L'archetto, Via dell'Archetto 26, Rim, Italija, rezervacije: (+39) 6 678 9064

Mjesto u koje Rimljani dolaze na pastu

Svjetske metropole poput Rima pune su restorana, pizzerija i tratorija, pa je teško znati kuda se uputiti, posebno što se u mnogim od njih kriju zamke za turiste - osrednja hrana, male porcije, a visoke cijene. U Rimu ćete često naići i na vrlo uporne ugostitelje koji vas „nahvatavaju” još s ulice, uz vrlo slatkorječivu bujicu i strašno gestikuliranje rukama, pa nas je tako preporuka od pouzdanih prijatelja da večeramo u „L’archettu” spasila od gastro promašaja.

Piše: Sara Krajina Jazvić

Špageterija za Rimljane
Zgodno je ispalo i to što se L’archetto nalazi u blizini hotela u kojem smo odsjeli (Tritone) u centru Rima i u neposrednoj blizini fontane di Trevi. Do njega smo stigli ugodnom šetnjicom po staroj rimskoj kaldrmi, uz prethodno bacanje novčića u fontanu za sreću, a za potpuni romantični ugođaj nedostajala je samo nešto praktičnija obuća - štikle i kaldrma nikako ne idu zajedno, pa dame, imajte na umu!
U L’archetto smo obavili rezervaciju iz hotela neposredno prije dolaska, mada nam rekoše da rezervacija nije nužna. Stolova ima dovoljno, premda u prvi mah restoran se čini manjim nego što jeste jer gornji sprat i nije nešto velik, ali donji zato ima nekoliko uzdužno povezanih prostorija koje podsjećaju na podrumske katakombe od stare cigle. Također, ovdje je smjena gostiju nevjerovatna - samo što jedni odu, drugi dođu, i tako sve do 1h iza ponoći. Ovo je prava „kota” za Rimljane i turista gotovo i nema, pa ljudi dođu da dobro pojedu i odu dalje svojim putem, bez prevelikog zadržavanja. Interijer nije ni po čemu poseban, sa starim stolovima i stolicama te retro posterima po zidovima, ali uostalom osnovni adut ove špageterije i nije uređenje već hrana.

Jelovnik velik kao knjiga

Špagete na preko 140 načina
L’archetto i u samom natpisu na ulazu sadrži opis „špageterija” pa tako ne čudi što ovdje možete probati špagete na oko 140 načina! Jelovnik je velik poput knjige - samo za umake za špagete potrošili su 8 stranica - pa nam je trebalo dobrih 10-15 minuta da se odlučimo šta bismo naručili. Dok listamo opširni jelovnik, naručili smo foccacciu da nam utoli glad koja je stigla jako brzo, a koju smo pojeli još brže, pa smo potom naručili još jednu. Odabir paste ovdje je stvar ukusa i trenutnog raspoloženja, a mi smo se još odlučili i za jedno mesno glavno jelo na nas dvoje, scaloppine sa gorgonzolom, koji su kao i pasta bili sjajni. Dvije porcije špageta, dvije foccaccie, scaloppine, boca kućnog Chiantija, flaša vode, dva deserta i dva espressa na kraju smo platili oko 90 eura, uključujući servis.

Živahna atmosfera i dobra hrana u L'archettu

Ocjena
L’archetto je zaista ugodna mala kota, nepretenciozna, puna dinamike i restoranske vreve, u koju vole zaći autentični Rimljani na dobru „brzu” klopu na talijanski način, bez pretjeranog zadržavanja. Ukoliko naručite samo pastu, cijene su pristupačne za rimske pojmove (cca 7-18 € po porciji, ovisno o vrsti tjestenine), a ni kućni Chianti nije bio loš (oko 15 €). Porcije su također vrlo poštene, pa ako niste strašno gladni, jedna pasta je dovoljna. Usluga je bila dosta dobra i brza, premda su konobari zbog velike gužve bili vidno rastegnuti na sve strane, ali nekako su stizali obratiti pažnju na nas i pružiti nam finu uslugu. Primijetili smo da imaju i nekoliko stolova vani, pa vjerujem da je ugodno tu sjesti za lijepog dana, prije ili poslije posjete prelijepoj fontani di Trevi. Ako želite probati dobre špagete i iskusiti pravu rimsku ugostiteljsku atmosferu, onda svakako navratite u L’archetto.

Bocca di lupo, 12 Archer Street, London W1D 7BB, rezervacije: (+44) 0207 734 2223 ili info@boccadilupo.com

 

Talijanske delicije na neobičan način

U srcu londonskog Soha, u stražnjoj, neuglednoj ulici, smjestio se vrlo ugledan i interesantan talijanski restoran u kojem morate rezervirati mjesto i po nekoliko sedmica unaprijed, jer tolika je potražnja za njim! Ne čudi, s obzirom da im je koncept - zanimljiva, inspirativna regionalna talijanska hrana - u potpunosti uspio. U „Vučjim ustima” baš smo se gostili i gozbili, od prvog do zadnjeg jela…
Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Opravdano popularno mjesto
Kada dođete u tu malu, mračnu ulicu u kojoj se nalazi Bocca di lupo, zaista pomislite da ste na pogrešnom mjestu, jer sve djeluje nekako sumorno, pomalo i strašno, predma je na korak od poznatih, osvjetljenih ulica Soha. Međutim, nakon preporuka nekoliko prijatelja da obavezno probamo jer je toliko dobar, nije bilo druge nego dati im šansu. Na ulazu vas već dočeka prostrani, lijepo uređeni bar, ni po čemu srodan mračnoj ulici iz koje smo netom zakoračili. Sa bara možete posmatrati kuhare kako stvaraju svoja kreativna jela dok čekate sto, predma služe večeru i za barom.
Prostorija za večeravanje, sa slikama raznih regionalnih namirnica po zidovima te dekorom koji bih najprije opisala kao talijanski retro ‘70-tih u modernom izdanju, također odaje da je ovo dinamičan, suptilno glamurozan restoran. Zatekli smo ga dupke punog, premda nije jako velik i stolovi su prilično stisnuti jedan uz drugi, a rezervacije za večeru primaju u dvije smjene, od 18:30h i od 21:30h. Mi smo igrom slučaja ulovili ovu od 21:30h jer je neko otkazao u zadnji čas.
Osoblje je ljubazno i „leta” oko vas, a dobro su upućeni u ponudu restorana pa su nas pošteno posavjetovali šta da naručimo.

