Prirodnim sokovima za brži oporavak nakon tjelesne aktivnosti.
Pripremio: Adnan Učambarlić

Dok vodeći proizvođači izotoničnih sportskih napitaka šire paletu svojih proizvoda sa energetskim čokoladicama, shakeovima i drugim pripravcima za poboljšavanje sportske izvedbe, manji proizvođači poput Brandon Brooksa pokušavaju se na tržište lansirati inovativnim idejama. U ovom slučaju, radi se o soku od krastavaca koji pomaže pri uklanjanju grčeva nakon intenzivne tjelesne aktivnosti. Studija na Brigham Young Univerzitetu dokazala je smanjenje bolova, uzrokovanih grčenjem mišića, već 85 sekundi nakon konzumacije soka od krastavaca.

Brandon Brooks je još 2000. godine  počeo razvijati proizvod Pickle Juice Sport, nakon što je uvidio da postoji velik interes među sportistima za prirodne napitke poput mrkve i šipka. Iako se sok već neko vrijeme nalazi na tržištu tek je nedavno počeo ostvarivati profit, a za slijedeću godinu se priprema lansiranje slađe varijante proizvoda obogaćenog sokom nara. Vjerujemo da je tržište dovoljno veliko da obje vrste proizvoda, konvencionalni izotonični napitci i prirodni sokovi, pronađu svoju publiku.

Ako spadate u skupinu onih koji nikada nisu sigurni koje vino poslužiti uz koje jelo, na pravom ste mjestu! Slijedite neka jednostavna pravila i nećete pogriješiti.
Pripremio: Adnan Učambarlić
Jedna od najvažnijih stvari koje treba zapamtiti u vezi vina je da ne morate biti stručnjak da biste u njemu uživali. Slijedite vlastiti ukus, ali pazite i na neke temeljne smjernice spajanja vina i hrane uz pomoć kojih nećete pogriješiti.

Bijelo vino ide uz bijelo meso. Crno vino uz crveno meso. Iako ovo pravilo ne pokriva sve sorte i varijacije koje postoje, ipak daje temelj za dobar izbor.

Lagano vino - lagana hrana
Jedete li salate, ne pijte uz njih jako crno vino, jer će se “jadna” salata sasvim izgubiti. Isto tako, ako jedete nešto puno proteina ili jelo kao što su špagete bolognese, nije dobro uzeti bijelo vino pa ni slabije crno.

Spojite regije
Izaberite vino koje dolazi iz istog podneblja kao i hrana. Primjerice, jedete li pizzu, probajte i neko talijansko vino.

Egzotična začinjena hrana i egzotično vino ne idu zajedno
Jedete li dobro začinjenu indijsku večeru ne naručujte Cabernet Sauvignon, jer će toplina alkohola i nota hrastovine pojačati začine koje jedete. Umjesto toga, uz egzotičnu hranu punu začina pijte vino koje ima barem malo slatkoće. Jezik će vam biti zahvalan.

Vino uvijek mora biti slađe od hrane/deserta
Što je hrana slađa, to ćete teže osjetiti okus vina. Tamna gorka čokolada stoga ide dobro uz slatko vino. S druge strane, slatka čokolada uticala bi na naše nepce i vino bi nam ostavljalo gorak okus.

Ako ide dobro uz grožđe, ide i uz vino
Ako znate da određena vrsta sira ide dobro uz svježe voće, razumno je zaključiti da će ići dobro i s vinom koje ima jaku voćnu notu.

Ako ste u nedoumici, izaberite roze
Ovo je dobar kompromis za ljubitelje crnog vina koji preziru bijelo vino. Španska kuhinja odlično se slaže s rozeom. Jednako kao i sushi.

Ako ste pivopija i ne možete se zasititi okusa piva ovo je pravi recept za vas - supa od svijetlog piva uz dodatak vrhnja.

