, preporuka kuće je čuvena dubrovačka rožata. Restoran Dubrovnik ima i dugu tradiciju u cateringu, te se posebno ponosi svojim profesionalnim catering timom.

Ambijent: U restoranu se njeguje mediteranski stil uređenja i sve asocira  na to da se nalazite u nekoj od tipičnih dalmatinskih konoba. Kamen, drvo i plavetnilo detalja zaslužni su za topli morski ton koji se provlači po cijelom objektu.

Muzika: Od samog otvaranja restoran njeguje dalmatinsku muziku koja ukomponirana s interijerom i gastronomskom ponudom stvara osjećaj kao da ste u srcu Dalmacije.

Usluga: Osoblje je profesionalno i ljubazno.

Cjelokupan dojam: Restoran Dubrovnik predstavlja mjesto na kojem vlada opuštajuća i ugodna atmosfera, spoj je to tradicionalnog i modernog, mora i kopna, bogate domaće kuhinje i neodoljivih dalmatinskih specijaliteta. Pristupačnost cijena odgovara kvaliteti ponude restorana kojeg vrijedi posjetiti.

Ukusni zalogaji u pauzi za shopping

Istražila & foto: Ivana Jokić

Lokacija: Restoran se nalazi u Mercator centru u Banjaluci, na adresi Aleja Svetog Save 69.

Objekat: Pizzeria Italy ima 80 sjedećih mjesta plus ljetnu baštu sa 10 stolova i 40 sjedećih mjesta. Stolovi su prostrani, a stolice veoma udobne.

Ponuda: Meni restorana je bogat, cijene hrane su povoljne, a na meniju se mogu naći različite vrste kuhinja. Međutim, u skladu sa nazivom restorana, dominira talijanska kuhinja. U ponudi su slasne pizze, lazanje i njoke. Po povoljnim cijenama mogu se pojesti i različiti specijaliteti od piletine, razne vrste salata te palačinci. Specijalitet - Piletina u umaku od špinata, košta 12 KM.  U skladu sa godišnjim dobom, Italy ima i dobru ponudu sladoleda. Za one koji ipak žele uživati u voćnim kupovima mogu to učiniti za 6 KM, dok voćnu salatu možete pojesti za 4 KM.

Ambijent: S obzirom da se nalazi u tržnom centru, restoran je zamišljen tako da zadovoljava potrebe slučajnih prolaznika. Iako je pizzeria Italy prilagođena shopping centru, ambijent je veoma ugodan. Namještaj je izuzetno udoban tako da ćete se u ovom restoranu osjećati veoma prijatno.

Muzika: Pušta se uglavnom domaća popularna muzika.

Usluga: Osoblje restorana je ljubazno i uslužno.

Cjelokupni dojam: Tople boje, prostrani stolovi za obrok i udobne stolice učinit će vašu posjetu  pizzeriji Italy veoma prijatnom. Ovo je izvrsno mjesto da se odmorite nakon shoppinga, popijete piće i pojedete neki ukusan obrok po povoljnoj cijeni.

„Život je kombinacija čarolije i tjestenine” - Federico Fellini

Pripremila: Nina Branković

Tjestenina ili pasta, kako je nazivaju u Italiji, dostupna je u mnogim formama i veličinama. Omiljena je hrana djece, ali ni odrasli ne zaostaju kada je u pitanju uživanje u ovoj vrsti hrane. Tjestenina je prema želji formirano tijesto ili tijesto sušeno na zraku od brašna ili griza tvrde pšenice (durum) ili meke pšenice (krušna). Osim brašna ili griza, tijesto se sastoji iz vode, soli i kod nekih sorti i jaja. Razlikujemo talijansku i azijsku tjesteninu. Jedna značajka svih tjestenina je da se prije jela moraju na ovaj ili onaj način omekšati. Bilo kuhanjem, bilo samo parenjem u vodenoj pari.

Kuhanje tjestenine

Tjestenina se mora kuhati u većoj količini vode te je za 100 g tjestenine potrebno 1 litar vode i 1 dkg soli. Kad voda prokuha, dodaje se kašika ulja da se tjestenina ne slijepi. Čim voda ponovno provrije može se smanjiti vatra. Šerpu nije poželjno poklopiti. Da li je tjestenina dovoljno kuhana najbolje se vidi na presjeku: ukoliko se na središnjem dijelu nalazi tanki bijeli sloj, tjestenina je kuhana na talijanski način tzv. “al dente” (što znači da se tjestenina osjeti pod zubima kada se zagrize, a ne raspada se u kašu). Ukoliko želite da cijeli presjek bude staklasto-mutno-žućkast, potrebno je kuhati još 1 ili 2 minute. Dobro kuhana tjestenina nije ljepljiva i lako se grize, dok je nedovoljno kuhana žilavo - kruta. Neki savjetuju da se nakon kuhanja tjestenina ispere toplom vodom, no to je potrebno samo kod manje kvalitetne tjestenine i one koja se previše kuhala. Nakon što se skuhala, tjesteninu treba prebaciti u zdjelu koju ste zagrijali u rerni i malo pouljiti ili dodati maslac, odnosno pripremljen sos.