Napomena: S obzirom da se Bocca di lupo nalazi u neposrednoj blizini teatra Apollo (iza leđa), nude i pred-teatarski meni koji se sastoji od nekoliko pojedinačnih jela iz Toscane, Campanije, Lombardije ili Veneta (£12 - 15,5 po porciji), u vremenu 12:30 - 15:00h, te 17:30 - 19:00h.

Bar na kojem se može i večerati

Ne vrijedi se opirati
Meni je prilično velik i raznolik, a nude se jela u dvije veličine: male ili velike porcije. S obzirom da smo ovdje susreli neka neobična jela koja ne viđamo po drugim talijanskim mjestima, odlučili smo radije naručiti više malih porcija, pa da tako probamo što raznovrsniju hranu. Ubrzo je naš sto prekrio niz tanjirića sa primamljivim jelima i neobičnim kombinacijama: salata od pecorino sira i radiča sa narom i uljem od tartufa (po receptu kuće), domaća salama od vepra (također po receptu kuće), prženi škampi i lignje s artičokama i limunom (iz regije Veneto), rižoto od divljih gljiva (sa dnevne ponude), tanka kobasica luganega sa muškatnim orahom i cimetom, srolana poput buredžike (iz regije Veneto), rustična foie gras kobasica sa vrganjima (po receptu kuće) - sve ovo samo za predjelo!
Za glavno jelo naručili smo 2 jarebice na nas četvero jer smo već bili skoro pa sasvim siti, uz prilog od pečenih krompira i kestena, jedne porcije mahuna i jedne porcije kuhanog kupusa (sa dnevne ponude). Baš kako i njihov moto glasi, „ne vrijedi se opirati”, i mi smo se jednostavno prepustili ovoj divnoj gastronomskoj bujici i zaista uživali u svakom zalogaju.
Na kraju smo zasladili sa espresso sladoledom (sa Sicilije), cassatom sa ricotta sirom i slojem od narandže i čokolade te marcipanom (također sa Sicilije), te brioche sendvič-sladoledom od pistacija, kestena i lješnika (iz Napolija).
Sve smo ovo zalili bocom izvrsnog crvenog vina Terre di Franciacorta Rosso, a račun je na kraju došao (uz vodu i aperitive) oko £200 za nas četvero, uključujući servis - što i nije strašno, s obzirom na količinu i izvrsnost hrane.

Sara i društvo na gozbi u Bocca di lupo

Ocjena
Hrana nas je zaista iznenadila i oduševila, jasno nam je sada zbog čega je tolika pompa oko ovog mjesta i definitivno vrijedi probati neke od njihovih izvrsnih regionalnih delicija.

Király, Táncsics Mihály u. 25, 1014 Budimpešta, rezervacije: (+36) 1 212 8565 ili www.királyrestaurant.hu

Odličan gulaš uz još bolji čardaš

Nedavnu posjetu Budimpešti pamtit ću po nekoliko stvari, a večera u tipično mađarskom i atipično dobro organizovanom restoranu Király, jedna je od ponajboljih uspomena. Naime, uslužne djelatnosti u Mađarskoj često i nisu baš uslužne, zbog čega visok nivo usluge, pored izvrsne hrane i dobre atmosfere, izdvajaju Király po profesionalizmu i lijepom ugođaju.

Piše: Sara Krajina Jazvić

Gastro raj na brdovitom Budimu

Király se nalazi u Budimu, brdovitom dijelu grada sa kojeg se pruža fenomenalan pogled na Dunav i njegove lijepe mostove, jedino je uspon do njega „cipel-cugom” poprilično naporan. Smješten na kraju tihe ulice prepune malih galerija, u četvrti Castle District, Király je u neposrednoj blizini predivnih malih kula i dvoraca koji izgledaju kao iz bajke - svakako prošetajte do njih!

Castle District

Sam restoran odiše nekim starinskim, ruralnim šarmom, a već na ulazu gdje vas ljubazno dočeka uniformisani lakej, osjetite da ste dobrodošli. Odatle će vas osoblje sprovesti do stola u jednoj od dvije povelike, povezane dvorane ili pak u „cigar room” ako želite samo popiti piće i zapaliti neku dobru cigaru. Interijer je prepun predmeta i ukrasa koji kao da su iz nekog prohujalog, prošlog vremena, a koji su skladno i nenametljivo uklopljeni u prostor, a lijep detalj je i starinski porculanski servis na stolovima uz ljupke male vaze sa svježim cvijećem.

Osoblje koje je obučeno u vrlo pedantne uniforme jako je susretljivo, pa će vam pružiti punu pažnju i odgovoriti na sva vaša pitanja na tečnom engleskom jeziku, što je rijetko slučaj u Budimpešti. Interesantno, ali u Királyju može se i pušiti, premda nije ni najmanje zadimljeno jer imaju dobru ventilaciju.

Napomena: U Mađarskoj još uvijek ne postoji jedinstven zakon o zabrani pušenja za razliku od drugih EU zemalja, pa tako ugostiteljski objekti koji imaju odgovarajuće ventilacijske sisteme mogu dozvoliti pušenje u svom prostoru.   

Mađarski porculan na stolovima

Čardaš uživo i neodoljiva hrana

Jelovnik je dosta velik i primamljiv, imaju i dobru ponudu za posjetioce grada koji odsjedaju u hotelima, pa tako za 9.900 HUF (forinti) po osobi (cca 71 KM) možete dobiti set večeru koja se sastoji od čaše šampanjca za dobrodošlicu, supe po želji, odabira jednog od 7 glavnih jela, deserta te prevoza od hotela do restorana i nazad.