Pripremila: Ivana Jokić

Napravite svijetlu zapršku od pola šalice piva i brašna, dobro promiješajte pa dodajte litar piva, posolite pobiberite po ukusu te dodajte šećer i malo cimeta. Pustite da juha provrije, smanjite temperaturu i pustite neka kuha još 20 do 25 minuta. Na kraju dodajte vrhnje. Narežite kruh na šnite, prepržite ga u pećnici, stavite na dno tanjira i poslužite uz juhu.

Sherry (španski Jeres (izgovara se heres), francuski Xérès, engleski Sherry) je likersko špansko vino iz Andaluzije, čije je ime nastalo od engleske iskvarenice za španski grad Jerez de la Frontera u kojem se proizvodi.

Pripremio: Adnan Učambarlić

Sherry se proizvodi od prezrelog grožđa sorti palomino i pedro ximénez. Zbog visoke koncentracije šećera (u samotoku, a ne i u frakcijama koje bi se dobile tiještenjem masulja), vrenje obavljaju rezistentni osmofilni kvasci (Saccharomyces beticus i dr.) koji proizvedu do 15 posto alkohola.

Tako proizvedena vina zriju u otpražnjenim bačvama u kojima oksidativne forme kvasca obavljaju složene procese koje nazivamo šerizacija. Tokom višegodišnje proizvodnje obavlja se sljubljivanje već sazrelih i novih partija vina, pa zato sherry vina, u pravilu, gotovo nikada ne nose oznaku godine berbe, a kada tako njegovana vina postignu željenu kakvoću, obavlja se tipizacija određenih količina, korektura sadržaja alkohola (od 17 do 20 posto) te potrebne enološke radnje (filtracija i dr.) pred razlijevanje u boce (flaširanje). U Španiji proizvedena Jeres vina dovoljno je deklarirati kao sherry ili xérès.

Uz Port i Madeiru, Sherry se smatra trećim vrhunskim svjetskim likerskim vinom. Svim trima zajedničko je da im se u proizvodnji odmah iza procesa fermentacije dodaje brandy, tj. vinjak ili brandewijn. U prošlosti činilo se to iz razloga da se vino očuva na putovanju do engleskih krčmi i stolova, tada glavnog tržišta, a zanimljivo je kako su i Columbo i Magellan upravo sherry krcali na svoje brodove.

Sherry vina nalazimo u različitim bojama, okusima i stupnjevima slatkoće.

Najpotcjenjenije vino na svijetu

Sherry se bez ikakve sumnje smatra za najpotcjenjenije vino na svijetu, a opet se na tržištu javlja u milion različitih stilova. Vjerovatno najpoznatiji stilovi sherryja su fino i oloroso. Manzanilla je, opet, fino sherry, koji se ne proizvodi u Jerezu, nego u jednom susjednom gradu. Fino i manzanilla vinificiraju se od grožđa palomino, iz vinograda zasađenih na pješčanoj podlozi. Ključni element u proizvodnji fina i manzanille jest flor - bijeli pokrivač od gljivica koji nastaje u nekim bačvama, dok se u nekim drugima jednostavno ne pojavljuje. Flor štiti vino koje je već steklo određene oksidativne elemente od daljnje oksidacije.

Budući da palomino ne daje visoke alkohole (gotovo nikada više od 12 posto), sherry i manzanilla fortificiraju se na 15 do 16 posto pošto fermentacija završi. Ovdje je važno reći da sherry nije nužno fortificiran; u španskim i portugalskim restoranima prodaju se nepojačane verzije fina i manzanille.

Posebnu skupinu čine palo cortado sherry vina koja su mješavina stilova fino i oloroso. Ovaj stil vrlo je rijedak i posebno tražen od sherry connoisseura.

