Slatki eliksiri i čarobni napici za zaljubljene

Zahvaljujući rimskom svećeniku Valentinu koji se oglušio na naredbe cara kako nije dozvoljeno obavljati obrede vjenčanja za vojnike, te je činio upravo suprotno i mladencima darivao crvene ruže sve dok nije bačen u tamnicu, svake godine 14. februara slavimo Valentinovo kao dan svih onih koji nekoga vole. Prigoda je to da obradujete svoje voljene i poklonite im ono najvrednije - još više ljubavi i pažnje. Sretno Valentinovo!

Pripremila: Dragana Nižić

Probajte:

Souffle za romansu

Sastojci: 2 jaja, 200 ml tekućeg slatkog vrhnja, 100 ml mlijeka, 70 g šećera, 1 vanilin burbon šećer, 100 g brašna, kakao

Priprema: Najprije pećnicu zagrijte na 180ºC. Slatko vrhnje zagrijte sa vanilin burbon šećerom pazeći da ne prokuha. Sklonite s vatre, umiješajte mlijeko i ostavite da se ohladi. Jaja pjenasto izradite sa šećerom, a zatim dodajte brašno. Lagano umiješajte smjesu od vrhnja i mlijeka, pa sve lijepo ujednačite. Ulijte u posude za pečenje soufflea tako da ih ne napunite do vrha. Pecite 15-20 minuta i na kraju koristeći se kalupom u obliku srca i kakaom napravite dekoraciju.

 Gusto extra savjet: Ovisno o vrsti pećnice provjerite pečenost nakon 15 minuta, a po potrebi pecite još 10-15 minuta.

Svim zaljubljenima i svima onima koji žele, mogu i ne boje se da vole

želimo Sretan Dan zaljubljenih!

Neka vam ljubav uljepša i začini život!

Vaš Gusto

Cvjećari slažu aranžmane, posvuda su sitnice obasute Amorovim strelicama, sve je u znaku ljubavi koja nam u ovo doba godine stiže u svom najveličanstvenijem izdanju. Valentinovo je simboličan dan posvećen zaljubljenima i onima koji se vole, posvećen prijateljima koji su vas držali za ruku kada ste bili nesretno zaljubljeni, neznanim prolaznicima koji su vam poklonili osmjeh i onima koji vam ga poklanjaju svaki dan.

Piše: Dragana Nižić

Dan zaljubljenih

Zahvaljujući rimskom svećeniku Valentinu koji se oglušio na naredbe cara kako nije dozvoljeno obavljati obrede vjenčanja za vojnike, te je potajno slavio ljubav i mladencima darivao crvene ruže, sve dok nije bačen u tamnicu, svake godine 14. februara slavimo Valentinovo posvećeno ovom svecu. Podaci govore kako djevojke i žene diljem svijeta upravo na Valentinovo zajedno dobiju 50 milijuna ruža, a prošle godine u Meksiku je sudbonosno „da” taj dan izreklo 1.200 parova na jednom od najvećih masovnih vjenčanja u povijesti.

Slavni afrodizijaci

Ako ljubav ide kroz želudac onda vam nema druge nego pripremiti gozbu s afrodizijacima, a mi vam na popis stavljamo nekoliko najvažnijih ljubavnih sastojaka.

Predlažemo vam šparoge, tartufe, cimet, klinčić, bosiljak, oštrige, kavijar, vaniliju, čokoladu, šampanjac i crno vino.

Šparoge su se proslavile još u 17. stoljeću u Francuskoj kada su se posluživale mladoženji kroz tri jela, a slavni Casanova veličao je čari čokolade i kakao napitaka pripisivajući im zasluge zbog ljubavnih avantura. Ipak od svega je najvažnije stvoriti ugodnu atmosferu i provesti što ljepše trenutke sa voljenom osobom bez obzira na darove i hranu, pa neka ovog Valentinova ljubav bude vaš jedini afrodizijak.