Vrste tjestenine

Iako se još uvijek vode sporovi oko toga je li tjestenina nastala u Kini ili Italiji, Talijani su bez sumnje stručnjaci na području tjestenine - bile to školjke, roščići, uha ili pužići - jedva da postoji još neki zgodan oblik koji nisu napravili. U toj zemlji maslina i vina postoji više od 300 različitih vrsta tjestenine.

Velika većina talijanske tjestenine se proizvodi od griza tvrde pšenice i bez jaja. Postoji bezbroj oblika tjestenine, a da bi je koliko-toliko mogli razlikovati barem po obliku, uobičajena je sljedeća podjela prema završetku imena tjestenine:
• elle - široka, npr. Tagliatelle
• ette - uska, odnosno mala, npr. Lasagnette
• ine/ini - mala, npr. Spaghettini, Tortellini
• oni - velika, npr. Cannelloni, Tortelloni

• rigate - naborana
• lisce - glatka

• mezze - odrezana, skraćena (ustvari polovica)

Gusto izjava: “Sve što vidite, dugujem špagetama.” - Sophia Loren

Spaghetti

Mada mnogi vjeruju da je postojbina špageta Italija, oni potiču iz Kine. U Kini su špagete pravili od rižinog brašna te se i sada ta vrsta paste veoma koristi u kineskoj kuhinji pod nazivom „noodles”.  U Kini su se pravili hiljadama godina prije nego ih je Marco Polo donio u Italiju. Naziv spaghetti u doslovnom prijevodu znači „konopčići”. Postoje različitih debljina i dužina (najmanja dužina je 30 cm). Tanji špageti nazivaju se spaghettini ili vermicelli. Prema mnogima, najbolji špageti dolaze iz grada Napulja.

Fusilli

Tjestenina koju ponekad nazivaju i „uvrnuti špageti” izgledaju kao mali otvarači za čepove i zbog svog oblika. Uvrnuti su i maleni, ali baš zbog oblika dobro primaju krem umake. Istovremeno se dobro slažu sa težim umacima od mesa pa i s vinom. Postali su veoma poznati u seriji “Seinfeld” kada je u jednoj od epizoda Kramer pravio ‘Fusilli Jerry’.

Tagliatelle

Ovo je klasična tjestenina iz okolice Parme u Italiji. Tanki rezanci su uži od pappardella i često su obojeni dodacima te se mogu naći u obliku gnijezda. Legenda kaže da je tagliatelle izmislio talentirani dvorski kuhar koji je inspiriran frizurom koju je Lucrezia Prva imala prilikom vjenčanja za Hanibala Drugog 1487. godine. Recept je nazvan Tagliolini di pasta e sugo, alla maniera di Zafiran (tjestenina tagliolini i sos u stilu Zafirana). Cjelokupna delikatesa servirana je na srebrnim tanjirima. Tokom narednih godina tagliatelle su postale manje sofisticirano jelo te su se našle na trpezama običnih smrtnika.

Fettuccine

Tanki rezanci širine oko 1 cm su varijanta tagliatella, a naziv im znači „mala mašna”. To je vrlo popularna vrsta tjestenine u Rimu. Ravne su, tanke i sadrže jaja. U talijanskoj kuhinji tradicionalno se kuhaju nakon što se svježe pripreme, ali se i suha verzija može naći na tržištu. Popularne fettuccine u Sjevernoj Americi su fettuccine alfredo.

Penne

Penne je talijanska riječ za „nalivpero” te ova tjestenina prati oblik nalivpera. To je specifična, kratka, šuplja tjestenina s koso odrezanim krajevima. Ova vrsta tjestenine se može naći i s glatkom (penne lisce) i valovitom površinom (penne rigate). To je jedna od najpopularnijih tjestenina i specijalitet je Campanie, dijela južne Italije. Smatra se da penne rigate upravo zbog nabora dobro drže sosove. Penne se slažu sa mnogim sosovima, kremastim i gustim. Penne se mogu zapeći u rerni, a penne all’Arrabbiata, ljutim, začinjenim sosom na bazi paradajza su tipično talijansko jelo.