Idealno piće za vrućine i dobar dodatak jelima

Fino i manzanilla idealna su pića za vrućine. Naime, oba tipa vina u svojim su najboljim verzijama drastično suha (tek 1 do 2 grama šećera), izrazito osvježavajuća, jako aromatična i jako karakteristična na jeziku, s dominantnim orašasto-oksidativnim okusom. Sherry i manzanilla idealna su ljetna vina i zato što jako dobro pašu uz laganu hranu: perfektni su uz jela poput ribljeg carpaccia, uz dobar pršut, a neobično se fino slažu s mladim graškom i divljim šparogama.

Sherry se dodaje u teleći i pileći ragu i u mnoga slatka jela, a može se poslužiti i kao aperitiv i uz deserte, a uobičajeno ga se servira ohlađenog ukoliko je suh ili na sobnoj temperaturi ako je sladak.

Gusto recept sa sherryjem: Sherry keks kolač

Sastojci: 200 g mliječnog keksa, 200 g miješanih mljevenih pahuljica, puding od vanilije, puding od čokolade, čokolada, vanilijin šećer, 2 dcl sherryja, 50 g putera

Priprema: Skuhajte posebno oba pudinga sa vanilinim šećerom. Sameljite pahuljice. U skuhani puding od čokolade dodajte čokoladu i 30 gr putera, pa kada se smjesa sjedini, dodajte i samljevene pahuljice i 0,2 dcl sherryja. U skuhani puding od vanilije dodajte samljeveni keks, 1 dcl sherryja i ostatak putera. U adekvatnu posudu sipajte čokoladni sloj, pa preko vanilin, prospite ostatak likera preko i ostavite da se ohladi.

Uz visoke temperature i pojačanu tjelesnu aktivnost ljeti poželjno je u organizam tokom dana unijeti najmanje 2,5-3 l tekućine, a mi vam predlažemo da to pored vode budu različiti osvježavajući i zdravi napici.

Pripremila: Dragana Nižić

Ledeni čaj

Ledeni čaj sadrži mnogo vode, vitamina i minerala, podiže energiju i vitalnost, a neke vrste pomažu i u prevenciji i ublažavanju raznih zdravstvenih tegoba. Možete ga napraviti i skoro iz svih vrsta čaja koje se inače piju vruće. Najprije skuhajte čaj iz vrećice ili rinfuze na klasičan način, dobro ga ohladite i prije konzumacije mu dodajte led. Kao dodatak možete dodati i zaleđeno šumsko voće, komadiće svježeg voća, ploške limuna, narandže i listiće mente.

Limunada

Limun je gotovo sinonim za vitamin C, on sadrži raznolike i jedinstvene fitonutrijente koji imaju značajna antioksidativna i antibiotička svojstva, doprinosi zdravlju i ljepoti kože, te usporava starenje. Za pripremu limunade iscijedite sok 2-3 limuna, zasladite po želji i sve razrijedite s vodom. Dobro ohladite i poslužite uz kockice leda.

Smoothie

To su osvježavajući i hranjivi napici pripremljeni na bazi svježeg voća ili povrća, a konzumiraju se dobro rashlađeni uz dodatke kao što su zaleđeno voće, jogurt ili hladno mlijeko. Za pripremu najjednostavnijeg hranjivog napitka od šumskog voća u bledneru izmiksajte 200 g zaleđenog voća i 200 ml hladnog jogurta. Miksajte dok ne dobijete pjenušavi napitak i odmah poslužite.

Prvi pisani tragovi o whiskyju potiču iz Irske (1405.), te Škotske (1496.). Ipak, naučnici smatraju da je “Voda života” prvi put destilirana na području Srednjeg Istoka između osmog i devetog stoljeća te da su je na Britansko otočje donijeli redovnici.