Nek’ živi ljubav

Iako se slažemo kako je svaki dan pravo vrijeme da dragoj osobi pokažete svoju ljubav, ali htjeli to priznati ili ne, ne trepnemo okom, a već nosimo u rukama pregršt ruža, čokoladica i meda, sustigne nas Valentinovo, pogode nas luckaste ljubavne strelice i eto nas koliko god se trudili obilježiti to nekako intimno, odjednom smo valentinovski raspoloženi. I to nam se sviđa! Nekako u to isto vrijeme stižu nam različita objašnjenja takvog ponašanja, znanstvenici će reći to je reakcija organizma na različite vanjske podražaje, sociolozi će reći nijedan čovjek nije otok, filozofi će reći to mora da je vrlina, matematičari bi rekli 1+1=2, a nama se najviše sviđa ona pjesnička:

„Rekla si ljubav i sve je stalo, za sreću treba, znaj, tako malo, za sreću treba tren u trenu, žena čovjeka i čovjek ženu.”

“Sve nježne riječi svijeta sačuvao sam za te u pjesmama mojim…”, pjeva Oliver Dragojević u ovom klasičnom ljubavnom evergreenu o djevojci Magdaleni. Svako od nas ima neku svoju “Magdalenu” koju je volio ili još uvijek voli, a premda je ljubav tema za razmišljanje uvijek, u svakom mjesecu u godini, februar je ipak najljubavniji od svih mjeseci. Ovaj kratki, specifični zimski mjesec sa svojim promjenjivim brojem dana, ističe se u polju ljubavi kako zbog Dana zaljubljenih, tako i zbog ljubavnog zova mačaka…

Piše: Sara Krajina

Mačje popodne

“Mjaaaaaaauuuuu…”, odzvanjaju grlati krikovi mačaka u noćnom zraku, bude nas iz sna jer su neobično jaki i promukli, ni nalik običnom mačjem mjaukanju. Malo su nam smiješni, malo nas nerviraju jer su glasni i ne daju nam mira, ali nas i tjeraju na razmišljanje. Kad životinjski svijet krene u potragu za svojim partnerima i družicama (u njihove mačje motive i razloge da ne ulazimo), neminovno se pitamo a kako mi stojimo u vezi s tim, imamo li mi kome mjauknuti i ko će pogladiti nas, ljude-mačke po glavi? Imamo li mi s kim provesti pravo, lijeno mačje popodne, ušuškani i voljeni na nečijem krilu? I od takvih razmišljanja neki malo padnu u depresiju, pa kad ih ko pita “Šta ti je?”, a oni kažu “Ma to su sve one mačketine krive!”

Za mačke nam je lako, one se uvijek snađu, dok smo mi, homo sapiensi, uvijek na tankom ledu, nesigurnog koraka kao mali, krivonogi Bambi. Rijetko sastavimo dva dobra, pa ili neko voli nas, a mi ne marimo, ili mi volimo nekoga, a njih se živo fućka, ili pak volimo jedni druge, ali smo malo zahrđali, teško nam se pokrenuti. Ili naprosto uzimamo zdravo za gotovo da je taj neko pored nas i da će uvijek tako biti, bez obzira koliko se mi ne trudili oko njega. Stotinu je tu kombinacija i kalkulacija, jer nažalost, i u ljubavi često kalkuliramo, a ne bismo trebali. Obije nam se o glavu, zvekne nas kao povratni, zaholcali bumerang, jer ljubav nije ni matematika ni biznis ni ekonomija, da bismo s njom radili kalkulacije.

I znam da svi mi ovo sve znamo, ne otkrivam ja ovdje nikakvu novu toplu vodu, samo je problem što ovo često zaboravimo pa nam poslije bude krivo. Stoga, hajmo malo razmišljati o ljubavi, cijeniti ono što imamo ili potruditi se malo bolje da ljubav nađemo, ne biti cinici i tvrdoglavi pesimisti, ne biti teški na lijepoj riječi i ne biti toliko lijeni da pomislimo kako smo sami sebi dovoljni, a nismo. “Nijedan čovjek nije pusti otok”, napisao je Ivo Andrić i to zaista jeste tako. Osim toga, ako mogu mačke, možemo i mi!