Lasagne

Lasagne je množina od riječi ‘lasagna’ koja je orginalno stigla iz centralno sjeverne talijanske regije Emilia Romana. Široke ravne plohe od tjestenine su prvobitno korsitili Rimljani koji su ih nazivali ‘laganum’. Riječ lasagna stiže od latinske riječi „lasanum” što znači lonac. Kasnije su se lasagne razvile u jelo koje poznajemo danas sa mesom ili povrćem, sirom i paradajzom. Moderna lasagna tjestenina je široka oko pet centimetara i ponekad je napravljena sa špinatom. Najpopularniji sirevi koji se koriste za pravljenje lasagna jela su mozzarella i ricotta, a sos je paradajz i bešamel. Lasagne se danas mogu naći u trgovinama kao gotovi proizvod od oštrog brašna. Njihova je prednost u tome što ih ne treba prethodno kuhati.

Cannelloni

Cannelloni su talijanska riječ za “velike cijevi” baš kako ova tjestenina i izgleda. Nastali su 1907. godine u jednom od restorana u Sorrentu u Italiji (kod Napulja). Proslavio ih je kuhar Nicola Federico koji je tokom svoje 31-godišnje kuharske prakse postao poznat po specijalnoj tjestenini, cannellonima koje je spremao. Tokom Drugog svjetskog rata njegova porodica se iz Sorrenta seli u Napulj da bi izbjegla bombardovanje te cannelloni postaju poznato talijansko jelo koje se uobičajeno jede nedjeljom.

Ravioli

Ravioli su maleni jastučići od tjestenine koji su obično punjeni različitim sastojcima. Neki sadrže sir, drugi šunku ili paradajz, a mogu se naći i punjeni sa faširanim mesom. U bolje opskrbljenim trgovinama ima ih i sa punjenjem od gljiva. Ravioli oblikom mogu biti okrugli ili trokutasti, ali postoje i specijalni oblici poput srca ili malih riba. Obično se poslužuju uz maslac ili maslinovo ulje, ali im se često dodaje i neki lagani sos. Ravioli se, također, mogu koristiti i u supama.

Tortellini

Ovo je pasta slična raviolima samo je oblik drugačiji. Izgledaju kao malene napunjene zemičke te su punjene špinatom, mesom, šunkom, sirom i drugim punjenjima. Serviraju se i u supi kao klasično talijansko jelo tortellini in brodo. Potiču iz Bologne i za njih je vezana legenda: kada je boginja Venera došla u tavernu u jednom od talijanskih gradića, dok se spremala u svojoj sobi kuharski pomoćnik ju je špijunirao kroz ključaonicu pokušavajući uživati u njenoj ljepoti. Međutim, uspio je vidjeti samo njen pupak. Odjurio je u kuhinju i prema svojoj viziji napravio oblik tjestenine koji se danas naziva tortellini.

Sosovi uz tjesteninu

Uz tjesteninu postoje mnogobrojni sosovi, ali se svi ne slažu isto sa svakom vrstom. Te stoga, nije čudo da je pitanje koja se vrsta tjestenine najbolje slaže s kojim sosom gotovo postalo “filozofija” za sebe. Prilikom odabira sosa za tjesteninu najoblje je pratiti osnovno pravilo: što je teži sos to je šira tjestenina. Na primjer, sa tamnim sosovima od mesa idu široki rezanci kao što su pappardelle. S bogatim varijantama sosova od mesa i povrća ide kratka tjestenina kao što su penne ili rigatoni. „Dugački” maccheroni i spaghetti mogu se kombinovati s gotovo svim sosovima - savršeni su s aromatičnim sosovima koji se pripremaju sa začinima i umacima od paradajza.

Pesto alla genovese

Sos pesto alla genovese je nastao u sjevernoj Italiji, iz grada Genove. Taj se dodatak tjestenini ne kuha već se priprema u posudi miješanjem bosiljka, soli, ekstra djevičanskog maslinovog ulja, bijelog luka, pinjola i naribanog tvrdog sira (najčešće se koristi Parmesan, ali u obzir dolaze i druge vrste poput Pecorina ili Grane Padano). Moguće ga je kupiti već gotovog u samoposlugama, a Talijani ga osim tjestenini dodaju i njihovim poznatim minestronima. Kod nas ga je moguće nabaviti u Mercatoru, Konzumu i drugim bolje opsrkbljenim samoposlugama.