Piše: Adnan Učambarlić

Piće za „prave muškarce”

Poznavaoci tvrde da je whisky postao jedno od najpopularnijih pića na svijetu iz dva razloga. Prvi je insistiranje na tradiciji i kvalitetu koje ga postavlja na samu granicu između ekskluzivnog i pristupačnog, a drugi marketinška upotreba tih elemenata. Dragocjenu i nadasve efikasnu promociju dobio je u vesternima i filmovima uopće, gdje su ga uglavnom pili likovi koji su predstavljali prototipove “pravog muškarca”, poput Johna Waynea i Humphreyja Bogarta. Tako whisky ne asocira ni na jeftino pijančenje, ali ni na aristokratsku privilegiju. Jednostavno je cool te sa njim nema promašaja ni u kojoj prilici - što ga čini idealnim za široke konzumentske mase, a kao medijski fenomen zanimljiv je za proučavanje. Toliko je omiljen da postoje klubovi sa plaćenim članstvom u kojima se pije isključivo whisky i puše cigare (registrovani kao whiskey & cigar clubs).

Sazrijevanje u hrastovim bačvama

Whisky se pravi od ječma, glasila bi najgrublja moguća definicija. Pored jako preciznih recepata, za kvalitet whiskyja je vrlo važan, ako ne i presudan kvalitet vode. Smatra se da i sama riječ whisky (whisky u škotskoj i kanadskoj transkripciji, odnosno whiskey u američkoj i irskoj) potiče od keltske riječi usque ili velške wisg, koje obje imaju identično značenje - tekuća voda. Bačve u koje se skladišti whisky napravljene su od hrastovine koja ima najbolju “aktivnost u fazi mirovanja”, budući da tečnost samo naizgled miruje u bačvama - cijelo vrijeme whisky udiše zrak kroz poroznu hrastovinu, a izdiše alkohol.

Gusto zanimljivost: Naziv scotch nose samo whiskyji koji su proizvedeni i  odstajali u Škotskoj. Vrste ovog whiskyja su: single malt, vatted malt, grain whisky, single grain, cask strength i blenden whisky.

Dakle, whisky obuhvata grupu alkoholnih pića koja se proizvode fermentacijom žitarica, uglavnom ječma i koja sazrijevaju u hrastovim bačvama. Različite vrste žitarica se koriste kao osnovna sirovina za destilaciju viskija, a najčešće vrste su ječam, kukuruz, raž i ovas. Proces proizvodnje počinje potapanjem ječma u vodu kako bi se izazvalo klijanje. Proces klijanja se zaustavlja naglim sušenjem. Sušenje se obično obavlja u dimu treseta koji počinje formirati finalni okus whiskyja. Nakon sušenja, ječam se melje, a zatim potapa u toplu vodu. Voda se zatim prebacuje u postrojenja za fermentaciju, dodaje se kvasac i započinje proces koji traje od 48 do 60 sati. Zatim se obavljaju dvije destilacije. Ovaj proces služi za uklanjanje raznih primjesa. Poslije destilacije na redu je starenje u hrastovim bačvama u minimalnom trajanju od tri godine. Do 60% okusa viski dobiva od hrastovine u kojoj je odležao.

Vrste whiskyja
Malt je najstarija vrsta whiskyja i isključivo se proizvodi od ječma. Može se dobiti iz jedne destilerije (singl malt) ili iz različitih destilerija (valted malt). Okus ove vrste zavisi od regije iz koje potiče. Svi singl malt whiskyji su proizvod apsolutno prirodnog procesa, pretvaranja škroba iz ječma u šećer, fermentiranje šećera u alkohol i na kraju destilacija.

Grain je vrsta koja se proizvodi od raznih vrsta žitarica od kojih je najvažniji kukuruz. Rijetko se prodaje kao single, uglavnom se koristi kao sastojak u proizvodnji blend whiskyja. (među njima su Hedonism, Greenore, Caledonian, Cameron Brig, Girvan itd.)

Blend je najpopularniji whisky na svijetu. Dobiva se kombinacijom što većeg broja različitih vrsta malt i grain whiskyja tako da rezultat bude piće konzistentnog okusa. U osnovi svakog blenda nalazi se jedan ili dva malt whiskya koji blendu daju osnovni okus i izvjestan broj grain whiskyja koji piću daju karakter i smanjuju jačinu malta. Blend može sadržavati preko 50 različitih whiskyja. Što je više vrsta u blendu, to je whisky bolji. (među njima su Johnny Walker, Dewar’s, Teacher’s, The Famous Grouse, Chivas Regal, Ballantines itd.)