Mi smo ipak zamolili konobara da nam preporuči neka od dnevnih jela i neka od najpopularnijih sa menija. Nismo pogriješili niti sa jednim izborom, jer hrana je bila izvrsna od prvog do zadnjeg slijeda! Gulaš koji sam naručila za predjelo bio je prava, autentična mađarska delicija u punom sjaju, koji je, budući da je predjelo bio nešto rjeđi, bliži supi nego čorbi. Također i srneća ragu supa sa knedlama koju je naručila moja pratnja bila je fenomenalna, kao i glavna jela: guščiji batak sa jetricom i povrćem te šiš kebab na način kuće sa dnevnog menija. Deserti su nas jednako oduševili - moje flambirane palačinke sa orasima u prelivu od vruće, topljene crne čokolade jednostavno su se topile u ustima, a jednako izvrstan bio je i kolač od plavog sira u prelivu od javorovog sirupa s jabukama. Ovu zaista fantastičnu hranu zalili smo sa ugodnim, pitkim mađarskim crvnim vinom „Szekszárdi Optimus Cuvée Bodri” iz 2007, a kojeg nam je preporučio sommelier. Večeru smo završili sa dobrom espresso kafom, a premda ceh nije bio mali (cca 42.000 HUF za nas dvoje), iskustvo je bilo nezaboravno!    

Izvrsne palačinke

Ocjena

Ono što daje dodatan šmek ovom restoranu svakako je njegov zabavni program. Kroz cijelo veče zabavljao nas je izvrsni ciganski bend sa cimbalom i virtuoznim violinistom koji se obraćao gostima na raznim jezicima. Tako je znao ponešto i bosanskog, na naše oduševljenje, a po svom izboru odsvirao nam je i „Evo banke, cigane moj”. Pored benda, nastupali su i plesači koji su izveli nekoliko različitih tačaka, od mađarskog folklora, do tanga, a zabavni program „začinio” je i operski pjevač koji je otpjevao nekoliko poznatih arija.

Ciganski bend i operni pjevač

Sve u svemu, veče u Királyju bilo je zaista nezaboravno iskustvo, puno dobrog gulaša, veselog čardaša, šarmantnog, opuštenog ambijenta i zabavnog programa. Cijene su ovdje vjerovatno nešto više od prosjeka, ali zato je i kvalitet daleko iznad ostalih, pa ako ste u prilici, zaista vrijedi potrošiti malo više. Svakako je za preporuku i ukoliko me put tamo ponovo nanese, sigurno ću opet tamo navratiti.

Blue Elephant, 3-6 Fulham Broadway, London SW6 1AA, rezervacije: (+44) 0207 385 6595 ili london@blueelephant.com

Biser tajlandske kuhinje

Moram priznati da do sada nisam bila najbolji poznavatelj tajlandske kuhinje te da sam pretežno jela kinesku hranu ako bih se odlučila za azijski stil, ali sada, nakon posjete Blue Elephantu, neke su mi stvari jasnije i momentalno sam postala ljubitelj!
Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Tropski raj
Blue Elephant pravi je hram tajlandskih specijaliteta, smješten na samom kraju Fulham Roada, odnosno početku Fulham Broadwaya u koji ne zalazim često. Međutim, ovo je restoran zbog kojeg vrijedi uputiti se u taj tio grada. Član je velike grupacije Blue Elephant International Group koji svoje restorane imaju širom svijeta: u Bangkoku, Phuketu, Parisu, Lyonu, Briselu, Dubaiu itd. Ovaj londonski ogranak postoji već 20 godina i uporno se trudi da održi dobru reputaciju kakvu već dugo uživa, a čemu u prilog govori i činjenica da je bio takmičar u Gordon Ramsayevoj utrci za najbolji restoran u UK.

Ljupki stolić za dvoje

Već sa vrata ćete uočiti čuvenu tajlandsku servilnost gdje će vas dočekati sitne, ljupke Tajlanđanke sa tradicionalnom tajlandskom dobrodošlicom. Ono što će vas pak iznenaditi je veličina ovog restorana - ogroman je! Raspoređen je u nekoliko širokih prostorija koje su spojene drvenim mostićima ispod kojih u malim potočićima plivaju prave, velike egzotične ribe. Dekor cijelog mjesta je realna preslika Tajlanda, njegovih malih ulica, verandi pa čak i kanala na kojima se roba prodaje direktno sa čamaca. Da je riječ o tropskom raju svjedoči bujna tropska vegetacija koja krasi svaki kutak, a svojom ljepotom posebno privlače pažnju jarko ružičaste orhideje.

Tropska vegetacija i orhideje kao na Tajlandu

Možda nije po svačijem ukusu ovako elaborirano uređen restoran u tipičnom stilu zemlje iz koje potiče, ali meni je nekako baš prijalo biti u okruženju koje je potpuno drugačije od uobičajenog. Usput sam saznala i nekoliko zanimljivih podataka kako o restoranu, tako i o samom Tajlandu od ljubaznog menadžera koji me je proveo kroz sve dijelove restorana i objasnio šta je šta. Ovo je zaista ljubazan narod!

Jako ukusna hrana i slonići za ljuto
Dio ekipe stigao je prije nas, pa smo tako nas dvoje koji smo stigli kasnije naručili svoje jelo posebno. Za starter smo odabrali spring rolls koje i inače obožavam, a ove u Blue Elephantu su bile izvrsne. Ja sam za glavno jelo poslušala prijateljicu iz ekipe koja mi je savjetovala da naručim morsku hranu, i to kombinaciju raznih morskih delicija (školjke, rakovi, skalopi itd.) uz nudle sa račićima, što je bilo nevjerovatno ukusno. Moja pratnja nije se mogla odlučiti za jedno jelo, pa je tako naručio kraljevsku platu koja je kombinacija od 6 različitih, tipičnih tajlandskih jela, mješavina morske i mesne hrane. Izuzev jednog jela koje je bilo jako ljuto, ostala su sva bila fantastična. Sa hranom smo svi bili prezadovoljni, kako ukusom, tako i prezentacijom koja je pratila autentični tajlandski stil, pa je sve bilo servirano s puno ukrasa od povrća i cvijeća, posebno orhideja, te bambusovih listova.