Bolognese

Grad Bologna može se pohvaliti možda najpoznatijim sosom - bolognese. Talijanska kuharska akademija je 1982. godine napravila popis sastojaka za bolognese sos i ograničila ih na sljedeće: govedina (faširana), panceta, luk, mrkva, celer, koncentrat paradajz sosa, mesna supa, crno vino i po želji vrhnje za kuhanje. Ovaj sos se prema tradiciji poslužuje uz tagliatelle ili spaghetti.

Carbonara

Još jedna zvijezda talijanske kuhinje je sos carbonara. Taj sos je u svojoj najjednostavnijoj i najautentičnijoj formi kombinacija Parmesana, žumanca, pancete/slanine, začinjeno biberom, solju i papričicom. Zanimljivo je da se u Italiji pod nazivom carbonara ne poslužuje umak koji sadrži vrhnje, a talijanska verzija sadrži i znatno manje umaka od onoga što se često poslužuje u restoranima izvan Italije.

Gusto izjava: „Paradajz sos najbolje ide uz suhu pastu, jer su paradajz sosovi obično preteški za svježu pastu. Svježa ih tjestenina odmah upije. Svježe tjestenine bolje idu uz lakše sosove.” - John Chiakulas

Gusto recepti:

Ravioli s tartufima

Sastojci (za 4 osobe): ravioli 400 g, 2 dcl vrhnja za kuhanje, 40 g ribanog parmesana, 80 g maslaca, 80 g tartufa, malo ulja

Priprema: U tavu stavite maslac, vrhnje za kuhanje, ribani parmezan i tartufe. U dobivenu smjesu dodajte kuhane raviole, te sve zajedno zagrijemo na laganoj vatri.

Vegetarijanske lasagne

Sastojci: velika tegla paradajz sosa za tjesteninu, 0,5 kg narezanih gljiva ili skuhanog, narezanog špinata, 12 polukuhanih lazanja, 0,5 kg mozzarella sira, 1 vrećica instant kvasca, 2 jaja, so, biber, naribani parmesan

Priprema: Izmiješajte pola mozzarella sira, gljive/špinat, kvasac i jaja u velikoj zdjeli. Dodajte pola kašičice soli.
Prokuhajte sos od paradajza za tjesteninu te mu dodajte origana, bosiljka te sličnih začinskih trava.  Stavite malo umaka na dno posude za pečenje. Složite tjesteninu u posudu za pečenje, prekrijte je mješavinom sira i povrća, sosom od paradajza za tjesteninu te mozzarellom. Stavite red tjestenine pa ponovite postupak. Na zadnji sloj tjestenine stavite sos od paradajza za tjesteninu, pospite ga naribanim parmezanom. Prekrijte posudu za pečenje sa aluminijskom folijom, pecite 1 sat na 190ºC. Maknite foliju pa pecite još 10 minuta.

Gusto savjet: Neka se jelo ohladi 15-20 minuta prije rezanja i serviranja.

Trofie al pesto

Sastojci: 200 g trofie tjestenine, 4 krompira, 80 g graška, pesto sos, parmesan za serviranje

Priprema: Skuhajte pastu u slanoj vodi. Izrežite krompir na kriške i stavite ga da se kuha. Kad je napola kuhan dodajte grašak. Kada je sve gotovo, uzmite nekoliko kašika vode u kojoj se pasta kuhala, a ostalo iscijedite. Stavite pastu u tavu i dodajte pesto te vodu koju ste sačuvali.

Gusto savjet: Podijelite u zagrijane posude, pospite parmezanom i uživajte.

Cannelloni

Sastojci: 16 cannellona,  2 kašike naribanog sira parmesana

Za punjenje: 80 g mladog luka (bijeli dio), 400 g mljevenog mesa, 3-4 kašike ulja, 40 g naribanog  parmesana, 40 g naribanog sira grosera, 200 ml vrhnja za kuhanje, 50 ml vina, 1 kašika narezanog vlasca

Za sos od paradajza: 400 ml sosa od paradajza, 250 ml vode, 1 kašika začina od povrća, 1 čili papričica, 2 kašike šećera

Priprema: Na ulju kratko prepecite mladi luk narezan na kolutiće. Dodajte mljeveno meso pa dinstajte dolijevajući vodu oko 20 minuta. Nakon toga dodajte vrhnje, vino, naribane sireve i narezani vlasac. Sve zajedno kratko prokuhajte, malo ohladite i ovim nadjevom nadjenite cannellone.

Cannellone položite u uljem namazanu vatrostalnu posudu i prelijte sosom od paradajza, a pripremite ga na sljedeći način: ispasiran paradajz pomiješajte s vodom, dodajte začin od povrća, narezanu čili papričicu i šećer. Kratko prokuhajte i prelijte preko cannellona, pospite naribanim sirom, pokrijte aluminijskom folijom i pecite u pećnici zagrijanoj na 210°C oko 20 minuta.