Starost whiskya je vrijeme između destilacije i punjenja u boce. Whisky koji se čuva u bocama dugi niz godina ima također određenu vrijednost, ali nije “stariji” i ne mora biti bolji od nedavno destiliranih viskija koji su odležali u bačvama jednako vrijeme.

Neki od najskupljih whiskyja na svijetu su iz Nun’s Island destilerije koja se zatvorila još 1913. godine a koštaju oko 100,000 $. Među najbolje rangiranim whiskyjima na svijetu, od kojih su svi single malt, spadaju: Laphroaig Quarter Cask, Auchentoshan 12 year old, Talisker 10 year old, Lagavulin 12 i 16 year old i Macallan Fine Oak 10 year old.

Kako bi se povećao gurmanski užitak svakog obroka, stručnjaci smatraju da je neophodno izabrati i adekvatno vino. Većina ljudi manje-više zna da se uz crveno meso služi crveno, a uz bijelo meso bijelo vino. Nekada je izbor vina za večeru ovisio od izbora vina u okolini, a današnja moderna umjetnost uparivanja hrane i vina nastoji da uskladi neke elemente poput arome i teksture kako vina, tako i hrane. Ipak, riječ je o subjektivnom doživljaju, tako da ono što teoretski predstavlja savršen par, ne mora biti nezaboravan užitak za sve.

Pripremila: Dženana Hrlović

Iako se vino oduvijek serviralo sa hranom, tek u moderno doba porastao je interes za otkrivanje mogućih parova i pronalaženje savršenih kombinacija. Tako mnogi restorani zapošljavaju sommeliere čiji je zadatak da gostu preporuče vino uz jelo koje je odabrao. Do sada su izdate i brojne publikacije u kojima možete pronaći smjernice za savršeno uparivanje vina i hrane. Pronalaženje savršene kombinacije postala je gotovo nauka za sebe, pa se obični ljudi često nađu pred dilemom koje vino odabrati. Većina do danas izdatih priručnika će vam uz janjetinu preporučiti bordeaux, cabernet sauvignon za odrezak, šampanjac sa kavijarom, chianti sa italijanskom kuhinjom, pinot noir sa patkom ili lososom, a porto sa tamnom čokoladom. Ipak, obično ljudi vino biraju na osnovu instinkta ili jednostavno zato što upravo to vino žele, a zavisno od situacije i atmosfere nekada je upravo nemoguća kombinacija savršen izbor. Stoga, ako niste sigurni koje vino odabrati, uvijek se možete voditi spomenutim smjernicama ili jednostavno izabrati vino koje vam se čini najprikladnije.

Ako ćemo vjerovati Špancima, najpoznatiji koktel s vinom prvi put je izmiješan upravo kod njih, što i nije tako čudno kada uzmemo u obzir njihovu strast prema životu i lagodne navike okupljene pod imenom siesta. Na svu sreću, recept je odavno obišao svijet, a ljeto traje dovoljno dugo da nam ne preostaje ništa drugo za reći nego čaše u ruke i živjeli!

Piše: Dragana Nižić

Legenda o sangriji

Uživanje u koktelima s vinom poznato je još od antičkih vremena kada je pijenje čistog vina često padalo u drugi plan i doživljavalo se barbarskim činom, a mlađu sangriju proslavili su Španci držeći je svojim izvornim koktelom. Sangria je po legendi nastala kada su južnu Španiju osvojili Arapi koji su lokalnom stanovništvu zabranili konzumiranje vina, pa su ga morali kriti u tegle s voćem pretvarajući se da je to kompot. Kada su ga probali, rođen je novi recept za jak i aromatičan koktel s vinom čije ime u prijevodu znači krv, pa je sangria sinonim za žestok i jak napitak.