Ljubav je…

Bez obzira da li vas Valentinovo zanima ili ne, neka ovaj februar svejedno bude o ljubavi, jer zašto čekati? Možda sam idealista ili blentavi optimist, ali možda sam i u pravu kad kažem da većinu potrebnih sastojaka za ljubavnu sreću već imamo u svojim rukama. Stvar je zapravo jako jednostavna: zaželi želju i pokreni se! Zauzmi pozitivan stav, kreni hrabro naprijed i vrata će se početi otvarati. Ako već imate nekoga dragoga pored sebe, pa dajte mu malo “nagrade” što je uopće tu - jer niko nije ničije vlasništvo, tu je svojim izborom! Probudite uspavanu romansu, donesite ženi buketić cvijeća, izvedite je na večeru, neće propasti kuća zbog povremene romantične večere. Ili skuhajte nešto svom dragom, iznenadite ga nekim slasnim jelom iz vašeg Gusta, učinite prvi, mali korak! Sve i počinje od prvog koraka, a ne treba uvijek sumnjati da li će vrijediti truda.

Pa kad se jedno hladno popodne zateknete kako se gnijezdite u nečijem toplom krilu i kako vas nečija ruka nježno miluje po glavi, shvatit ćete da ste sretni i da je za sreću zapravo potrebno jako malo! Ne zaboravite kako to rade naši krzneni, mačji sugrađani - umiljati mjauk malo će koga ostaviti ravnodušnim, u februaru ili bilo kojem mjesecu!

Sretan vam Dan zaljubljenih!

Poklon pegla za Valentinovo
Nije to da ljudi ovdje mrze Valentinovo, samo im nekako nije baš ni drag, posebno muškarcima. Eto još jednog datuma kad moraju kupiti poklon i biti fini, kad se od njih očekuje da donesu cvijeće i sriktaju se pa prime damu pod ruku i pravac u neki od fensi restorana koje ne mogu priuštiti. Ili mogu, ali im se ne da ‘bacati pare’, a sve zbog nekih zapadnjačkih pravila koja kažu da se baš na taj dan treba slaviti ljubav. S druge strane, restorani, trgovine i vlasnici uličnih štandova trljaju zadovoljno ruke jer dobili su evo drugi ‘8. mart’. Prodaju se kičasti buketići u još kičastijim celofanima, na sve strane plišane igračke, srca koja viču „Volim te“, heklani crveni jastučići sa volančićima, slatkiši i bonbone, drangulije i trice, a ponajviše šarene laže. Da su jeftini, pa baš i nisu, ‘nabere’ se tu troška, pa tako poenta s vrha ima opravdanje. Beskorisni, neoriginalni i nepromišljeni pokloni koji nikoga posebno ne oduševe, a izbiju ti i ono malo crkavice iz džepa. Ima i onih drugih, iz kategorije ‘praktičnih’ koji na taj dan donesu ženi poklon koji zapravo služi i njima. Recimo, pegla! Žena će biti ‘presretna’ kad za Valentinovo dobije novu peglu da lakše može ispeglati kamaru njegovih košulja. Sto posto!

Ne vraćaj se bez zumbula!
Desilo se to jednoj mojoj prijateljici, donio joj muž peglu, pa me nazvala sva bijesna, iz nje šišti para baš kao iz te pegle. Sazvale smo brže-bolje vanredni sastanak sa još dvije prijateljice, utaborile krizni štab u jednoj od gradskih slastičarni, pa krenule po dnevnom redu: poklon pegla od muža za Valentinovo – sadizam, glupost ili nešto treće?

Smiješno nama ostalima, jer jedna je dobila buket crvenih ruža na kućnu adresu, druga ima rezerviranu večeru u super restoranu, a treća je ionako flegma, svejedno joj ovako ili onako, dok naša domaćica s peglom samo što ne zaplače od muke. „Pa, je li on kreten, recite vi meni? Kako će mu past’ na pamet za Dan zaljubljenih da mi kupi peglu?! Šta sam mu ja, služavka?! Ma on sigurno ima drugu, vara on mene, sad sam sigurna….“, usplahirila se ona, a mi je smirujemo, te nemoj tako, te voli on tebe, samo jadan ne zna šta treba, ipak je Valentinovo relativno nov praznik kod nas, nije se još uhodao itd.