Gusto savjet: Poslužite uz zelenu salatu

Spaghetti puttanesca

Sastojci: 4 kašike maslinovog ulja, 3 češnja bijelog luka, 3 narezana inćuna, 390 g sjeckanog paradajza, 30 g kapara, 1 kašika nasjeckanog peršuna, 300 g špageta

Priprema: Na maslinovo ulje dodajte protisnuti bijeli luk i inćune, te ih na laganoj vatri kratko popecite. Dodajte sjeckani paradajz, kapare, dobro promiješajte i kuhajte 5 minuta.

Špagete skuhajte u blago posoljenoj vodi, ocijedite ih i umiješajte u pripremljeni sos.

Gusto savjet: Poslužite jelo toplo, posuto peršunom i parmesanom.

Orašasto voće iz talijanske kuhinje

Pripremila: Selma Gičević

Pinjoli (Pinus pinea L.) su jestive sjemenke bora koji raste u području Mediterana. Pored ovih, nama najpoznatijih kao sjemenčica talijanske kuhinje, u svijetu se koristi i šest vrsta azijskih i jedanaest vrsta američkih plodova bora. Relativno visoku cijenu ovog ukusnog ploda objašnjava činjenica da drvo bora mora biti staro barem 15 godina kako bi rodilo većim brojem šišarki, te to da se do pinjola dolazi u potpunosti ručno: nakon branja, šišarke se suše na suncu, kako bi se otvorile. Nakon toga, ljuske se uklanjaju ručno ili mehanički, i ostaju - pinjoli.

U Starom Rimu pinjoli su služili za pravljenje vina. Istraživači povezuju ovu tradiciju sa sklonošću orgijama kod žitelja ovog dijela svijeta. U ruševinama Pompeje nađeni su dokazi korištenja ove vrste. Neki od nađenih recepata pokazuju da su pinjoli korišteni i za pravljenje senfa, te u kobasicama, salatama, kolačima i sosovima.

Pinjoli imaju nevjerovatnu nutricionističku vrijednost. Vrlo su bogati nezasićenim masnim kiselinama i bjelančevinama, te vitaminima A, C, D, E i vitaminima B skupine, u čemu prednjače u odnosu na druge orašaste rođake. Toliko su bogati bjelančevinama da se mogu uporediti s biftekom! Od minerala, obiluju željezom, magnezijem i cinkom. Pinjoli svojim sastavom sprečavaju bolesti srca i krvnih žila, pomažu snižavanju lošeg kolesterola i krvnog pritiska. Odličan su i stimulator rada bubrega i mokraćnih puteva. Još iz starih vremena poznata su njihova afrodizijačka svojstva; radi se o visokoj koncentraciji cinka, koja pozitivno djeluje na mušku potenciju.

U kulinarstvu

Talijanska kuhinja nezamisliva je bez njih. Poznati sos pesto genovese sastoji se od mljevenih pinjola, kojima se dodaje mljeveni bosiljak, maslinovo ulje i bijeli luk. Pinjoli se mogu jesti sirovi ili lagano prepečeni, što im pojačava aromu. Umiješajte ih u salatu od svježeg povrća, ili ubacite u preliv za jela od ribe ili divljači. Odlično idu uz pečenu bundevu, zelenu salatu i špinat.

Osim u slanim jelima, pinjoli se mogu koristiti i u desertima. Najlakše je da pratite svoj instinkt i hrabro zamijenite neki „standardni” orašasti plod pinjolima. Naprimjer, umjesto badema ili oraha, u halvu ili mramorni kolač umiješajte malo preprženih ili mljevenih pinjola i - voila!

Kupovina

Kod nas pinjole možete kupiti u većini hipermarketa, npr. Mercatoru i Konzumu, kao i u delikates-prodavnicama, cijena cca 7,50 KM za 60 grama. Pakovani, dostupni su tokom cijele godine. Vrlo je bitno po otvaranju držati u frižideru i iskoristiti ih u roku od nekoliko dana, jer lako užegnu.

Dobro je znati da pinjoli mogu izazvati gorak, metalni okus u ustima. Čudan okus se kod nekih ljudi zadržavao i do 4 dana nakon konzumiranja. Provedena istraživanja nisu našla nikakav uzrok ovoj pojavi, te smatraju da se radi o bezopasnom stanju.

Gusto savjet: Ako kuhate za goste, ne zaboravite provjeriti da neko nema alergiju na orašaste plodove, jer su onda vjerovatno alergični i na pinjole.