Iako ne postoji tačno zapisana receptura, sangria se tradicionalno priprema od crvenog vina Rioja, voćnih sokova, likera, mineralne vode i voća kao što su marelice i nektarine. U pripremi se koriste samo najfiniji sastojci, a vino mora biti dobro kako bi i koktel ponio vrhunsku aromu. Iako se najčešće radi od crnog vina, postoji i sangria bianca koja se radi od bijelog vina i najčešće uz dodatak egzotičnog voća. Na litru vina ide 250 ml voćnog soka prema želji, kriške voća i malo mineralne vode ili likera. Ovisno o regiji u kojoj se proizvodi, u sangriju se dodaje različito voće - to mogu biti narezane jabuke, narandže, limun, jagode, borovnice, breskve, mandarine, grožđe i bobičasto voće. U mediteranskim se krajevima najčešće koriste kivi, banane i mango, a na sjeveru kandirano voće, no kako sangria podnosi razne improvizacije, možete koristiti i voće koje vam je trenutno pri ruci.

Posluživanje

U sangriju se ne stavljaju kockice leda kako se koktel ne bi razvodnio, već se ona hladi preko noći i tek pred posluživanje miješa sa ledom. Uz sve to, što duže stoji u hladnjaku voće će pustiti više svojih sokova i bolje se povezati s alkoholom. Vodite računa da vino koje koristite bude jako i kvalitetno, a ako nemate vremena da vam sangria stoji preko noći u hladnjaku i ako je odmah poslužujete, koristite vino koje je već hladno i sve sjedinite s kockicama leda. Ovo je izvrstan koktel za zabave kada ste okupili društvo na večeri, a sangriju poslije laganog jela možete poslužiti i u atraktivnoj velikoj zdjeli tzv. vinskoj boli iz koje će gosti sami uzimati kutljačom željeni koktel. Vodite računa da ne pretjerate u dodavanju alkohola, da kombinirate srodno voće i koristite isprobano vino koje vas neće razočarati.

Opasnost od napijanja: Ljudi često posegnu za voćem iz sangrije koje je ukusno ali i jako natopljeno alkoholom, pa oprezno s količinom koju ćete pojesti ako se ne želite napiti!

Gusto recepti za sangriju:

Sastojci: 600 ml crnog vina, 1 nektarina, 1 breskva, 1 jabuka, 200 g nasjeckane dinje, 200 g šećera, 300 ml vode, 50 ml voćnog likera po želji, nekoliko ploški narandže

Priprema: Voće operite, ogulite ga, očistite od koštica i narežite na jednake kockice, a grožđu otrgajte bobice. Narezano voće stavite u veliku zdjelu, prekrijte ploškama narandže, pospite šećerom, dobro izmiješajte i ostavite da odstoji oko 30 minuta. Zatim dodajte vino, vodu i liker pa sve dobro promiješajte. Poklopite i ostavite da prenoći u hladnjaku. Ukoliko želite jači napitak smanjite količinu voća. Hladnu sangriju poslužite u čašama za crno vino.

Sangria bianca

Sastojci: 600 ml bijelog vina, 1 limeta, 200 g očišćene lubenice, 2 narandže, sok od 1 narandže, 200 g očišćenog manga, 2 kašike šećera, 50 ml vode

Priprema: U veću zdjelu stavite kockice lubenice, narandže izrezane na ploške, isjeckani mango i ploške limete. Vino pomiješajte sa vodom, sokom i šećerom, pa prelijte preko voća. Poklopite i ostavite da prenoći u hladnjaku. Poslužite u rashlađenim čašama.

Gusto napomena: Svi sastojci u receptima količinski su predviđeni za više od 4 osobe.