Dva sata, tri komada torte, četiri likera i jedan tiramisu kasnije, smirila se naša domaćica, opalio je onaj šećer, pa se sva ubehutila. „Skontala sam šta ću. Sad ću ga fino nazvati i reći mu neka se ne vraća kući bez zumbula i one haljine što mi se svidjela u Dorothy Perkins, inače ću ga zaždit’ onom peglom!“, reče smireno, ali odlučno. A što baš zumbuli, pitamo mi radoznalo? „Pa eto, da ne troši, kukavac sinji….“. Pođosmo nešto reći u stilu „A haljina je kao džaba?“, pa se onda predomislismo, neka je smirene, bolje i za nas i za muža joj.

Pizza u obliku srca
Za razliku od naših valentinovskih dilema i nesporazuma, u Engleskoj se ovaj praznik slavi sve u 16 i sve je tu jasno. Pravilo jedan: kupi čestitku sa prigodnim ljubavnim natpisom i pošalji joj/mu na adresu da stigne tačno na 14.02. Za one koji imaju neku simpatiju a nisu se dosad usudili mu/joj priznati, Valentinovo je prilika da to kažu i to na sljedeći način: isto se pošalje čestitka, samo se na njoj piše suprotnom rukom od uobičajene (recimo, lijevom ako ste desnoruki) i na kraju se ne potpiše pošiljalac ili se potpiše zagonetno i u šiframa. I dobro svima: primaocu je drago jer neko misli na njega i nekome je drag, plus ima slatki zadatak da odgonetne ko; pošiljalac je uzbuđen i titra dok razmišlja hoće li njegova simpatija skužiti ko ga to voli. Ako skuži, onda su tu dobre šanse da će nešto biti među njima. Ako ne skuži, bar su ’skinuli s njedara’ tu tajnu da nekoga vole, pa šta god bude da bude. Ne mogu se osramotiti jer primalac ionako ne zna ko mu je poslao čestitku. Ostala pravila: kupi joj cvijeće, nešto ukusno i ljupko, može i jedan cvijet, i izvedi je na večeru. Kupi joj romantičan poklon, a kupit će ga i ona tebi. I opet svima dobro. Eto prilike za malo romanse! Ljudi su tamo prezauzeti da bi o ljubavi mislili svaki dan, pa im Valentinovo baš dobro dođe.

Meni se pak dešavala jedna čudna situacija dok sam živjela u Engleskoj. Naime, dvije godine zaredom mi je na kućnu adresu stizala misteriozna pizza – u obliku srca! I još sva crvena po vrhu od paradajza i crvenih paprika! Simpatična i originalna mi je bila ova fora, plus mala poruka koju bi dostavljač zalijepio na kutiju od pizze: „Ljubav ulazi kroz želudac. Pomisli na mene sa svakim zalogajem.“ Ma bih, druže moj, samo ne znam ko si! Dugo sam tragala za pošiljaocem, sumnjala i u uposlenike pizzerije i u susjede i u svakog slučajnog prolaznika, ali svaki me je trag vodio u slijepu ulicu. Nikad na kraju nisam doznala ko je to bio, niti se on ikad usudio da mi se pokaže. Možda sam pored njega prošla sto puta, a da nisam znala da je on. Šteta… Ko zna, možda je to mogao biti početak jednog divnog prijateljstva….

Proslava ljubavi
E sad, šta je ispravno: prepustiti se romantičnom prazniku pa makar i samo zato jer to kalendar tako kaže ili praviti se lud i/ili rondati kao ovi naši? Ja sam ipak za prepuštanje lijepom, bez obzira koji je datum. Osim toga, ni 14.02. ne znači da se ljubav treba iskazivati samo na taj dan. Taj je praznik tek podsjetnik da treba slaviti ljubav, baš kao što neki obilježavaju Dan sjećanja – ljudi se uvijek sjećaju svojih najmilijih kojih više nema, ne samo kad je to i formalni dan, ali im eto i na taj dan odaju počast. Stoga, hajmo odati počast ljubavi, pa bilo Valentinovo ili ne! Život je ionako kratak i nepredvidiv, ko zna šta će biti sutra! Najgore će biti da nam jednom bude krivo što se nismo drage osobe sjetili kad je bilo vrijeme, slavili s njom Dan zaljubljenih, pa je se umjesto toga sjećamo i stidimo na Dan sjećanja.