Sara i gozba na tajlandski način

Jelovnik je zaista ogroman, na ponudi su sve vrste mesa, morskih plodova i povrća, pa za neodlučne ili neiskusne, zaista je dobar izbor uzeti neku od plata na kojima je kombinacija nekoliko malih jela. I ostatak ekipe je uživao u svojoj hrani, samo je jednom od njih malo nastradala probava zbog izrazito ljutog jela koje je odabrao. Zasladili smo na kraju egzotičnim voćem (papaja, mango itd.) koje većinom poslužuju sa sladoledom.

Puno gostiju

Napomena: Tajlandska kuhinja podjednako nudi ljuta i blaga jela, a u Blue Elephantu na jelovniku je označeno malim slonićima koliko je nešto ljuto. Što je više slonića, to je jelo više ljuto. I inače su im slonići zaštitni znak, pa ih ima svugdje, od salveta do zidova.

Bar u obliku zmaja od čistog zlata

Usluga, utisci i ocjena
Cijelo iskustvo mi je izuzetno prijalo, te mi je sada tajlandska kuhinja možda i malo draža od kineske, jer je rafiniranija i delikatnija. Ovo je zaista jako dobar i popularan restoran, a začudilo me je koliko je pun, s obzirom da ovdje može komotno stati 350 ljudi - skoro sva mjesta su bila puna! Osoblje je vrlo ljubazno i uslužno, a hrana stiže brzo. Zanimljiv je i ogromni bar koji zapravo predstavlja kraljevski brod u obliku zmaja, rađen od čistog zlata i dragulja.
Cijene nisu male, ali s druge strane, jela su dosta zasitna pa vam i ne treba previše različitih jela (manje nego kod kineskih). Blue Elephant je zaista na ponos svojoj zemlji i kuhinji te ako vas imalo zanima tajlandska hrana, obavezno ga posjetite.

Ziani's, 45 Radnor Walk, Chelsea, London SW3 4BP, rezervacije: (+44) 0207 351 5297 ili www.ziani.co.uk

Talijani u svom najboljem izdanju

Možda je pomalo očigledno iz mojih tekstova da sam veliki ljubitelj talijanske kuhinje, ali nije ni čudo kada postoje mjesta poput restorana Ziani’s! Ovo je zaista prvoklasna talijanska hrana te usluga kakvoj ne možete naći zamjerku, pa nije ni čudo da je Ziani’s uvijek pun, bez obzira što postoje ljepše uređeni i veći talijanski restorani od njega.
Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Usluga bez premca
Ziani’s je takvo mjesto da zbog njega vrijedi potegnuti iz bilo kojeg dijela Londona do Chelseaja. Nalazi se u ulici koja se poprečno spušta od King’s Roada prema Temzi, i onako s vana gledano, ne biste se pretjerano oduševili jer nema se tu šta puno za vidjeti, pogotovo ne sa ulice. Unutra je interijer klasično talijanski: fotografije poznatih Talijana po zidovima uz fotke uglednih gostiju koji su svojevremeno posjetili restoran, stolovi zagrnuti čistim bijelim stolnjacima i puno osoblja za jedan tako nevelik restoran. Međutim, ovo mjesto godinama uživa odličnu reputaciju jer kvalitet hrane im je zaista na visokom nivou. Vode ga i u njemu rade Talijani, i to osoblje starog kova - izrazito uslužno, brzo i efikasno. Posluživalo nas je nekoliko konobara koji su se rasporedili kao po nekom dobro uvježbanom planu (nikad zabune ili bilo kakve fule), a između ostalog i jedan jako stari gospodin koji mi je otkrio da tu radi već 12 godina i veli, radit će još tri, pa će onda u zasluženu penziju. Ne znam zašto, ali ima nešto u tome kad vidim staro, dobro i lojalno osoblje, restoran mi tada odmah poraste u očima.
Ovdje definitivno morate rezervirati unaprijed, a mi smo mogli dobiti tek termin u 21.30h iako smo htjeli doći oko 20h, jer sve je prije toga bilo zauzeto. Na kraju se ispostavilo da je i bolje da smo došli u toj „drugoj rundi” večeravanja jer nas nisu morali požurivati.

Napomena: Ziani’s je pravi, fini restoran, a ne pizzeria, pa tako pizze uopšte nema na meniju. Također, ovo je otmjeno malo mjesto, pa premda je atmosfera opuštena, nemojte se obući previše ležerno.

Jednostavna koncepcija: izvrsna hrana
Ziani’s je restoran u koji zaista dođete da fino jedete, bez puno muvanja i zvjeranja okolo. Tako su nas poslužili u roku od 5 minuta otkako smo sjeli, podijelili jelovnike i uzeli narudžbu za piće. Jedva što sam izgovorila koje vino želimo (pinot grigio), drugi konobar ga je već donio i počeo otvarati - nevjerovatna brzina i izvrstan sluh! I inače je osoblje bilo za par klasa bolje od prosjeka, vrhunski uslužno i obazrivo.
U moru delicija jedini je problem bilo šta naručiti. Od nas četvero čak troje se odlučilo za predjelo sa dnevnog jelovnika od zapečenih šparoga sa parmezanom, što nije ni čudo jer su se naprosto topile u ustima! Ja sam pak odlučila to veče ići sa morskom temom, pa sam tako za starter odabrale školjke koje sam mogla birati u kojem sosu ih želim (također sa dnevne ponude, a uzela sam bijeli sos s vinom i bijelim lukom) i koje su bile izvrsne, te za glavno jelo škampe koji su bili naprosto božanstveni (£17,50). Ništa lošije nisu bile ni paste: zeleni zapečeni tagliolini (nudle) sa šunkom, vrhnjem i parmezanom (£10.50), te kombinacija od tri različite paste (£13,50), a ni piletina Ziani punjena salamom, gljivama i mozzarellom sa ruzmarinom (£15,50). Svi smo pojeli apsolutno sve, do zadnjeg zalogaja, jer je u toj mjeri bilo ukusno!
Za desert smo odabrali slasne profiterole sa zabaglione kremom (£4,50) te karamelizirane narandže (£4,00) natopljene u Grand Marnieru, što je za moj pojam bilo mrvicu previše alkoholizirano.