Pripremio: Adnan Učambarlić

Drevni narodi Centralne Amerike redovito su pili toplu čokoladu, iako se njihov način pripreme znatno razlikovao od današnjeg. Njihovo piće bilo je rijetko, više fermentirano, sa sastojcima od prženih sjemenki, i često začinjeno čilijem. Pretpostavlja se da su Olmeci još prije 2.600 godina kuhali čokoladnu smjesu.

Drevno putešestvije čokoladnog napitka

Oko 600. godine Asteci i Maje su pili piće cocoatl pripremljeno od zrna kakaa. U astečkoj kulturi čokolada je bila piće u kojem su smjeli uživati samo ratnici i plemstvo. Ponekad su je miješali s kukuruzom, a vjerovali su da daje snagu, mudrost, izdržljivost i moć, pa je imala ulogu u svetim ritualima. Astecima je čokolada bila i novac - porezi su plaćani zrnjem kakaa.
Maje su čak imali i boga (Ek Chuah) zaduženog za čokoladu, a Kolumbo je na španski dvor sa sobom donio i sjeme kakaovca, koje nije pobudilo nikakvo zanimanje. Tek će konkvistador Hernán Cortés tokom svojih osvajanja probati Xocolatl, toplu kakaovu tekućinu koju mu je ponudio astečki vladar Montezuma u golemim zlatnim peharima.
Asteci su čokoladni napitak pili zagrijan i bez trunke slatkoće, ali su dodavali začine poput vanilije i čilija, a tek će Evropljani od čokolade napraviti slatkiš. Španski redovnici su prvi u Evropi počeli u tečnu čokoladu dodavati šećer i cimet.
U 17. i 18. vijeku čokolada se pila iz keramičkih i srebrnih posuda što joj je davalo status luksuznog pića. Pojavom industrijalizacije u 19. stoljeću čokolada je pronašla svoj put i do širih masa te dobila status namirnice.

Gusto recepti za toplu čokoladu:

Pikantna vegetarijanska topla čokolada

Sastojci: 2,5 šolje sojinog mlijeka, 3 kašike šećera, 3 kašike kakaa u prahu, ½ kašičice soli, ½  kašičice ekstrakta od vanilije, na vrh noža cimeta, na vrh noža ljute paprike u prahu

Priprema: U posudu za kuhanje stavite mlijeko, šećer, kakao, so, vaniliju, cimet i ljutu papriku. Dobro promiješajte pa stavite da se kuha. Kada bude blizu ključanja, skinite sa vatre, dobro umutite mutilicom tako da se zapjeni i sipajte u šolje.

Topla čokolada na španski način

Sastojci: 40 g čokolade, 1 šolja mlijeka ili vode, ½  kašičice brašna

Priprema: Izrendajte čokoladu i pomiješajte je sa vodom ili mlijekom. Zagrijte stalno miješajući dok ne prokuha. Sklonite sa vatre, umiješajte brašno, snažno izmutite i vratite na vatru da se zgusne. Zasladite po ukusu. Služite vrelo. Ako ne volite da dodajete brašno, jednostavno nekoliko puta stavite čokoladu da prokuha i ona će se zgusnuti. U Španiji se ovako pripremljena čokolada najčešće jede uz prženo tijesto (churros), a štapići se umaču u vruću čokoladu.

Vruća bijela čokolada

Sastojci: 300 g bijele čokolade, 200 ml vrhnja za kuhanje, 1 kašika šećera u prahu, 500 ml mlijeka, 30 ml likera od badema, šlag, čokoladne mrvice

Priprema: Čokoladu iskomadajte i stavite u zdjelu iznad pare. Dodajte vrhnje za kuhanje, šećer u prahu i miješajte dok ne dobijete sjajnu i glatku smjesu. Zatim dodajte vrelo mlijeko, liker od badema i izmiješajte sastojke. Poslužite vruće u prikladne šoljice ili vatrostalne čaše, ukrasite šlagom i pospite cimetom u prahu.