Sara i društvo u Ziani's

Ocjena
Ziani’s je zaista vrhunsko gastronomsko iskustvo, besprijekorna hrana, fantastična usluga i vrlo topla dobrodošlica, koje čak nije ni tako skupo s obzirom o kakvom nivou hrane se radi. Atmosfera je ugodna iako nema muzike, ali nema ni potrebe jer je žamor zadovoljnih mušterija dovoljno glasan. Definitivno restoran za preporučiti!

The Phene, 9 Phene Street, London SW3 5NY, rezervacije: (+44) 0207 352 9898 ili info@thephene.com

Lijepa zimska bašta na Chelseaju

The Phene je popularni gastro pub u londonskom Chelseaju, u maloj, tihoj rezidencijalnoj ulici u blizini King’s Roada. Ovo je vrlo moderan gastro pub u koji možete navratiti samo na piće, snek ili pak doći na večeru, a udarni adut mu je divna, velika bašta u mediteranskom stilu.
Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Moderni kamin i bogato zelenilo
Nas šestero tražilo je mjesto u Londonu gdje možemo zimi večerati na otvorenom, naravno, uz neko grijanje, pa smo se oduševili kad smo otkrili The Phene. Srećom da smo i tražili sto u bašti, jer je unutra sve bilo rezervisano za nekoliko narednih dana.
Unutra se nismo puno zadržavali, jer je bila velika gužva i buka, ali da smo htjeli tu popiti piće, radije bismo odabrali elegantnu prostoriju na katu, svu u ljubičastom. Ovo je prostorija koju zovu lounge, namještena je u stilu raskošne dnevne sobe i vrlo je elegantna. Ovdje, kao i u drugim dijelovima The Phenea, možete gledati i utakmicu, budući da su opremljeni LCD televizorima na sve strane. Također, možete i zaigrati šaha ili backgammona.
Donji kat kojeg nazivaju The Saloon Bar opremljen je u tradicionalnom stilu viktorijanskog puba, uz moderne detalje. Ipak, glavni razlog zašto smo došli upravo ovdje je predivna bašta. Moram priznati da me je prilično iznenadilo ugledati toliko mediteranskih biljaka u srcu hladnog Londona, koje su zgodno ogradile terasu od pogleda sa ulice.
Premda su stolovi raspoređeni prilično komotno, vladala je velika gužva jer je dosta ljudi došlo u većim grupama. Iznad stolova na velikim suncobranima podešene su grijalice, a dodatnu toplinu i užitak pruža moderni kamin u kojem pucketa živa vatrica. Mi smo dobili sto upravo pored kamina, pa je cijela atmosfera bila vrlo pitoma i lijepa, ako izuzmemo galamu od susjednih stolova. S obzirom da su gastro pubovi posebno omiljeni među Englezima, onda je takva ekipa ovdje i prevladavala, a s obzirom da prosječan Englez voli jako puno popiti, već oko 21h ovdje je bilo dosta pijanih ljudi. Tako se jedan pored nas srušio na pod i povukao za sobom sve čaše sa stola, dok je drugi nešto kasnije zamalo pao na kamin, a potom pokušavao „ubosti” rukav od kaputa dobrih desetak minuta, što nas je slatko zabavilo.

Ljubičasta lounge soba na katu

Čudno osoblje
Meni u The Pheneu nije posebno veliki, a imaju odvojene menije za ručak i za večeru, te za snekove za barom. Premda su ponosni na svog brancina (sea bass) kojeg poslužuju kao filet sa kaparima, mladim krompirom i brokulom u sosu od putera i peršuna (£16,50), mi smo se odlučili za druge stvari. Pola ekipe je naručilo vijetnamski pileći curry sa rižom sa aromom jasmina (£13,50), a druga polovina opredijelila se za burger na način kuće koji dođe sa svim i svačim, plus ručno rezanim pomfritom (£12,50). Curry je bio ok, mada je, kažu mi, riža bila malo suha, a naši burgeri su bili dosta moćni i zasitni, toliko široki da ih je bilo teško zagristi. Nije bio ni najbolji ni najgori burger koji sam ikad jela, ali recimo da je solidan i da se možete najesti od njega.

Napomena: Kuhinja radi samo do 22h, pa vodite računa da na vrijeme dođete i naručite.

Osoblje je bilo malo čudno, prvo jer ih ima na sve strane i svi nose neke slušalice u ušima poput tajnih agenata, ali teško je odrediti ko je domaćin, ko izbacivač, a ko konobar. Većinom su Amerikanci (?!?) i vrlo se kulturno ophode, ali servis im nije baš besprijekoran. Prvo smo se načekali dok smo uopšte naručili piće, potom smo ga dugo čekali da dođe, meni su donijeli Diet Coke iako sam tražila običnu, a prijatelji koji su naručili konkretan brand viskija dobro su se namučili dok su im objasnili o kojem viskiju se radi (premda je u pitanju izvrstan i dobro poznat škotski viski). Zatim su nas jako požurili da naručimo večeru, iako je bila njihova krivica što nismo stigli večeru naručiti i ranije s obzirom da su nas rijetko posjećivali, ali barem je hrana potom došla dosta brzo. Pomalo zbrkan servis, sve u svemu.

The Phene bar

Ocjena
The Phene je zgodna kota za izlazak na Chelseaju, bašta im je zaista jako lijepa, dobro je mjesto za družiti se s ljudima, ali smanjite očekivanja od hrane i usluge jer ćete se pomalo razočarati. S druge strane, i cijene su relativno ok, pa i ne može se očekivati previše.

Ayoush, 58 James Street, London W1U 1HG, rezervacije: (+44) 0207 935 9839 ili london@ayoush.com

Marokanski gril uz trbušni ples

Ayoush je marokanski restoran i bar u Centralnom Londonu, u blizini Selfridgesa i Oxford Streeta, zgodan za predah od shoppinga, ali i za zabavno veče u gradu. Po kvalitetu nije baš u rangu čuvenog „Momo’s”, ali za pristojan roštilj u centru grada i malo zabave uz rasplesanu trbušnu plesačicu, ovo je sasvim u redu izbor.
Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Orijentalna muzika i živopisan interijer
Ayoush se nalazi u James Streetu (bočni ulaz u Selfridges), u nizu restorana i barova koji imaju vanjske stolove uz ulicu. S obzirom na blizinu glavne shopping ulice, ovo je vrlo popularna mala džada u koju svako ponekad navrati, ponajviše ljudi nakon posla. Nas četvero smo se pojavili nenajavljeno oko 21h u petak naveče, i premda je mjesto bilo prilično puno, našli su sto za nas na donjem katu, koji je svakako atraktivniji od gornjeg. Već na ulazu je bilo jasno da je ovo sjevernoafrički restoran, jer je interijer vrlo očigledno oslikavao taj dio svijeta - fenjeri, niski stolovi, terracota boje po zidovima, šareni porculanski predmeti, kovane tacne i nezaobilazna šiša. Uz to, da upotpune ugođaj, DJ je puštao orijentalnu, živahnu muziku, više primjerenu za ples nego za večeravanje.

Rasplesana trbušna plesačica

Kako je veče odmicala, tako se atmosfera „zakuhavala” i muzika bivala sve življa i glasnija, što nije dobro ako ste došli da razgovarate. Očigledno je ovo mjesto gdje ljudi vole da zaplešu i provedu se do kasnih sati, jer oko nas su bile sve velike grupe ljudi, većinom poslovnih mlađih ljudi koji su tu slavili kraj godine te jedna ekipa koja je slavila rođendan.
Posebna atrakcija u ovom živahnom restoranu je zanosna trbušna plesačica, koja se svojski potrudila da posveti pažnju svakom stolu. Tako je svako malo dolazila i do našeg stola, te se ponajviše vrtila - oko mene! Vrag bi ga znao zašto…

Pivo Casablanca
Došli smo tu vrlo gladni, pa vjerujem da bismo pojeli šta god da su nam dali, ali ruku na srce, hrana je bila vrlo fina. U Ayoushu je popularno naručivati plate za dvoje ili više ljudi, pa se moja ekipa opredijelila za miješani roštilj koji je stigao na velikim platama, prepunim mesa: janjeći ražnjići, kofte, te piletina uz povrće i rižu. Bilo je dobro, ali meni je ipak naš bosanski roštilj bolji bar za tri klase, mahom jer je sočniji. Ja sam pak naručila orijentalnu janjeću koljenicu sa miješanom salatom i rižom, koja je bila odlična! Porcije su ogromne, tako da se ovdje baš najedete. Hranu smo zalili sa par čaša vina, malo vode te marokanskim pivom Casablanca. Sve u svemu, hrana je bila vrlo korektna, a na kraju smo platili cca £33 po glavi, što nije loše.

Orijentalni detalji

Negdje oko 22.30h kad je većina gostiju završila s večerom i bila pod znatnom količinom alkohola, posebno slavljenici, atmosfera je došla do usijanja. Svi su ustali i zaplesali, tako da je naš sto koji je bio prvi do „podijuma” (malo šireg dijela restorana), bio potpuno opkoljen razgaljenom masom ljudi, pa smo tada polako i pošli domu svome.

Home House, 20 Portman Square, London W1H 6LW, rezervacije: (+44) 0207 670 2000 ili www.homehouse.co.uk

 

Najljepša kuća zabave u Londonu

London ima nekoliko skrivenih, ekskluzivnih klubova u gradu, a nijedan nije toliko lijep i raskošan kao Home House. Mana mu je što ne možete tamo ući ako niste privatni član ili ako ne poznajete nekog od članova koji vas mogu uvesti, a prednost mu je što je jednostavno fantastičan!

Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Kuća kontese Elisabeth od Homea
Home House je jedno od onih mjesta na luksuznoj lokaciji u Londonu (Portman Square) koje ako ne znate tačno gdje idete, možete promašiti sto puta. Naime, Home House je cijela zgrada (odnedavno i dvije) spojene u nizu džordžijanskih gradskih vila sličnog izgleda, bez apsolutno ikakve oznake na ulazu! Stoga morate znati da tražite broj 20 (premda se Home House prostire kroz brojeve 19, 20 i 21 Portman Square).

Jedna od grandioznih soba u Home Houseu

Zanimljivost: Kuću je 1773. naručila za izgradnju Elizabeth, kontesa od Homea (otud naziv), i to kao sofisticirani paviljon, isključivo za svrhu uživanja i zabave. Ozloglašena kontesa, poznata pod nadimkom „Kraljica pakla” tada je već imala preko 60 godina, nikad nije imala djece, dvaput je već bila udovica i bila jako bogata, pa je pare najradije trošila na provod.

„Wow” faktor
Čim uđete bit će vam jasno da ovo nije obično mjesto: dočekat će vas na recepciji gdje se morate upisati u knjigu kao gost nekog od članova (dozvoljeno im je da uvedu troje ljudi u jednom mahu), a potom se nađete suočeni sa grandioznim stepeništem koje se grana lijevo i desno. Kad se popnete, nađete se u zemlji čuda, jer ulazite iz jedne velike, super elegantne i luksuzne prostorije u drugu, i čini vam se da nema kraja! Skoro pa da je i tačna ta tvrdnja, jer pored svih ovih prostorija na katu, na izboru vam je i divna mala terasa - raj za pušače, koja gleda na prekrasan vrt. Što će reći da se s leđa zgrade nalazi i pažljivo čuvani vrt sa lampionima, bezbroj malih lampica, egzotičnim drvećem i drvenim klupama za mali predah. Često se vrt i iznajmljuje za određene proslave, pa se postavi bijeli šator, recimo za svadbu.
Kao da to sve nije dovoljno, i u prizemlju se nalazi nekoliko prostorija sa barom, gdje se možete udobno zavaliti u mekane fotelje ili sofe, nešto malo ležernijeg stila nego na katu gdje je sve sami antikni, stilski namještaj, sa puno ornamenata po zidovima koji već sami po sebi izgledaju poput umjetničkih djela, i predmeta koji koštaju ko zna koliko.