Piše: Adnan Učambarlić

Još u 3. stoljeću p.n.e., stari Rimljani su donijeli kulturu uzgoja vinove loze u oblast Cognac koja svojim specifičnim karakteristikama nudi uslove za razvoj posebnih sorti grožđa koje se ne mogu nigdje drugo uzgajati. Svaki pravi cognac mora biti proizveden u oblasti Cognac.

Oblast Cognac nalazi se u Francuskoj uz rijeku Charente, 120 km sjeverno od Bordeauxa i izlazi na obalu Atlantskog okeana. Obuhvata šest regiona, među kojima je i Cognac - po kojem je čuveno alkoholno piće i dobilo ime. Posebnim dekretom iz 1909. godine ova oblast se imenuje kao jedina gdje se može proizvoditi originalni cognac, a isti dokument definira i vrstu grožđa (bijelog) od koje se cognac pravi te tehnologiju izrade. Dekret strogo zabranjuje upotrebu šećera u procesu destilacije, kao i upotrebu prese pri dobijanju soka iz grožđa. Destilacija se obavlja u bakarnim kazanima i cognac se mora dva puta destilirati. Maksimalan sadržaj alkohola u konjaku može biti do 72%.

Najbolji je kad je star

Podrumi u kojima se skladišti cognac da ostari moraju biti odvojeni od samog procesa destilacije. Konjak u hrastovom buretu ne smije stajati manje od 30 mjeseci, a burad se prave samo od drveta iz šuma Limousin i Tronçais. Zahvaljujući preciznom procesu izrade, nijedno drugo alkoholno piće iz drugog regiona ili dobijeno drugačijim procesom ne smije nositi naziv cognac.

Starenje se odvija u tri faze. U prvoj- ekstrakciji cognac se odmah nakon destilacije pretače u hrastovu burad koja mu prenosi jedinstvenu aromu i boju. U drugoj fazi - starenju, vrši se smanjenje količine alkohola sa početnih 72% do uobičajenih 40%. Što cognac više stari, to su mu bogatiji okus, aroma i boja koje ima. Smatra se da je cognac najbolji kada stari oko 50 godina. U posljednoja fazi - oksidaciji, cognac dobija svoju zlatnu boju. Nakon toga se flašira.

Gusto zanimljivost: Starenjem cognac godišnje gubi oko 3% svoje zapremine, što se, kao i kod whiskeya, naziva the angels’ share, tj. dio koji anđeli uzimaju za sebe.

Kvalitet cognaca prepoznaje se po oznaci koju nosi na flaši i to:

• V.S. (Very Special) ili *** (tri zvjezdice) za cognac stariji od dvije godine.
• V.S.O.P. (Very Superior Old Pale), Réserve - za cognac stariji od četiri godine.
• Napoléon, X.O. ili Hors d’âge - za cognac stariji od šest godina.

Pojedini konjaci mnogo su stariji, kao npr. Martell L’Or, koji je star 50 godina, Courvoisier initiale extra preko 50 godina, Dupuy hors d’age oko 40 godina, Pierre frapin vip xo grande champagne oko 35 godina itd.

Kad i kako piti konjak

Cognac se, po pravilu, pije iz čaše posebnog oblika. U dobrim restoranima služi se u velikoj balon čaši, iako poznavaoci tvrde da je potpuni ugođaj tek kada se pije iz tulipe čaše, zapremine 13 cl u koju se sipa samo 2,5 cl cognaca.

Cognac se obično pije nakon jela, uz dobru cigaru ili kvalitetnu crnu čokoladu sa velikim procentom kakaa. U posljednje vrijeme, cognac je sve popularniji kod mlađih generacija te je došlo i do velike komercijalizacije ovog pića. Danas se cognac često miješa sa pićima kao što su mineralna voda, cola, a često se pije i sa ledom (najviše u Americi), čime se znatno udaljava od tradicije i suštine jednog od najelegantnijih alkoholnih pića na planeti.