Nema šta, ova cijela prekrasna zgrada je poput malog dvorca, punog zanimljivih, umjetničkih i stilskih detalja. Dio zgrade služi kao hotel, imaju i privatnu teretanu te restoran, u kojem još nisam bila, premda sam ostatak zgrade dosta detaljno istražila kroz godine. Kažem istražila, jer sve je ovdje poput labirinta, lako se izgubiti, a prolaza i skrivenih stazica i vrata ima na pretek.

Glamurozni partyji
Prije više od 10 godina u Home House sam bila na maskenbalu povodom Noći vještica, sa temom 18. vijek, i sumnjam da iko drugi u Londonu organizira bolje partyje, pogotovo maskenbale, od Home Housea. Cijela kuća, uključujući svaku sobu, bila je pretvorena u strašni halloweenski svijet, prepun izmaglica, tikvi, osoblja koje je izgledalo kao da je sad došlo sa dvora, pijanista koji su u sablasnim kostimima svirali klasičnu muziku, te gostiju koji su vrlo ozbiljni shvatili zadatak, pa se, kao i ja, prerušili u razne likove. Home House i danas organizira izvrsne zabave za sve važnije datume u godini, pored ostalog programa koji nude na redovnoj bazi (kabare noći, kreativno pisanje, noći kamenica, burleska, meksičke noći itd.). Nema šta, vrijedi biti član ovdje, nikad vam neće biti dosadno, jedino je potrebno da platite oko £3000 za godišnju članarinu, a i to ako vas prihvate - mora vas neko preporučiti…

Sara (desno) na maskenbalu u Home House

Prije dvije godine Home House je dobio dodatak - spojili su se s kućom pored, pa taj novi dio pretvorili u moderni bar ludog dizajna, prema idejama čuvene arhitektice Zahe Hadid koja je svojim avangardnim dizajnom uvela ovaj dio kluba u 21. vijek. Ovdje je atmosfera skroz druga, dinamična, puna energije i žamora.
Ne pitajte me koliko Home House ukupno ima prostorija jer ih zaista ima puno, i sve vrve od aktivnosti. Ljudi koji dolaze ovdje su popriličan miks generacija, zanimanja i stilova, ali zajedničko im je da vole dolaziti u Home House i baš tu piti piće i družiti se s ljudima. Naime, kad već jednom uđete, ovdje je stil ponašanja dosta ležeran i bez po muke ćete upoznati ljude i sprijateljiti se s njima. Valjda po logici, ako si već tu, onda tu i pripadaš!

Ocjena
Premda nisam član Home Housea i ko zna da li ću ikada biti jer nije nimalo jeftino, sa užitkom odem tamo svaki put kad mi se pruži prilika. Ovo je mjesto koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim, grandiozno na način kako to samo mogu mega bogate aristokrate smisliti, zanimljivo, druželjubivo, ljepše od bilo kojeg drugog mjesta za popiti piće u Londonu. Usput, cijene pića su u rangu sa boljim barovima u gradu, pa kad ste već jednom uspjeli preći preko praga, nema zime!

Luna Rossa, 190-192 Kensington Park Road, London W11 2ES, rezervacije: (+44) 0207 229 0482 ili info@lunarossarestaurant.co.uk

Napolitanska pizza na Notting Hillu

Notting Hill je londonska četvrt proslavljena istoimenim filmom sa Julijom Roberts, i premda nije tako čista i ispolirana kao na filmu (čak naprotiv!), ovo je jedna od omiljenih destinacija za izlaske jer nudi nekolicinu dobrih cafea, barova i restorana. Samo na Kensington Park Road ulici nalazi se nekoliko dobrih opcija, a za apsolutno fantastičnu pizzu ne trebati gledati dalje od pizzerije Luna Rossa.
Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Pizza na metar
Luna Rossa je dio londonske grupacije Made In Italy koja je poznata po svojim autentičnim pizzama na napoletanski način. Nastala je prema ideji njihovih osnivača, Sicilijanca i Napolitanca, da donesu u London pravu finu južnjačku talijansku hranu, prvenstveno izvornu pizzu koja se peče i služi na metar kako bi u njoj mogla uživati cijela porodica. Pizza u Luna Rossi zaista to i jeste - pravi užitak!

Nas četvero smo svako naručili i po predjelo, ali nam nisu pretjerano ostala u pamćenju jer nakon što nam je poslužena pizza, zaboravili smo sve što je bilo prije! Ukratko, predjela i nisu bila ništa posebno (salate sa rukolom i breasolom), prosječna pošteno govoreći, a i bile su prilično male porcije, međutim, pizza je bila neodoljiva! Naručili smo tri pizze od po 25 cm svaku (dvije Pomodorini, rucola e prosciutto te jednu Capricciosu), a da smo ikako mogli, pojeli bismo ih još tri. Ovo je zbilja bila jedna od onih toliko ukusnih stvari, da smo svi uzdisali „mmm…” jedući ih, svako malo uzvikujući „Jao, što je dobro…”. Kako to već nekad zna biti kad se potrefi prava stvar, ovako izvrsna pizza čak nije ni uopšte skupa - cijene se kreću od £6,50 do £9,50.
Zanimljiv je i način kako pizzu serviraju: na drvenim daskama sa postoljem koje postave po sredini stola, tako da vam ispod daske taman stanu čaše s pićem. Bez dileme, ovo je pizza za svaku preporuku!

Karirani stolnjaci i seoska atmosfera
Uz večeru smo pijuckali jako dobro sicilijansko crno vino Nero d’avola koje je fino komplementiralo hranu. Divnu večeru smo zaokružili sa čokoladnim sufleom koji se naprosto topio u ustima, te pravim finim talijanskim espressom. Sveukupno gledajući, ovo je bila jedna od jefitnijih a najboljih večera u Londonu koje sam imala!
Osoblje se također jako trudilo da nam ugodi, posebno „domaćin” (možda menadžer) koji je očito iskusni ugostitelj i ima pregled nad cijelim restoranom. Interijer je uređen u tipičnom talijanskom rustikalnom stilu - plavo-bijeli karirani stolnjaci, puno drveta, starinskih predmeta, bočica sa maslinovim uljem itd, a u centru pažnje je krušna peć za kojom vidite „pizzaiole” (pizza majstore) kako razvlače tijesto i pripremaju ovu famoznu pizzu pred vašim očima. Za toplijeg vremena može se sjediti i vani, gdje imaju nekoliko stolova. Doduše, imaju i vanjske grijače, pa oni koji su spremni sjediti u kaputima, mogu večerati al fresco i zimi.

Talijanski dragulj
Luna Rossa je omanji, nepretenciozni restoran, ali sa snažnim konjem za trku - možda i ponajboljom pizzom u Londonu! Odnedavno su počeli vršiti i dostavu na kućnu adresu, samo još uvijek u dosta malom radijusu, pa s nestrpljenjem očekujem kada će ponudu proširiti i na druge četvrti. Do tada, nemam ništa protiv povremeno se spustiti do šarenog Notting Hilla i probijati se kroz gužve turista kako bih se dokopala ovog malog talijanskog dragulja.

Sa društvom u Luna Rossi

Andechser am Dom, Weinstraβe 7, 80333 München, rezervacije: (+49) 089 298 481 ili www.andechser-am-dom.de

Bavarske kobasice i pivo

Nakon nedavnog posjeta Minhenu i dobre večere u samom centru grada, odlučila sam opet napraviti iznimku pa prenijeti vam utiske iz ovog vrlo živahnog i popularnog restoran bara. Andechser am Dom nudi sve što jednog gastro turistu može zanimati u moćnoj Bavarskoj: odličnu lokaciju (dva bloka udaljen od centralnog trga, Marienplatza), poveliku baštu, tonu kobasica, sjajna njemačka piva, pa čak i utakmicu Bayerna na velikom LCD-u, ako se potrefite tamo kad igra njihov omiljeni tim… 

Piše iz Londona: Sara Krajina Jazvić

Würste na sto načina

Zbog svih pobrojanih razloga, ovo je zaista jako popularno mjesto u gradu, pa je puno cijeli dan, a nas je spasilo što smo na večeru došli malo ranije, oko 17:30h, jer poslije više ne bismo mogli naći mjesto.

Željeli smo probati čuvene bavarske kobasice jer bilo bi glupo doći u Minhen pa otići na pizzu, a jelovnik Andechser am Doma vrvio je raznim varijantama: opcije sa po 6 kobasica, pireom i kiselim kupusom (€8,40), ljute kobasice (€8,90), 3 bratwurst i 3 ljute kobasice (€8,90), bijele kobasice od junećeg mesa (€2,40 po komadu) te ultimativna mesna bavarska gozba, specijalitet kuće: juneće ćufte, pržene kobasice i mesni rolat sa kupusom, krompirima i salatom od rukole (€11,50). I ostatak menija sastojao se većinom od mesa, pogotovo svinjetine, pa ovo nipošto nije mjesto za vegetarijance.

Ja sam se odlučila za sezonsko predjelo - juhu od bundeve koja je bila izvrsna, te glavno jelo od 2 bijele kobasice sa kremastom krompir salatom. Ovo je bilo i više nego dovoljno jer ove su kobasice prilično velike, a tradicionalno se umaču u specijalni slatki senf, hausmachersenf, koji je originalna bavarska namirnica. Jako ukusno, ali i vrlo zasitno jelo, pogotovo ako još dodate i vrlo bogatu krompir salatu, stoga ne čudi da nije bilo mjesta još i za desert na kraju…

Napomena: Čuvene minhenske bijele kobasice (Weiβwürste) serviraju se u šerpici sa vodom u kojoj su se kuhale, a potrebno im je oguliti omot - najlakše je ako je prvo zarežete po dužini, pažljivo nožem spustite strane, pa kobasicu lagano zgulite sa omota.

Što se tiče pića, očigledan izbor je pivo, na što se i moje društvo opredjelilo, ali ja i inače nisam ljubitelj piva pa sam se opredjelila za Colu koju serviraju u ogromnim čašama, očigledno iz „pipe” radije nego iz original bočice. Koliko sam primijetila, popularna piva na ponudi su Andechs Hell, Andechs Doppelbock Dunkel te Andechs Weissbier, a cijene se kreću od €2,50 za 0,25 l do €3,80 za 0,50 l. 

Domaći konobari

Atmosfera u ovom restoranu zaista je vrlo živahna, sve vrvi od ljudi i žamora, pogotovo što smo došli taman kad je Bayern igrao utakmicu, pa je cijeli gornji sprat gorljivo navijao. Mi smo se pak povukli u tiši dio na donjem katu gdje je buka ipak bila podnošljivija. Bašta je također jako dobra, sutradan smo tamo navratili na piće, a može se sjediti vani i za hladnijeg vremena, jer pored grijača, na svakoj stolici možete naći i dekicu kojom se možete pokriti.

Ono što nas je ponajviše iznenadilo je količina osoblja koja dolazi iz zemalja bivše nam države. Prvo smo naletjeli na konobara sa Hvara koji nas je potom upoznao sa konobarom iz Sarajeva, a koji nam je zatim rekao da tu rade još i jedan Srbijanac, Makedonac i Slovenac… Prava složna braća d.o.o. na djelu! 

Sara i društvo degustiraju kobasice

Ocjena

Ovo je definitivno super kota za nešto prezalogajiti ili popiti u centru Minhena, vrlo živahno i energično mjesto, miks generacija i stilova, popularno među svim slojevima društva. Ako me opet put nanese u Minhen, da li bih svratila tamo ponovo? Zašto da ne!